Piše: Richard Medhurst, thebosniatimes.ba
Svaki izraelski nogometaš je vojnik. Odlazak u izraelsku vojsku je obavezan da biste postali nogometaš reprezentacije.
Ovo je jedan od mnogih razloga zašto Palestinski nogometni savez (PFA) traži od FIFA-e da protjera Izrael i poštuje svoja pravila i propise.
Kada je počeo rat u Ukrajini, sportisti iz Rusije i Belorusije bili su primorani da se takmiče kao „neutralni“ sportisti. To je značilo bez zastave, bez himne, bez veze s oružanim snagama ili podrške ratu.
Ne samo da su svi izraelski nogometaši vojnici, već redovno reklamiraju i promoviraju izraelsku vojsku, objavljujući svoje fotografije u uniformama izraelske vojske i podstičući genocid na društvenim mrežama.
Jedan izraelski nogometaš Šon Vajsman upitao je: „Zašto 200 tona bombi već nije bačeno na Gazu?“. On je u izraelskoj avijaciji.
Njegov saigrač Tomer Yosefi je na Instagramu rekao: “Trajno ćemo izbrisati Gazu”.
Čak je i izraelski ženski tim sastavio montažu u kojoj se prebacuju između uniformi izraelske vojske i nogometnih dresova. Poruka je jasna: mi nismo samo nogometaši, već vojnici i ponosni smo na to.
FIFA tvrdi da nogomet treba biti nepristrasan i apolitičan. Ipak, mnogi izraelski nogometni klubovi organizuju prijeme za izraelske vojnike, prikupljaju sredstva za njih, promovirajuu regrutaciju i postproratnu propagandu na internetu i osmrtnice za mrtve Izraelce.
Razgovarao sam sa dr Katarinom Pijetlović, šeficom pravnog tima Palestinskog nogometnog saveza, koja je pokrenula tužbu za protjerivanje Izraela.
Rekla mi je da igrače “treba izbaciti iz nogometa jer su to neki od najgorih i najtežih primjera govora mržnje koje sam vidjela u životu u nogometu ili sportu”.
Izraelski nogmetni savez (INA) je čak posjetio bazu izraelskih zračnih snaga, koja trenutno učestvuje u genocidu nad Gazom.
Izrael je ubio preko 300 palestinskih sportista od 7. oktobra, uključujući 266 profesionalnih nogometaša i 60 djece iz omladinske lige.
Izrael je ubio tri igrača palestinske nogometne reprezentacije; Izrael je ubio i trenera palestinske olimpijske reprezentacije, međunarodnog FIFA-inu arbitru i pomoćnog arbitra. Većina je ubijena u svojim kućama zajedno sa svojim porodicama.
FIFA je izdala prelijepu igru
Na okupiranoj Zapadnoj obali, izraelske snage su ubile 11 nogometaša i pritvorile devetoricu.
Izrael je oštetio ili uništio sve sportske objekte u Gazi, uključujući svih 41 nogometna stadiona i sjedište Palestinskog olimpijskog komiteta. Napadnuto je i sedam nogometnih terena na Zapadnoj obali.
Dodajući uvredu povredi, Izrael je transformirao nogometna igrališta u Gazi u koncentracione logore, u kojima su muškarci skidani, povezivani preko očiju i prisiljeni da sjede u stresnim pozicijama cijeli dan. Stadion Yarmouk je jedan primjer ove tragedije.
Izraelski buldožeri potom uništavaju nogometne terene kako bi ih učinili beskorisnima.
Ne samo da FIFA nije učinila ništa u vezi sa ovim kriminalnim ponašanjem, već je pokušala u potpunosti izbjeći problem odgađanjem dva puta.
PFA je prvi put predložila izbacivanje Izraela u maju na Kongresu FIFA-e u Bangkoku. Umjesto da dozvoli svih 211 članova da demokratski glasaju o ovom pitanju, FIFA je to pitanje iznijela Vijeću FIFA-e, koje ima samo 37 članova, od kojih većina podržava Izrael, čime je ograničila mogućnost suspenzije.
Izraelski mediji potvrdili su da je glasanje na Kongresu FIFA-e bila “najveća briga” Izraelskog nogometnog saveza.
Sastanak je trebao biti održan 20. jula. Međutim, FIFA je u posljednjem trenutku odgodila sastanak, tvrdeći da nije dobila izvještaj od svojih pravnih stručnjaka, te da su Izraelci i Palestinci zatražili takvo produženje.
Ova izjava je jednostavno neistinita. Ljudi bliski ovoj stvari su me obavijestili da je pravni izvještaj već dostavljen FIFA-i prije sedam dana.
FIFA je iskoristila kratko produženje koje je odobreno objema stranama, kao izgovor da odgodi objavu svoje pravne ocjene za još mjesec i po dana, odnosno do nakon Olimpijskih igara. Ova taktika odlaganja znači da će izraelski sportisti moći nesmetano da učestvuju.
Poređenja radi, FIFA-i je trebalo samo četiri dana da zabrani rusku nogometnu reprezentaciju, klubove i sportiste. FIFA-ino opravdanje je bilo da su Poljska, Švedska i drugi odbili igrati protiv Rusije, čak i iza zatvorenih vrata na neutralnoj teritoriji.
Međutim, kada je Izrael u pitanju, postoji još više zemalja koje odbijaju da ih igraju, ali FIFA ih neće zabraniti.
Još jedan izgovor za zabranu Rusije bio je navodni “nedostatak sigurnosti” za igrače, zvaničnike i navijače. Belgija i Italija nedavno su odbile da budu domaćini izraelskih utakmica, kao razlog za zabrinutost za sigurnost. Štaviše, izraelske utakmice na okupiranoj Zapadnoj obali predstavljaju vlastiti niz sigurnosnih izazova. Dr. Pijetlović mi kaže da su nedavno u Grčkoj “jedan Arap bio napola pretučen […] od strane izraelskih nogometnih navijača.”
Nijedna od ovih stvari, međutim, nije navela FIFA-u da zabrani Izrael.
I prije 7. oktobra FIFA je imala dovoljno osnova da zabrani Izrael.
Izraelski nogometni klubovi na okupiranoj Zapadnoj obali su ilegalni, baš kao i izraelska naselja.
FIFA jasno navodi da jedan nogometni savez ne smije igrati na teritoriji drugog.
Dr Pijetlović objašnjava: „Tadašnji generalni sekretar UEFA-e, koji je naložio Ruskom nogometnom savezu da prestane da održava utakmice na okupiranom Krimu, bio je gospodin Infantino, sadašnji predsjednik FIFA-e koji sada potpuno ignorira činjenicu da se Izraelski nogometni savez pridružio klubovi sa okupirane Zapadne obale i istočnog Jerusalema u svojoj nacionalnoj ligi u Izraelu, a možda i više zabrinjavajuće, domaćini utakmica na Zapadnoj obali, koja pripada Palestincima.
Izraelski igrači ne samo da krše Olimpijsku povelju i FIFA-in statut i politiku ljudskih prava, već čak i nedavni sudski nalog Međunarodnog suda pravde (ICJ), pozivajući Izrael da se pridržava člana 1. Konvencije o genocidu, “kako bi spriječio i kazniti genocid”.
Ovo je obavezujuća naredba, koja se podjednako odnosi i na „utjecajne javne ličnosti“, kao što su profesionalni fudbaleri i sportisti.
Mogućnost da budu izbačeni iz FIFA-e izazvala je brigu izraelskih zvaničnika.
Zvaničnici ministarstava vanjskih poslova, kulture i sporta, te Savjeta za nacionalnu sigurnost radili su na “torpediranju” potencijalne zabrane.
Izraelski ministar vanjskih poslova je otvoreno zaprijetio Jibrilu Rajoubu, šefu PFA i Palestinskog olimpijskog komiteta, zatvorom ako ne odustane od zahtjeva za izbacivanje Izraela iz FIFA-e.
Ništa što je Rusija uradila nije ni blizu izraelskoj brutalnosti u Gazi. Pa kako to da je prvo zabranjeno, a drugo ne?
Zatvarajući oči, FIFA je saučesnik u etničkom čišćenju, genocidu i uništavanju palestinske sportske infrastrukture.
Niko ne traži od FIFA-e da miješa politiku sa sportom, već da jednostavno primjenjuje svoja pravila i bude poštena.
(TBT, THE NEW ARAB)