Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ima jedna ramazanska predaja za koju mislim da ima izvorno uporište u hadisu i sunetu, to jeste u životnoj praksi i mišljenju samog poslanika Muhammeda, a.s., a doima se kao mitologija prepoznatljiva u tipično istočnjačkim kulturama i religijama. Po toj predaji muslimani vjeruju da u vrijeme mjeseca ramazana dragi Bog sveže jednu nogu, valjda i ruku, šejtanu Iblisu, lanetullahi alejhim, kako bi ga onesposobio da u punoj snazi i kapacitetu ovaj prokletnik uznemirava njegove postače. Pa ko đoja, reci bi stare Sarajlije, koga taj prokletnik tako čotav i hrom može zavesti i navesti da uz ramazana čini hrđava djela i nije Bog zna kakav musliman…
Israf-haram iftari
A pošto vjerujem da ni šejtani više nisu kakvi su nekad bili, kao što ni muslimani u doba interneta nisu ni nalik onim muslimanima o kojima još samo postoje sjećanja koja se evociraju uz ramazanske iftare, tako ni razlog vezivanja noge nije zbog nekadašnjih grijeha i poroka zbog kojih bi se postač mogao omrsiti.
Postoji isto tako vrlo uvjerljiva predaja koja se prepričavala na muškim ramazanskim sijelima koja su trajala do sehura, da se čuveni sarajevski hodža Potogija najmerno omrsio i da je stoga morao napaštati za taj dan 60 dana kefareta što je predviđeno kao kazna za takav postupak. Navodno je Potogija došao kući nakon proučene mukabele u Begovoj džamiji, a to je prediftarski vakat kad postač dobro osjeti glad i žeđ pa malaksao voli malo otkunjati na sećiji. U to vrijeme hanume također pripremaju iftar. Kad je Potogija bahnuo u kuću, njegova efendijinica sjedila je na sred sobe za sofrom gdje je pripremala hurmašice. Narezilio ju je dok je zaobilzazio čaršafe razastrte po sobi da bi se dokopao sećije gdje je bio naumio malo prileći.
Ona mu je uzvratila na rezil kako kuha zbog njega, a ne zbog sebe jer je bio veliki ljubitelj hurmašica. Tako su šaljivo od hurmašice zapodjenuli seksualne aluzije da bi se poriječkali ko bi se smio omrsiti zbog toga i postiti 60 dana kefareta. Navodno su oboje bili kapricali i čim je efendijinica završila sa hurmašicama i stavila ih u rernu da se peku uputili su se na čardak među vunena šilteta.
Ovu prekrasnu anegdotu sigurno nije izmislio narod u mahali, jer bi to bio veliki gibet za poštovanog alima, tako da je sasvim razumna pretpostavka da ju je najvjerovatnije sam kazao odanim prijateljima. Jer akter anegdote je rađe riskirao ugled među avamom i čaršijom, nego da se povjeruje da je toliko pobožan da posti dva mjeseca zaredom mimo ramazana. Malo ko sankcionira kao islam licemjerstvo tako da je samohvalisanje u vjeri zarad prestiža među ljudima jedan od velikih grijeha. Zato je bilo pobožnjaka koji su se opirali vjerskim trendovima pa su javno mrsili grickajući somun dok prolaze pored Sebilja u sred bijela ramazanskog dana. Kako nisu baš vodili brigu šta će reći avam i čaršija, jednostavno su drhtali poput travki pri samoj pomisli na Gospodara. Jedan od takvih nekadašnjih sarajevskih alima, kažu, četrdeset godina nikad u nebo nije pogledao od stida prema Gospodaru zbog nekog svog hrđavog djela.
Allah im uzeo pamet
Tako da bi se sa sigurnošću moglo reći da bi ti i takvi nekadašnji bosanski alimi iftare poput onoga kakvog je organizirala SDA u hotelu Evropa javno osudili kao israf-haram i rasipništvo. Ti političari koji organiziraju iftare nisu uredni postači i njihov post je u najmanju ruku „sumnjive kvalitete“. Postači su oni koji istinski poste, suzdržavaju se i odriču svoji poroka i strasti. Po tome je jasno od čega bi jedan političar trebao postiti. No nažalost, eto smo svjedoci da oni baš uz ramazan dolme se slašću u čašću pred jadnom fukarom od koje na prevaru, i to za „male pare“ uzimaju glasove.
Takvima je „Allah uzeo pamet“ i nikad niko ih uhavizati neće da imaju potpuno pogrešno shvatanje posta od kojeg neće imati nikakve ahiretske niti dunjalučke blagodati kojima bi oplemenili sebe i druge okolo sebe. Oni su, Bog zna, nesreća sami po sebi, kako za sebe tako i za ovaj narod sa kojim organizira reklamno-propagandne iftare. Zato se njima ni topavi Iblis,proklet bio, nema šta više baviti, očito mu trud nije bio uzalud.
Sudeći po ponašanju ljevice, dakle onih koji „ne priređuju iftare u političke svrhe“, oni su ovog ramazana bili predmet topavog Iblisa. Doima mi se kao da je SDP jednostavno bio nadohvat lijeve ruke i noge koju Dragi Bog nije svezao prokletom Iblisu, jer toliko je lider SDP-a zabrljao samo u nekoliko dana ramazana da sumnjam da će moći ispraviti sve greške koje su proizišle iz kandidature Denisa Bećirovića. Prije svega to je razultiralo atmosferom u kojoj je vrlo upitna postizborna koalicija u kojoj bi bila SDP. A ako bi izostanak SDP-a iz zamišljene postizborne koalicije trebao biti kompenziran sa svim drugim strankama osim SBB-a i DF-a, onda je to definitivno nemoguća misija. Samim tim sofre na režimskim iftarima mogu se sterati i na njima redati razna jela i peksimeti do mile volje. Nema ih ko omesti iako su im trebali baš ovog ramazana prisjesti.
Tako da topavi Šejtan ima posla da i vezan lahko nanese štetu i probleme „jadnom postačkom narodu“ ove „napaćene nam domovine“, kao sami sebi tepaju Bošnjaci. Oni ne znaju ni koliko to zna taj topavi Šejtan da nema Bosne bez islama, kao što neće ni biti islama i muslimana u Evropi bez Bosne i Hercegovine!
(TBT)
