Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nakon pompezno najavljenog političkog mitinga AK Partije i SDA u Sarajevu, na kojem su govorili predsjednici ovih stranaka Racep Tayip Erdogan i Bakir Izetbegović, Bošnjaci su mogli odahnuti i obrisati znoj sa čela. Zetra nije bila dupke puna, kako su govornici očekivali, pa valjda stoga ni govornici nisu bili inspirirani da izgovore neku tešku riječ. Posebno se strijepilo da će Erdogan, koji je sklon teškim riječima u svojim predizbornim govorima, „potegnuti“ nešto što bi nedobronamjerni susjedi dočekali na nož. Erdogan je poznat i po takvim lapsusima zbog kojih se dizala velika politička gerga diljem Balkana.
Baška islam, baška muslimani
Međutim, Erdogan je, hvala Bogu, bio priseban i njegov govor se može ocijeniti čak i umjerenim.
Nije lijepo spekulirati sa činjenicom zašto je Erdogan skratio svoju jednodnevnu posjetu jer je nebitna u odnosu da je sve prošlo hajirli. Bilo je planirano da klanja akšam namaz u Begovoj džamiji, što znači da bi se zadržao bar na iftaru. Ipak savim je upitno zaključiti da je Erdogan naprasito napustio Sarajevo jer nije bio zadovoljan brojem pristaša koji su se okupili u Zetri. Znajući njegovu prijeku narav, ima se osnove sumnjati u to. Ako se i zanemare takve spekulacije, suma sumarum, Erdogan nikako ne može biti zadovoljan dočekom u Sarajevu. Jasno je bilo da se među nekoliko hiljada Turaka i Sandžaklija našlo možda nekih par stotina Bosanaca.
Sve će to biti adresirano Bakiru Izetbegoviću koji se zbog organizacijskih propusta pokušao iskupiti porukom Turcima da glasaju za Erdogana jer on smatra da ga je sami Bog poslao njima da im spasi islam.
Skraćivanjem posjete Erdogan je učinio uslugu reisu Husein ef. Kavazoviću koji bi po protokolu trebao iftariti sa njim. Na fotografiji se moglo vidjeti da je u delegaciji sa Erdoganom bio i turski reis, tako da bi iftar bio potpun sa vjerskim i nacionalnim liderima.
Poruka Bakira Izetbegovića je potpuni promašaj i može imati kontra efekat na birače u Turskoj. Prvo, njegov imidž među Turcima je veoma loš. Turci ga smatraju više tajkunom nego političarom. Od njega je među bošnjačkom populacijom u Turskoj mnogo popularniji Sulejman Ugljanin koji ima posebno velik uticaj na Sandžaklije u Bajrampaši.
Bakir se pokazao kao poltron koji već dulje vremena Erdoganu povlađuje predajući mu razne „emanete“ i „zastave“.
Međutim on je svojom poltronskom izjavom da je Bog Erdogana poslao Turcima izrekao jedno politički bohulnu tvrdnju koja će rasrditi mnogobrojne Turke koji ne simpatiziraju Erdogana, a koji ništa manje od Erdogana nemaju simpatija prema Bošnjacima. Ovakve izjave može davati samo neko ko se Boga ne boji, što iz neznanja što zbog prepotentnosti da je njega osobno Bog učinio meritumom da daje procjene jednoj haman stomilionskoj naciji.
Ono što je najpogubnije u ovoj izjavi jeste nerazumijevanje odnosa Boga i vlasti, odnosno odnosa Boga i islama. Izetbegović je Erdogana, pa tako i sebe, proglasio „spasiocima“ islama. To je notorna glupost jer Bog je taj koji je izravno rekao da je Kur'an od Njega i da će on kao takvog čuvati do Sudnjeg dana. Nije, dakle, u emanetu niti jednog vladara, ma kakav on bio, da čuva i brine o islamu, već je obaveza vladara da brine o onima koji su ga birali, a to su u ovom slučaju pripadnici islama, iliti muslimani!
Ovo je „tanak led“ na kojem se okliznu umišljeni politički ahmaci i demagozi kako bi sebi pripisali oreol „Božijih izabranika“ i da su kao takvi neupitni za svoj narod.
Za Izetbegovića je još pogubnije islamsko poimanje vlasti jer on ne razumije ni to što je njegov otac rahmetli Alija u svojim islamskim ogledima vrlo dobro uočavao. Naime, po islamu samo je Bog monarh i samo je njegov tron nezamjenjiv! Tako da je svako dinastijsko upražnjavanje vlasti, što jest slučaj sa Bakirom Izetbegovićem, u kontradiktornosti sa iskonskim principima islamskog poimanja vlasti kad je riječ o reizbornosti i (političkom) nasljeđu.
Osjetiti Erdoganovu moć
Dobro, Erdogan je klerik iliti imam. Njegova ideologija i njegove političke vizije prilično su u skladu sa njegovim profesionalnim usmjerenjem. Nažalost on se tako ponaša i u politici jer čini sve da bude doživotno na tronu predsjednika države i lidera/imama nacije.
A gdje je tu država? Iako su potpuno različite Bosna i Hercegovina i Turska, po nacionalnoj strukturi, po državnom uređenju, pa i geopolitičkom položaju, njihovi je lideri pokušavaju sudbinski vezati.
Nijedan od njih nije spoznao da je država velika blagodat i najveće bogatstvo za jedan narod. Da bismo ovo razumjeli mogli bismo usporediti Njemačku i Saudijsku Arabiju. Njemačka ne leži na prirodnim resursima kao Saudijska Arabija, ali njena uređenost i pravno ustrojstvo čini je Nijemcima mnogo sretnijim ambijentom za život od Saudijaca koji žive u svojoj, kako su je nazvali „Božijoj državi“. Ova komparacija samo na prvi pogled djeluje prozaično, ali ona zaslužuje najozbijniju studiju o poimanju vlasti i države da bi se ova ad hoc doskočica dokazala.
Svakako čitalac razumije šta hoću reći. Hoću reći da je Bakir Izetbegović „polupao lončiće“ i da ne razumije šta znači biti državnik i kome je odgovoran u obnašanju vlasti. Rezultanta toga je sadašnje veoma depresivno stanje Bošnjaka kad pomisle o sudbini svoje države na čijem je on čelu. Osjećaju je kao tamnicu i stoga mlad svijet bježi iz nje. Ali ne bježe u Tursku, već u tu Evropu, kojom kako Erdogan voli reći, vladaju nacisti. Još je žalosnije gledati kako Erdoganove mlade pristalice pristigle iz Evrope i u sred Sarajeva slobodno tekbiraju i veličaju svog vođu bez ikakvog zazora i straha da će ih neko napasti i zabraniti im slobodno ispoljavanje njihovih političkih uvjerenja, dok u njihovoj, odnosno Erdoganovoj, Turskoj drhte bukvalno milioni njihovih neistomišljenika. Za milione Turaka njihova zemlja je postala „tamnica naroda“, poput Egipta danas ili Sirije, Iraka, Afganistana i drugih zemalja u vrijeme crnih diktatura.
Na nedavno pitanje britanske premijerke zašto hapsi novinare, Erdogan je cinično odgovorio: „Zbog kriminala“. Nije poznato da je od kada je došao na vlast uhapsio ijednog tajkuna, ali je zato pohapsio i politički se obračunao sa skoro svim političkim oponentima kako iz opozicije tako i vlastite stranke. Dok osuđuje egipatskog diktatora Al Sisija zbog hapšenja Muslimanske braće, kao i njihovog lidera Muhameda Mursija, koji bolestan umire iza rešetaka, i Erdogan je uhapsio glasovitog mufesira i ideologa Sadet partije Alija Bulaća. Ovaj vremešni i bolesni intelektualac, prema kazivanju njegovih simpatizera, izložen je psihičkim torturama u zatvoru kako bi „osjetio i priznao Erdoganovu moć“.
Nije problem da je Bakiru Izetbegoviću svejedno što toliko ljudi čami u turskim zatvorima i još više ih strahuje da će biti uhapšeni ili otpušteni s posla, jer se i sam služi metodama ucjene i zastrašivanja zbog čega sam ga jednom nazvao baršunastim diktatorom. Problem je što stasaju generacije vrlo religioznih mladih Turaka, pa i Bošnjaka, koji nemaju osjećaj za ljudska prava i slobodu mišljenja.
To je novo sjeme zla među muslimanima koje svojim politikama siju i Erdogan i Izetbegović! Dok se bratime njihove stranačke pristalice iz Sarajeva, Novog Pazara i Bajrampaše, raste animozitet prema ostatku i Turaka i Bošnjaka! To je poruka mitinga u Zetri!!!
(TBT)
