Ime Josipa Broza, a posebno njegov nadimak Tito postalo je vrlo frekventno u Sarajevu. Kao što je poznato još uvijek glavna ulica bosansko-hercegovačke prijestonice nosi njegovo ime jer su tako odlučile Sarajlije u jednoj anketi koja je sprovedena nakon što je neko udruženje bilo pokrenulo inicijativu da se glavna ulica zove po prvom predsjedniku Bosne I Hercegovine Aliji Izetbegoviću. Isto tako njegova monumentalna bista krasi park najvećeg studentskog kampusa u gradu. Jedna kafić u blizini muzeja nosi njegovo ime itd.
MIT TITA
Zbog svega toga mladi premijer Vlade Kantona Sarajevo Nihad Uk je ponudio premještanje njegovih moštiju sa Dedinja u Sarajevo, a nakon što ga je beogradski gradonačnik proglasio nepoželjnim.
S druge strane Sarajevo je potresla afera kada je uhapšeno dvadesetak osoba za koje se sumnja da su povezane sa narko-bosom Edinom Gačaninom Titom. Gačanin je rođen u sarajevskom prigradskom naselju Boljakov Potok, da bi odatle otišao u Nizozemsku, pa potom u Dubai gdje je uspio organizirati narko-kartel preko kojeg je prodao kokaina u vrijednosti od 24 milijarde dolara. Starije Sarajlije se sjećaju da je ekonomska kriza u Jugoslaviji, koja je izbila nakon Titove smrti osmadesetih godina prošlog stoljeća, nastala zbog duga kojeg je napravi “crveni kralj” Tito a koji je iznosio tačno onoliko koliko je novca obrnuo “kralj kokaina” Tito dilajući kokain.
Već je poznato da je Sarajevo postao”grad kokaina”, ali ono što niko u držaVi ne zna koliko je novca od droge oprano kroz rzane sumnjive investicije posebno u sektrou građevinarstva.
Svakodnevno se objavljuju priče ili fragmenti koruptivnih afera koja ukazuju da je Sarajevo postalo praonica para.
Mi ćemo početi priču sa operativnom akcijom “Buyer” (kupac) u kojoj je uhpšen, a potom I osuđen bivši dirketor Bosnalijeka Edin Arslanagića sa još nekoliko lica. Kao pomagač Arslanagiću u prljavim poslovima pojavljuje se Ermin Alomerović Kiki, direktor i suvlasnik firme “Rhea Express” koja se bavi pružanjem logističkih, transportnih i špediterskih usluga. Prilikom ranijih istraga u kojima je ispitivan vezano za pranje novca iz firme Bosnalijek priznao je da je on posredstvom svoje firme od 2003/04. godine sarađivao sa farmaceustkom kompanijom Bosnalijek, te da je saradnja regulirana ugovorimaiz 2011.godine. Okvirnim sporazumom, što je odgovaralo periodu kada su iz Bosnalijeka za transport porizvoda u instrana tržišta, uključujući zemlje regiona i Rusije, na privatne račune, sefove u i izvan BiH deponirana su novčana sredstva u iznosu od nekoliko desetina miliona KM.
U operativnoj akciji “Blacktie II” Alomerović isto priznaje pred državnim tužiocem da mu je Gordan Memija donio 320. hiljada EUR-a u kešu, te da je on posredstvom svoje firme u “Rhea express” nabavio unifrome koje je preko FUP-a donirao Specijanoj jedinici policije.
Alomerović je vlasnik frime A2B, te je priznao pranje novca, kazao je držsavni tužilac Sanjin Kulenović obrazlažući prijedlog za udređivanje pritvora uhapšđenim u spomenutoj akciji.
CRNO ODIJELO, CRNA “MEČKA, ZLATNI ROLEX SAT…
U slučaju “Fortine vakcine” koji još nije dobio javni tužilački epilog,uz Ramiza Turulju spominje se i ime Ermina Alomerovića, u kontekstu da su posrestvom frime IDS Zdrava sredina,koja se između ostalog bavi dezinfekcijom i deratizacijom, učestvovali u nabavkama i trgovini sredstava dezinfekcije u doba COVID 19, uzključujući i poslove nabavke vakcina. Edin Forto i Alomerović su se znali od prije kada je Forto, kao premijer Vlade KSA, platio PDV na donirane uniforme za specijalce od Gačanina. Forto je platio cca 50.000 KM poreza iz budžeta Vlade KSA.
Crno odijelo, crna “mečka”, tamne naočale i zlatni Rolex sat, imidž je jedne od najtraženijih sarajevskih menadžerica u oblasti stranih investicija, tržita nekretninama, tačnije ulaganje novca u izgradnju. Njeno imeje vezano za destine firmi luksuzne izgranje koje su trenutno anagađžirane od Trebvića, Crnog Vrha i Marijin Dvora. Među tjankunima slovi kao maherica za polaganje novca na račune bez porijekla. Radi se o Melihi Hadžić, surpuzi izvršnog dikretora za finasije u Bosnalijeku Adnana Hadžića.
Ali menadžerica Hadžić je prijateljica najpoznatijeg Titovog “pionira” Nijaza Skenderagića, koji usput rečno, ima najveće dionice u Bosnalijeku. Skenderagić sa svojim sinovima Senadom i Mirzom o voj firmi posjeduje dionice u vriejdnosti od preko 7 miliona KM.
Pošto se radi o potpredsjendiku udruženja anitfašista (SUBNOR) te osnivaču udruženja “Tito”, ne treba mu “crna krvata” da bi ga doveli u svezu s jednim od Tita – “crvenim kraljem” ili “kraljem kokaina”. Njegova familija, sinovi, kćer i supruga, posjeduju firme, destine stanova u Sarajevu, nekretnine u Turskoj, dvije građevinske lokacije za izgradnju apratmana na Bjelašnici, dunume zemlje u Vogošći itd. Čak je uspio da 1.250. 000 EUR iz Privredne banke prebaci na zetovu firmu u Hrvatskoj.
Kao vlasnik firme Starline koja ima zastupništvo “Mercedesa” za BiH prodaje vozila za Bosnalijek. Jedno skupocjeno vozilo marke ”Merecedes” je ispred firme Starline dodijelio uspoleniku Američke ambasade Tomislavu Cvitanušiću, da bi ovaj postao “zaštitno lice” kompanije. Cvitanušić je također prijatelj braće Aljoše i Dubravka Čampare.
Kuloari tvrde da je Skenderagić počasni konzul, poput Fatiha Khola, neke zemlje koja se vezuje za djelatnosti Edina Gačanina, tako da kad napušta zemlju pokazuje bosanski pasoš, a za dalja putovanja pri prelasku granica koristi diplomatski pasoš.
Nijaz Skenderagić se kao crveni tajkun samo formalno distancirao od politike, dok se u SDP-u još uvijek njegova pika.
Tako je imenovanje prošle godine Adisa Kepeša za v.d. predsjednika Nadzornog odbora Elektroprovrede BiH, kao prvog rođaka Nijaza Skenderagića, a koji je proteklih godina bio direktor Mercedes-Benz Star Line Sarajevo, Zoran primjer utjecaja Skenderagića na Nikšića.
Na koncu, opće je poznato da je firmu Bosnalijek preuzeo “konjički lobi” preko Nedima Uzunovića još u vijeme prethodnog Nikšićevog premijerskog mandata. Uznoviću se sudi za ista koruptivna djela pokojima je osuđen njegov prethodnik Arslanagić.
(TBT, Istraživački tim)
