Nakon što je američki državni sekretar Antony Blinken nedavno objavio izvještaj o vjerskim slobodama u kojem je obrađana i situacija u Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović, kao predsjednik SDA ima dobre razloge za zabrinutost.
KO SU IZDAJNICI, A KO NACISTI?
U izvještaju Amerikanci osuđuju Izetbegovića poimenično, kao i njegovu stranku SDA,te medije pod njegovom kontrolom da podržvaju naciste. Poimenično su naveli slučajeve Huseina Đoze i Mustafe Busuladžića, čija imena nose neke škole u Goraždu i Hadžićima, iako je poznato da su bili simpatezire i propagandisti nacizma. Đozo je bio tabor imam u „Handžar diviziji“ koja je bila u sastavu njemačkih SS-trupa. Sam Busuladžić je bio intelktualac koga je za svoje ideje zavrbovao jerusalemski muftija Husein El Emin te mu omogučio susret sa Adolfom Hitlerom kada je naprvio intervju s njim i objavio ga u jednom ustaškom glasilu štampanom na hrvatskom jeziku. Busuladžić je uhapšen od strane komunističke tajne policije UDBA-e i ubijen bez suđenja, tako da mu se danas ne zna ni za grob. Đozo je bio osuđen zbog svog angažmana u „Handžar diviziji“ da bi nakon odluženja zaktvorske kazne bio rehabilitiran. Slovio je kao najveći muslimanski intelektualac u drugoj polovici prošlog stoljeća. U američkom izvještaju se napominje da je “11. januara, Predstavnički dom BiH usvojio je neobavezujuću rezoluciju koju je uputio Damir Arnaut (Naša stranka) kojom se traži izmjena naziva ulica, parkova, trgova i škola koji nose ime po nacistima iz Drugog svjetskog rata.
Rezolucija je bila neobavezujuća, jer bi lokalne općine, a ne parlament, imale ovlasti da je implementiraju. Ubrzo nakon donošenja rezolucije, Stranka demokratske akcije (SDA), koja je glasala za nju, promijenila je svoj stav i kritikzirala inicijativu za uvrštavanje Bošnjaka na listu saradnika nacista.
Lider SDA Bakir Izetbegović izjavio je da izbore koje su napravili bošnjački nacistički saradnici Husein Đozo, Mustafa Busuladžić i hafiz Muhamed Pandža treba vrednovati u njihovom “globalnom i historijskom kontekstu”. Mediji skloni SDA-u označili su Arnauta kao izdajnika i branila Bošnjake koji su radili sa nacistima. Dom naroda BiH nije postupio po rezoluciji do kraja godine”.
Ova inicijativa Damira Arnauta u predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iazavala takave posljedice da je predsjednik Sabora IZ-e u BiH Safet Softić, bio pod pritiskom da podnese ostavku, te se zbog toga morao izviniti. „Nikada ne bih digao ruku za Inicijativu da sam znao da se u njenom obrazloženju ličnosti poput Husein ef. Đoze dovode u istu ravan s presuđenim ratnim zločincima najgore vrste“, rekao je Softić, tvrdeći da je izmanipuliran.
MUSTAFA BUSULADŽIĆ I STEPAN BANDERA
Međutim, bivši reis Mustafa Cerić bio je još rezolutniji: „Nisam iznenađen izvinjenjem predsjednika Sabora Islamske zajednice Safeta Softića. Izenenađen sam, međutim, što Softić ne shvaća da ovdje nije dovoljno samo javno verbalno izvinjenje, koje je malo zakasnilo, već je nužna njegova ostavka na položaj predsjednika Sabora Islamske zajednice. Softić treba shvatiti da mu nije moguće nastaviti obnašati tu časnu dužnosti pod stigmom na svom obrazu o udaru na čast i ugled Đoze, više decenijskog simbola duhovnosti i intelektualnosti Islamske zajednice. Dakle, njegova ostavka mora biti ne samo kao njegov moralni čini, već i kao njegova spoznaja da nije primjereno da predsjednik Sabora Islamske zajednice ima aktivnu političku ulogu u društvu, koji je zbog toga često na sikušenju da pravi kompromise na račun moralnih vrijednosti Islamske zajednice“.
Cerić je jako dobro uočio da je „slučaj Softić“ zbog osude Đoze „kamen o vratu“ reisu-l-ulemi Husejn ef. Kavazoviću. To što je u spomenutom izvještaju State Departmenta izostvaljeno reisovo ime, ne znači da mu ovja slučaj nije ostao „kamen o vratu. Jer ovdje se radi o političkoj, a ne i vjerskoj odgovornosti. A pošto su sva trojica spornih likova (Pandža, Busuladžić, Đozo) bili islamski intelektualci, dakle ulema, a ne političari, ulema ih je više i ostrašćenije branila. Tako je aktuelni muftija u Zenici Mevludin ef. Dizdarević, autor knjige o Mustafi Busuladžiću. On slovi kao jedan od radiklanijih muftija i prononsirani je pristalica politike Izetbegovića. Kao takav i izrabran za muftiju.
Da je sreće pa da bosanski muslimani imaju reisove sa više političke kulture, nego što su je ispoljili Cerić i Kavazovića, ako ih je veđ zadesila sudbina da njima već jedno stoljeće vladaju dvije dinastije, Dizdarevići i Izetbegovići, ovaj problembi se dao razumski (od)braniti. Već bismo mogli komparirati Busuladžića i Stepana Banderu, vjerovatno je najpoznatijeg ukrajinskog nacionalistu kojeg su prije više od 60 godina ubile sovjetske tajne službe u Zapadnoj Njemačkoj. Busuladžić je tako ubijen zbog toga što je bio antikomunista, a ne zbog toga štoje bio fašista. Zaprvo, komunisti su ga ubili zbog knjige „Muslimani u Rusiji“ koja, na primjer, proročanksi govori o onome šta danas Putin i proruski muslimani sa Kafkaza rade u Ukrajini.
Ali, avja, taj Cerić je podržavao Ramzana Kadirova, a Kavazović „išao na noge“ najmoćnijem kršćanskom fundamentalisti u Evropi Viktoru Orbanu. Ove situacije nam govore da su Cerić i Kavazović živjeli u vrijeme Drugog sv. rata, i da su obnašali visoke funkcije u Islamskoj zajednici, počinili bi veće greške od Đoze, Busuladžića i Pandže.
(TBT, Tim za analitiku)