Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Odgađao sam sa pisanjem ove kolumne sve dok nije oficijelno potvrđeno da je predsjednik Turske Recep Tayip Erdogan odgodio posjetu Beogradu i da se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao sa Mikeom Pompeom u New Yorku. Razlog Erdoganove posjete Beogradu, kako je bilo formalno najavljeno, bio je početak izgradnje auto-puta Beograd-Sarajevo, na dionici Sremska Rača-Kuzmin, kao i rekonstrukcija puta Novi Pazar-Tutin. Međutim, stvarni razlog je bio stavljanje potpisa Bakira Izetbegovića na dogovor o formiranju Vijeća ministara BiH i kako bi potpisali Principe za formiranje vlasti na nivou BiH. Zato je bilo najavljeno da će u Sremsku Raču čak putovati i članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Milorad Dodik.
DODIK IMA “BIJELE FIGURE”
Naime, čim je objavljeno mišljenje Ambasade SAD u Sarajevu kako im je nejasna tačka u pregovorima oko usvajanje godišnjeg programa za aktivaciju Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP), Izetbegović je morao osobno to pojasniti samom ambasadoru Ericu Nelsonu. Potom je Željko Komšić zauzeo proamerički stav da neće glasati za imenovanje Zorana Tegeltije za mandatara za sastav novog Vijeća ministara ukoliko se ne bude glasalo o ANP-u.
Potom su se Komšićevom stavu pridružili Šefik Džaferović i Bakir Izetbegović. Dodik je optužio Izetbegovića da Sporazum o formiranju vlasti interpretira kako on želi pozivajući se na tačku 3. ovog Sporazuma: “Potvrditi opredjeljenje za unapređenje odnosa sa NATO, ne prejudicirajući buduće odluke u vezi sa članstvom BiH. Sve aktivnosti u ovom smislu se sprovode u skladu sa svim relevantnim odlukama Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine BiH i Savjeta ministara BiH, a imajući u vidu ustavnu nadležnost Predsjedništva za sprovođenje spoljne politike”, stoji u izvornom tekstu sporazuma.
Zbog sve ove zavrzlame ambasadori SAD i Velike Britanije u BiH Eric Nelson i Matthew Field posjetili su Komšića u zgradi Predsjedništva gdje se, kao je potvrdio medijima Komšić, razgovaralo o NATO-u, te da su oni od njega tražili samo da se ne komplicira situacija i da se ostavi prostor za neki dogovor.
Tako je za sada razigrana utakmica u kojoj se, sportskim rječnikom rečeno remiziralo. Iako svi apeliraju na smirivanje tenzija, odnosno „smirivanje lopte“, opća je psihoza kakav će Dodik povući potez nakon 5. septembra jer, bez obzira na sve, on je uspio zadržati „bijele figure“ u svojim rukama i to mu je, koliko god to se sustezali da javno kažu, njegovi koalicioni partneri Željko Komšić i Fahrudin Radončić, kao i strani ambasadori, omogućio Izetbegović svojim pristankom, odnosno potpisom na Sporazum.
Zato je, čim je uočio da je „uprskao motku“, pozvao Erdogana zamolivši ga da ga po ko zna koji put „skida sa vješala“ i pokuša preko Vučića utjecati na Dodika da mu ne „suče crijeva“ kako on to zna i umije i što, na koncu, radi dugi niz godina.
Ali, Ameri su očito uvidjeli da je „vrag odnio šalu“ i da moraju držati stvar u svojim rukama pa se u utakmicu uključio i Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Euroaziju. On je u intervjuu za Glas Amerike rekao kako su američke sankcije Dodiku bile učinkovite jer je ovaj prestao spominjati referendum. To je, kako je sam Izetbegović priznao, naljutilo Dodika.
Sve ovo govori da bi Izetbegović potpuno izgubio utakmicu i da bi kapitulirao pred Dodikom i Čovićem da nije bilo intervencije međunarodne zajednice predvođene Amerikancima.
BAKIROVI MARIFETLUCI
Ostaje pitanje zašto je to Izetbegović učinio, odnosno zašto je stavio potpis na neki akt u kojem su ispuštene riječi – ANAP, MAP, NATO?! Naravno, to samo on zna i niko više. A oni koji ga bolje poznaju i kao političara i osobu mogli bi dati približan odgovor. Neki portali su uočili da se Izetbegović već dulje vrijeme pokušava približiti Dodiku, posebno naglašavajući vrlo srdačan prijem Dodika kod Erdogana. Ako bi se ova teza razvila po uzročno-posljedičnoj logici, moguće bi bilo zaključiti da je Izetbegović svjesno „progutao kornjaču“ i pitanje NATO-a ostavio da rješavaju oni kojima je najviše stalo do toga – to su prije svih Amerikanci. To bi bila i svojevrsna osveta njima što su do sada toliko tolerirali Dodiku da se mazoholistički iživljava nad njim. Bez obzira što se, za sada, ovo može uzeti kao puka spekulacija, sigurno će američka administracija od sada Izetbegovića „držati na oku“. Svakako će uzeti u obzir i njegove izjave, koje su interno-povjerljivog karaktera, kako ne treba fermati strane ambasadore koji daju podršku Vladi KS i njenom premijeru Forti, ako sve toleriraju Dodiku i „rovare“ protiv SDA. Uopće više nije bitno kako će se sam Izetbegović ponašati, jer ako se bude spoznalo da je sklon ovakvim marifetlucima, svi ovi ambasadori će, koji su ga na jedvite jade spasili od Dodika da blokira put BiH prema NATO-u, čekati samo pojavu ozbiljnijeg protukandidata iz SDA da bi ga skinuli sa dugodišnjeg trona.
Do tada će se potruditi da koalicija „bošnjačkog tronožca“ SDA – DF –SBB opstane kako bi bar formalno parirali tandemu Čović-Dodik!
Možda, to Amerikancima nije strano u diplomatiji, zaista krenu sami u trgovinu sa Dodikom. To su činili Richard Holbrooke i Medline Olbright sa Radovanom Karadžićem i Biljanom Plavišić, pa zašto to ne bi činio i Palmer sa Dodikom. Bez obzira na njihove dobre namjere, Holbrooke i Olbrightova su se kajali za neke od američkih ustupaka srpskim političarima. Ipak, ma šta dogovorili sa Dodikom, u igri je skidanje sa crne liste, bolje je od onoga šta bi dogovorili Erdogan i Izetbegović sa Vučićem i Dodikom.
(TBT)