Piše: Hamid Dabashi, thebosniatimes.ba
Nakon objave memoranduma o razumijevanju između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, vrijeme je da se ponovo prouče neki kriminalni dokumenti.
Početkom marta, dok je Izrael mobilizirao sve svoje američke karte kako bi pokrenuo rat protiv Irana, cionistički pisac Bret Stephens, koji redovno piše kolumnu u The New York Timesu, gdje žestoko brani Izrael koji trenira pse za silovanje ljudi, objavio je svoju listu želja koje želi da Izrael i SAD postignu protiv onoga što je smatrao da će uskoro biti poraženi Iran.
S trenutnim prekidom neprijateljstava između Irana i SAD-a, vrijeme je da se ponovo prouči ta kičasta, halucinatna i poremećena kolumna.
Stephens je zamislio četiri scenarija izraelske pobjede protiv Irana. Prvi je bio promjena režima, za koju je smatrao da “niko ne bi trebao odbaciti, posebno ako Iran nastavi biti vojno i politički udaran, možda uz gubitak dodatnih ešalona vodstva”.
Drugi je bio modifikacija režima – “režim koji ostaje na snazi, ali se pridržava američkih i izraelskih zahtjeva”. Ta izolacija, napisao je, “bit će posebno izražena ako američke snage zauzmu otok Kharg… koji služi kao terminal za otprilike 90 posto iranskog izvoza nafte”.
Treći je bio produženi rat, koji je na kraju uništio Iran ekonomskim sankcijama – “Ovaj treći scenarij sugerira da će režim preživjeti samo u zombificiranoj državi.”
Četvrti je bio “ne promjena režima, već kolaps države. Najzabrinjavajući oblik koji bi mogao poprimiti podsjećao bi na Siriju tokom njenog 13-godišnjeg građanskog rata, u kojem bi režim preživio u nekim dijelovima Irana, pao u drugima, pozvao stranu intervenciju i doveo do ubistava epskih razmjera. Uz to ubistvo došli bi i valovi izbjeglica širom Bliskog istoka i u Evropu i Australiju… Izraelcima možda neće u potpunosti smetati taj scenarij, po teoriji da je fragmentirani Iran nečiji drugi problem.”
Šta je Stephensova preporuka? „Šta bi onda Trumpova administracija trebala učiniti? Moj recept: Zauzeti ostrvo Kharg. Minirati ili blokirati preostale iranske luke. Uništiti što je više moguće iranskih vojnih kapaciteta tokom sljedeće sedmice ili dvije, uključujući i drugu operaciju Ponoćni čekić kako bi se uništilo ono što je ostalo od iranskog nuklearnog kapaciteta i znanja.“
Kao što kažemo na perzijskom: kamila sanja o sjemenkama pamuka, gutajući ih čas u velikim zobnicama, a čas jede jednu po jednu.
Izrael je izgubio, Iran je izdržao
Ta odvratna kolumna je historijski dokument o masovnom ubilačkom načinu razmišljanja halucinantnih cionista kojima se svake proklete sedmice u ovom gradu daje puna kolumna kako bi širili mržnju prema drugim narodima u onome što misle da je najbolji interes genocidnog Izraela za koji su plaćeni da ga brane.
Povratak u stvarnost bio je dan nakon 80. rođendana Donalda Trumpa, 106. dan nakon što su Izraelci izazvali američkog predsjednika da im se pridruži u bombardiranju suverene države. U skoro 80 godina masovnih ubistava, genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i krađe zemlje u Palestini, Libanu, Siriji, Jordanu i Egiptu, Izrael je pretrpio poraz historijskih razmjera.
Svijet mora prilagoditi svoje objektive kada gleda na SAD. Amerikanci su se ubjedljivo protivili ovom ratu.
Uvukli su lahkovjernog nasilnika Trumpa u ovaj rat protiv volje i osude ogromne većine Amerikanaca – a Izrael je ipak izgubio rat u svakom aspektu svojih zabludalih ciljeva i više od toga. Ipak, oni i oni koji su mahali njihovom rasističkom zastavom pretrpjeli su historijski poraz.
Njihov Mossad i Hasbara, njihov Aipac i Liga protiv klevete (ADL), njihovi plaćeni američki političari, njihove iranske monarhističke marionete i njihovi kompradorski istraživački centri u Hoover institutu i drugdje – svi zajedno – ipak su pretrpjeli veliki poraz.
S ovim memorandumom o razumijevanju, Iran je jači nego što je bio prije. Njegov režim je netaknut, njegovo suvereno pravo na nuklearno znanje i tehnologiju ostaje na snazi, a njegov teritorijalni integritet – sve do dragocjenog Hormuškog moreuza – jači je nego ikad.
Da, Izraelci su prevarili Trumpa da im pomogne uništiti iransku građansku infrastrukturu, kulturne spomenike, univerzitetske kampuse, javne zdravstvene ustanove i masovno ubiti nevinu djecu škole Minab i još mnogo toga. Ali s kojim ciljem? Na internetu postoje i videozapisi majmuna s mitraljezima koji neselektivno pucaju na ljude.
Iranski naučnici i vlasti svjetske baštine zauzeti su rješavanjem divljaštva koje su genocidni cionisti počinili u Iranu. Univerzitetski kampusi i naučne institucije se obnavljaju.
Roditelji žale za djecom koju je ubio ovaj rat koji je podstakao Izrael. Obični ljudi nastavljaju svoje svakodnevne živote. Iran će se oporaviti, a Iranci će uskoro nastaviti svoju historijsku borbu za građanske slobode, nakon što su izdajničke monarhiste, svoje kompradorske istraživačke centre i njihove ružne izraelske lutke bacilli na smeće historije.
Dok je svijet posmatrao kako se ovaj kriminal odvija, dvojica pro-izraelskih kolumnista New York Timesa, Thomas Friedman i Bret Stephens, bili su zauzeti nadom u očaju da će promijeniti cijeli diskurs, prikazujući đavolsku koloniju doseljenika kao žrtvu u pravednom križarskom ratu.
Sistematskim demoniziranjem Irana kao zlokobnog režima, cijelo poduhvat New York Timesa pokušavao je prevariti cijelu naciju da povjeruje da je Iran zao, Izrael pravedan i da su Trumpove egomanijačne ludosti sve za dobar cilj.
Pobjeda za Amerikance
Sa američke strane, pak, ako biste poslušali dominantne američke medije, pomislili biste da je Trump sam započeo ovaj rat, a zatim arogantno izostavio Izrael iz svog procesa donošenja odluka prilikom pregovora o miru. Zapravo je potpuno obrnuto.
Izrael – predstavljen od strane svog premijera i šefa Mossada – prevario je Trumpa da se pridruži ovom ratu i ostao je jedini izvor prijetnje, forsirajući nastavak bombardiranja Irana i Libana.
Predsjednik Trump je konačno morao popustiti neukrotivoj volji američkog naroda, osloboditi se Izraela i postići sporazum s Irancima u najboljem interesu Amerikanaca. Ovo je poniženje s kojim se genocidni cionisti poput senatora Teksasa Teda Cruza, senatora Južne Karoline Lindseyja Grahama i američkog ambasadora u Izraelu Mikea Huckabeeja, do besvijesti, moraju suočiti u Sjedinjenim Državama.
Svijet mora prilagoditi svoje objektive kada gleda na SAD. Amerikanci su se u velikoj mjeri protivili ovom ratu. Ovo je bio ilegalni rat koji američki Kongres nije odobrio, a mase miliona Amerikanaca aktivno su mu se protivile. Ova pobjeda je stoga iranska i američka pobjeda.
U SAD-u, ova pobjeda pripada antiratnim aktivistima i široj populaciji. U Iranu, ova pobjeda pripada iranskom narodu i njihovoj nepokolebljivoj odlučnosti da se odupru ubilačkoj agresiji Izraela, koju proždire genocidna ideologija.
Suverenitet prkosne nacije (potpuna suprotnost evropskoj koloniji naseljenika u Palestini) pripada toj naciji, a ne državi kojoj je privremeno povjereno da im služi.
Šta su Iranci postigli u ovom ratu? Njihova dragocjena domovina nije pala u ruke ubilačkih cionista. Nije se raspala. Izraelsko strašilo Reza Pahlavi se nije vratilo i zauvijek je izgubljeno u sramoti.
Neotuđivo pravo Iranaca na nuklearno znanje i tehnologiju nije se srušilo. Njihova vlada – kakve god legitimne kritike s pravom još uvijek upućuju protiv nje – nije se srušila. Pretrpjeli su udarce ubilačkih izraelskih bombardera stojeći čvrsto. I snažno su uzvratili.
Udarili su na Izrael na oduševljenje miliona ljudi širom svijeta. Napali su sve američke vojne baze u regiji. A onda su izvukli svoj adut – bez igre riječi – i zatvorili Hormuški moreuz.
Ovaj rat, baš kao i izraelski genocid u Gazi, okrenuo je cijeli svijet protiv Izraela. Anketa za anketom pokazuje da je Izrael danas najomraženiji kolonijalni entitet na Zemlji.
Prema istraživanju, “nalazi smještaju Izrael na dno rang liste Global Country Perceptions 2026, ankete provedene na 46.667 ispitanika koji procjenjuju kako se 129 zemalja i tri međunarodne organizacije doživljavaju širom svijeta.”
Iranska pobjeda je također odlučujuća američka pobjeda. Anketa za anketom glasno i jasno je izjavila da su se Amerikanci protivili ovom ratu, smatrajući Izrael uglavnom odgovornim za ulazak njihove zemlje u njega.
Nedavno istraživanje Pew Research Centra pokazalo je da “negativni stavovi o Izraelu i Netanyahuu i dalje rastu među Amerikancima – posebno među mladima”. Ankete jasno pokazuju da 60 posto odraslih u SAD-u ima nepovoljno mišljenje o Izraelu, u odnosu na 53 posto prošle godine; 59 posto ima malo ili nimalo povjerenja u Netanyahua da će učiniti pravu stvar u vezi sa svjetskim poslovima, u odnosu na 52 posto. U obje političke stranke, većina odraslih mlađih od 50 godina sada negativno ocjenjuje Izrael i Netanyahua.
Sve više dokaza pokazuje da ubilački Izraelci čuvaju mračne i đavolske tamnice u kojima se siluju palestinski muškarci i žene – činjenica koju je čak i The New York Times morao priznati, iako na kukavički način kao članak s mišljenjem, a ne kao temeljito istraženu činjenicu.
Izrael je odavno trebao historijski obračun s onim što je učinio Palestini i Palestincima, Libanu i Libancima, Iranu i Irancima itd.
Odgovornost Irancima
Ništa od ovoga ne znači da je sada sve u Iranu sretno i mirno. Iranci sada moraju izboriti i mir. Iran ima ogromne ekonomske, društvene i političke probleme.
Oduvijek su se borili protiv stranih invazija i domaće tiranije u isto vrijeme – i nastavit će to činiti.
Iranci su dobili ovaj rat ne zato što su postali radikalniji, kako to kaže mlada američka stručna literatura, već zato što je rat u njima izazvao duboko ukorijenjen antikolonijalni nacionalizam.
Oduvijek su se borili protiv stranih invazija i domaće tiranije u isto vrijeme – i nastavit će to činiti.
Iranci u svojoj domovini i izvan nje imaju puno pravo kritizirati svoju vladu i nastaviti zahtijevati i ostvarivati svoje građanske slobode i svoja neotuđiva ljudska prava: pravo na mirno okupljanje zagarantirano njihovim ustavom, pravo na slobodnu štampu, pravo na formiranje nezavisnih sindikata, studentskih organizacija i zagovornika ženskih prava.
To su njihova neotuđiva prava – sva su ostvariva samo ako imaju netaknut nacionalni suverenitet, uspostavljen teritorijalni integritet, spriječene ubilačke agente Mossada da se infiltriraju u njihove mirne proteste i zaustavljene okrutne izraelsko-američke bombe koje ciljaju njihovu nevinu djecu i građansku infrastrukturu.
Iranci imaju dug i opasan put pred sobom, kao i sve nacije, gdje je osiguranje njihovih građanskih sloboda danas najradikalnija, najrevolucionarnija težnja bilo koje zemlje, bez obzira na to koja vlada želi da vlada nad njima.
(TBT, MEE)
