Ima nešto vrlo ohrabrujuće u dramatičnoj borbi pred Generalnom skupštinom UN-a oko usvajanja rezolucije o Sreberenice za bošnjačku politiku. Kordinirana akcija bošnjačkih političara od Denisa Bećirovića i Željka Komšića, kao članova Predsjedništva BiH, Zlatka Lagumdžije, kao ambasadora u UN-u, Svena Alkalaja, kao amabsadora u Washingtonu, pa i Elemedina Konakovića, kao ministra vanjskih poslova, do Bakira Izetbegovića, kao predsjendika još uvijek najreprezentativnije bošnjačke stranke (SDA), rezultirala je potpunom dominacijom nad srpskom ekipom političara koje predvode sprski voždovi Aleksandar Vučić i Milorad Dodik.
KO JE OTJERAO BOYLEA?
Iako se za sada najviše zasluga pripisuje Lagumdžiji za podnošenje rezulucije, ruku na srce, mnogo bliže istini su tvrdnje Dodika i Vučića da iza rezolucije stoje svjetske vlesile.Najtačnije bi bilo ustvrditi da iza svega stoji generalni sekretar UN-a Antonio Gutteres , iako je u sjeni ovog događaja. Inicijativa je pokrenuta još prošle godine i na tome se dosta (u tajnosti) radili Bećirović i Lagumdžija.
Ova diplomatska pobjeda na najvećoj pozornici svjetske diplomatske arene mogla bise veištruko pozitivno odraziti na bošnjačku politiku, kao i na sam status i imidž države u svijetu.
Na loklanom nivou poene će ubrati ljevica, čiji su predstavnici Bećirović i Lagumdžija, dok je Izetbegović samo dobio priliku da se „tuspasi“ sa svojim pismom svim amabasadorima UN-a.
Pošto je Izetbegović već pod hipotekom izdaje zbog propale revizije tužbe BiH protiv Srabije u Haagu, ovi politički poeni ljevice mu još teže padaju.
Čak šta više, istup Francisa Boylea, prvog bh. agenta pred Međunarodnim sudom pravde, koji je govorio za televiziju FACE gdje je komentirao i tužbu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, ukazuje da je odnos međunarodnih sila prema njemu kao podnosicu tužbe protiv Jugaslavije za genocid nad Bošnjacima bio zastrašujući.
Stoga je voditelj Senad Hadžifejzović upitao je Boyla da li je rezolucija UN-a o Srebrenici neka vrsta zamjene ili utjehe za odbijanje tužbe BiH protiv Srbije.
“Da. Naravno. Taj predmet je bio predmet sabotaže. Ja sam to napisao 1993. godine. Ja sam tražio nalog za posebne zaštitne mjere za Republiku BiH protiv Jugoslavije koje su bile opsežne. Nijedan pravnik, nijedna vlada nije u jednom predmetu dobila dva naloga otkako je Svjetski sud formiran 1921. godine. Onda sam treći nalog dobio. Da, u pravu ste. To jeste bila sabotaža tog predmeta (tužbe BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, op TBT.). Nema nikakve sumnje i ovo nam daju (rezoluciju, op. TBT) upravo zato. Ali, bolje išta nego ništa. I trebamo raditi sa onim što imamo”, kazao je Boyle.
Na insistiranje voditelja da kaže ko je sabotirao reviziju i tužbu protiv Srbije u Hagu, Boyle kaže:
“Ja sam otpušten jer sam činio sve što je u ljudskoj moći da spriječim uništenje Bosne i Hercegovine i da spriječim etničko čišćenje i genocid. Ali, velike evropske sile i Amerikanci su tražili da ja budem otpušten. Šta da kažem na to!? Nisam ni bio plaćen. I onda su doveli novi tim pravnika i taj pravni tim je izvršio tu sabotažu. To je to. Ja sam dao sve od sebe”, kazao je prvi prvi bh. agent pred Međunarodnim sudom pravde.
Na pitanje ko je politički naredio sabotažu, Boyle kaže:
“Ja nisam tu da kažem ko je to eventualno uradio, ali sabotaža jeste bila. Ja sam 1993. godine dobio predmet. Suđenje se nije desilo do 2006. godine, dakle 13 godina kasnije. Znači, odlagalo se, razvlačilo se. Brojni su pokušaji bili da se to sve uništi i ukloni. Ja sam išao i u BiH i koristio utjecaj koji imam da to ostane živo – taj predmet. I stalno je bilo sabotaža”, zaključio je Boyle.
Gospodin Boyle se susteže uprti prstomna Aliju Izetbegovića koji ga je razvlastio i oduzeomupunomoći za zastupanje Tužbe za genocid, koje mu je dao tadašnji ambasador BiH u UN-u Muhamed Šaćirbegović. Potom se zaborvalja da je Zlatko Lagumdžija kao lider Alijanse za promjene i tadašnjiminsitar vanjskih poslova bio podigao optužnicu protiv Šaćirbegovića, zbog čega je bio uhapšen i stavljen u kućni pritvor u New Yorku. To je bila osveta Šaćirbegoviću za podizanje Tužbe za genocid protiv Jugoslavije, i suprostavljanje Richardu Holbrooku za priznanje imena Rpublika Srpska, zbog čega je podnio i ostvaku namjestoministra vanjskih poslova. Šaćirbegović nije osuđen jer nije izručen BiH, ali je za sva vremena napustio politiku. Navnodno mu je bilo zapriječeno likvidacijom ukoliko javno kaže rzaloge harange protiv njega.
ŠTA NAM JE ČINITI?
Bakir Izetbegović se javno pokajao i priznao daje pogriješio u slučaju revizije tužbe okrivivši svoje svajetnike. Međutim, očito je drama oko tužbe BiH protiv Srbije mnogo ozbiljnije pitanje da se nikako nije mogao, niti smio upsutio u tu rabotu bez znaja Amerikanca. Itekako je znao za uzroke golgote Šaćirbegovića kao i aktere, velike svjetske sile kako tvrdi Boyle, koji su kreirali njegovu golgotu.
Sve ovo govori koliko je to teško pitanje, možda i krucijalno za opstanak BiH, te da u ovom problemu nema nevinih.
Usvajanjem rezolucije o Srebrenici od strane UN-a, je prilika da se krivci iskupe, a potom nastave djelovati bez populističkih osveta i revanšizma radi političkih poena.
Tokom same procedure oko usvajanja rezolucije, a posebno oko lobiranja za njeno izglasavanje treba uočiti neke činjenice i uzeti ih za pouku, možda za sva vremena. Prvo, sve muslimanske zemlje su glasale za rezoluciju, što znači da Bosna i Hercegovina ima plebisticarnu podršku islamkog svijeta. To je čak kuriozitet na kojem se pokazuje jedinstvo islamskih zemalja. I to je zaista zaluga, prije svega, Alije Izetbegovića kao ratnog vođe Bosanskih Muslimana.
Na žalost, takav stav nema sarajevska ljevica koja je Izetbegoviću zamjerala proislamističku na uštrb prozadne politike.
Ali njih je demantirao sam Dodik kada je ustvrdio da njegovo lobiranje u Washingtonu za „srpsku stvar“ nije uspjelo jer su arpske kompanije bojkotirale poslove sa agencijama i lobističkim kućama koje je bio unajmio.Treba podjestiti da je Dodik bio potpisao ugovore sa pet lobističkih kuća, sve su bile jevrejske koje je kordinira, opet Jevrejin, Ralph Johnson, nakadašnji zamjenik Visokog predstavnika OHR-a u Sarajevu.
Potom, koliko god Dodik, kojeg su usput rečeno na vlast doveli Amerikanci uz pomoć Zlatka Lagumdžije, destruktivno djelovao u proteklom desetljeću, on je za BiH, pa i za Bosanske Muslimane učino vrlo korisne stvari. Prvo, ogolio je „do kosti“ Daytonski mirovni sporzum kako truhli kompromis na kojem je nemoguće graditi državu u kojoj su ljudska prava temelj demokratskog društva. Potom je pokazao da Srbi (Srbija i RS) ne smiju vojno napasti Bošnjake jer bi sigurno bili poraženi. Jer da Dodikima drugačije vojne procjene on bi do sada sigurno krenuo u rat i vojnom pobjedom ostvario nezvaisnost Republike Srpske.
Ono na šta Dodik računa jeste da isprovocira muslimanske vjerske radikale, a to su prije svega vehabije, da počine neki kriminalni akt protiv Srba, koji bi oni okvalificirali kao islamski terorizam, i to iskoristili za izgovor za otcjepljnje na način da zaista postave konkretnu granicu, možda u vidu nekog Berlinskog zida, ili nešto nalik izraelskom zidu na granici sa Gazom. Naravno, Srbi nemaju toliko novca da izgrade zidove od nekoliko milijardi, jer je granica srpskog entiteta baš razvučena preko cijele BiH.
Zato se mora privoljeti reisa Huseina Kavazovića da pod hitno organizira sastanak sa vođama vehabija (daijama) u BiH i za sva vremena sa njima raspravi šta oni stvarno žele i koja je svrha i cilj njihovog pokreta u BiH, pored oficijelne Islamske zajednice.
Drugi čovjek koji bi moraju isto tako rašćistiti račune sa vehabijama je Bakir Izetbegović koji ima običaj u vrijeme izborne komapanje šurovati sa njima i koristiti njihove „usluge“.
Nije dovoljno reči da Bosna „vapi za mirom“, mada nije ni na odmet, kako u novije vrijeme govori reis Kavazović. Istinski Bosanski Muslimani trebaju svog Mahatmu Gandhija. Jer ako usporedimo Aliju Izetbegovića sa njegovim protivnicima FranjomTuđmanom i Slobodanom Miloševićem, on se stvarno doimao kao balkanski Gandhi u odnosu na njih dvojicu i ako i u čemu leži nadmoć njegove politike u odnosu na njih na geopolitičkom planu, onda je to bio njegov imidž miroljubiv ratnog vođe.
Treba li napominjati da se Tuđman liječio na psihijatriji, dok je Miloševićeva sva familija imala suicidne sindrome pa je i on sma tako skončao.
Ni aktuelnim sprskim voždovima se ne piše ništa optimističkija završnica karijera ukoliko reinkarniraju politiku Balkanskog Kasapina!
Tako da će doći sve na svoje mjeste, ukoliko bošnjački lideri pokažu samo malo mudrosti i malo više međusobne tolerancije i uvažavanja, uz javno pokajanje za velike greške koje su počinili, a koje su graničile sa veleizdajom!
(TBT,Tim za analitiku)