Mundijal je. U njegovoj sjeni i najekskluzivnije političke teme jedva da uspijevaju izboriti mjesto na naslovnicama portala ili u udarnim terminima televizijskih dnevnika. Utoliko ni Hayat nije iznimka. Pa ipak, ostaje neobično što se i najsvjetlija „zvijezda” te kuće, Avdo Avdić, iznenada priklonila nogometu, uzdržavajući se od senzacija kojima ga inače, uredno i izdašno, opskrbljuje sarajevsko obavještajno podzemlje.
‘Katil ferman’
Ta se šutnja odveć skladno preklapa s kuloarskim nagađanjima da je i njemu stigao „katil-ferman”, te da je vlasnik NTV Hayata, Elvir Švrakić, pod pritiskom određenih moćnih krugova da ga se oslobodi.
Poznato je da je Avdić vlasnik i urednik portala Istraga.ba, u kojem je jedini uposlenik, bez ijednog saradnika ili novinara uza se. Uz to, honorarno vodi istoimenu emisiju na Hayatu, gdje je opet sam sebi i urednik i voditelj. Budući da mu radna knjižica počiva na birou, sumnja se da ga finansiraju upravo oni krugovi iz obavještajnog podzemlja koji ga i informacijama napajaju. Čak i kolege posumnjaju da tekstove koje objavljuje na vlastitom portalu Avdić zapravo ne piše, nego ih tek potpisuje.
Prošle je godine preminuo novinar Slobodan Vasković, koji je na srodan način, preko vlastitog bloga, plasirao informacije pristigle iz policijskih izvora. Otud Avdić u Sarajevu nema ni konkurenta ni premca u ovom soju tabloidnog novinarstva.
Svoje veze s vodećim policijskim funkcionerima, Draganom Mektićem i Osmanom Mehmedagićem Osmicom, nikada, uostalom, nije ni skrivao. No ključne mu informacije stižu od ljudi iz OSA-e koji „opslužuju” hrvatskog člana državnog Predsjedništva, Željka Komšića.
Zacijelo je upravo to razlog zbog kojeg Avdić lani nije mogao ući u Hrvatsku.
Avdić, k tome, uživa vrlo srdačne odnose s turskim političkim establišmentom. Tako je, kao jedini novinar s Balkana, među prvima ušao u oslobođeni Damask, u društvu grupe stranih izvjestitelja koji su pratili turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana.
Stoga je i teško razlučiti ko ima više interesa da Avdića ušutka, bar na Hayatu.
On je, naime, predvodnik proesdeaovske medijske kampanje – tačnije, hajke – koju ta stranka vodi protiv vladajuće Trojke. Teško je, dakle, povjerovati da bi se baš u jeku predizborne kampanje odrekla Avdićevih „usluga”.
Božija, pa Sekina volja
Utoliko je pitanje ko stoji iza pritiska na Švrakića još i teže.
Ponajprije, pritisak je mogao uslijediti na insistiranje Dragana Čovića, koji je s odlazećim reisom Huseinom Kavazovićem i predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem sklopio neki usmeni dogovor o tome da valja raditi na relaksaciji odnosa Hrvata i Bošnjaka. Međutim, Avdićevi gosti iz Mostara, Safet Oručević i muftija Salem Dedović, takvim su se nakanama reisa Kavazovića i Izetbegovića usprotivili nadasve žestoko.
Još i prije nego što se Avdić priključio esdeaovskoj medijskoj gerili, onoj koju finansiraju turski biznismeni bliski vladajućoj AK Partiji, među kojima je i Mehmet Cengiz, generalni direktor Cengiz Holdinga, u medijima su kolale špekulacije da je upravo on lično zabranio portalima Stav i Faktor da negativno pišu o Nerminu Nikšiću kao premijeru. To se pak uklapa u širu priču o postizbornoj koaliciji SDA i SDP-a, koju osobno forsira Bakir Izetbegović.
I treći, naoko banalan razlog koji bi Avdića mogao stajati karijere jeste njegovo prepotentno držanje lekcija samome Izetbegoviću – o tome šta mu je činiti ako želi pobijediti u utrci za člana državnog Predsjedništva. Avdić se, naime, usudio posavjetovati mu da supruzi Sebiji oduzme pametni telefon, jer je, po njegovu sudu, svaki njen izlazak na društvene mreže – jedan glas manje.
Ma koliko dugo iskustvo s obavještajcima iz podzemlja imao, ovim je komentarom Avdić pao na ispitu. Još, očito, nije naučio ko drži moć u najvećoj bošnjačkoj stranci – i čija je volja odmah iza Božije.
Tako je Avdiću oprošteno što je javno pred kamerama na jednoj konferenciji u Ljubljani optužio Aliju Izetbegovića da je u Bosnu i Hercegovinu doveo teroriste i koljače, misleći na borce iz arapskih zemalja, ali mu neće biti oprošteno kritiziranje Sebije Izetbegović.
(TBT)
