Piše: Madawi al-Rasheed, thebosniatimes.ba
U prošlosti, Saudijska Arabija se nadala da će globalno predvoditi arapski svijet, a posebno zaljevske zemlje, ka mirnom rješavanju palestinske stvari. Ali takve nade su sada razbijene.
Kolebljiva i mlaka podrška kraljevstva Palestincima usred izraelskog pokolja u Gazi u posljednjih sedam mjeseci pokazuje da više nije pravi arbitar, u ratu u kojem Tel Aviv ne sluša ni svoje gospodare u Washingtonu, a kamoli svoje bogate i prijateljski zaljevske susjede.
Izraelski rat protiv Gaze zaista je okončao saudijski pratnronat na palestinskom stvari – ako je takvo pokroviteljstvo ikad i bilo realna politička opcija za kraljevstvo.
Dok UAE i Katar imaju intimne veze i komunikacijske kanale s Izraelom i Hamasom, politika Saudijske Arabije pod vođstvom prijestolonasljednika Mohameda bin Salmana je bila dezorijentirana i konfuzna iz jednog vrlo važnog razloga: njen vlastiti nacionalni interes, fokusiran na to da zadrže Amerikance kao zaštitnika sigurnosti, ne može se ostvariti na štetu prava Palestinaca na pristojan život i oslobođenje od okupacije.
Prestolonasljednik ne može mjenjati normalizaciju odnosa sa Izraelom za saudijsku nacionalnu sigurnost, dok Palestince ostavlja na cjedilu.
Rat u Gazi razbio je san Mohammeda bin Salmana da SAD instaliraju “Gvozdenu kupolu” nad kraljevstvom u zamjenu za potpunu normalizaciju odnosa s Izraelom. Sjećanje na napade na naftna postrojenja u Abqaiqu i Khuraisu 2019. i neuspjeh Trumpove administracije da odgovori na to, još uvijek ga proganja.
Od tada, on je bezuspješno forsirao da SAD potpišu čvrst sigurnosni sporazum sa njegovom zemljom. Tekući pokolj Palestinaca ne samo da je obustavio pregovore, već je još više otežao Saudijskoj Arabiji da javno izrazi nadu u pogledu mogućnosti normalizacije.
Retorika i propaganda
Ne iznenađuje propust Saudijske Arabije da odigra bilo kakvu značajnu ulogu u osiguravanju primirja u Gazi, a kamoli u nadgledanju mirovnog sporazuma u kojem se poštuju prava Palestinaca. Njegovo rukovodstvo danas ne teži da stekne legitimitet kroz vođstvo u inostranstvu, već se fokusira na unutrašnje poslove.
Mohammed bin Salman se udaljio od stare potrage da vodi arapski svijet jer je zabrinut za vlastito vodstvo kod kuće. Normalizacija s Izraelom je blizu, uvjeravao je javnost putem Fox Newsa samo nekoliko sedmica prije 7. oktobra.
Više od sedam mjeseci kasnije, prijestolonasljednik je suočen s činjenicom da se, prema jednoj anketi, 96 posto Saudijaca protivi normalizaciji s Izraelom.
Službeni mediji su stoga željeli raspršiti “glasine” o saudijskoj samozadovoljstvu, ili žurbi za normalizacijom odnosa s Izraelom. Rijad je nedavno ponovio američkoj administraciji da „neće biti diplomatskih odnosa s Izraelom ako se ne prizna nezavisna palestinska država na granicama iz 1967. godine, sa istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom, ako se ne zaustavi izraelska agresija na pojas Gaze, i sve izraelske okupacione snage ne budu povučene iz pojasa Gaze”.
Ponavljanje takve retorike postalo je kliše, ali je upitno hoće li to uvjeriti većinu Saudijaca ili Palestinaca u posvećenost Rijada palestinskoj stvari.
Na drugom nivou, saudijska pomoć ima za cilj da pokrije politički neuspjeh države. U očajničkom pokušaju da sačuva obraz, Sahem, saudijska kampanja prikupljanja sredstava za Gazu, sitakla je svoj uspjeh u prikupljanju više od 180 miliona dolara od 1,8 miliona donatora. Ne libi se da na svojoj web stranici navede imena donatora, uključujući pojedinačne poslovne ljude i državnu naftnu kompaniju Aramco.
Donacije kao što su hurme, medicinske potrepštine i korpe s hranom su također navedene na Sahemovoj web stranici. Jasno je da dobročinstvo dolazi sa živopisnom propagandom pod pokroviteljstvom kralja.
Politički angažman
Bez sumnje, Gazi je potrebna hitna i ogromna humanitarna pomoć. Ali iako su takvi napori pomoći hvale vrijedni, saudijska propaganda u okviru vlastitih inicijativa za pomoć ne može biti zamjena za stvarni politički angažman u potrazi za trajnim mirom i državnošću Palestinaca.
Tokom ove katastrofe bez presedana, genocida i pokolja, trenutni napori humanitarne pomoći trebali bi biti usmjereni na omogućavanje palestinskom narodu da ponovo uspostavi vlastitu agenciju – uglavnom, tražeći svoja politička, ljudska i građanska prava od okupatorske sile – umjesto da budu ovisni o pomoći.
Izraelu se ne može dozvoliti da nastavi svoju razornu kampanju u Gazi, koja je ubila više od 35.000 ljudi i uništila sredstva za život više od dva miliona ljudi, dok se jedna od najvažnijih arapskih i muslimanskih zemalja bavi prikupljanjem donacija i reklamiranjem ovih napora.
Čini se da je Saudijska Arabija, između ostalih država, ušla u humanitarnu trku samo da bi se odmaknula od svoje političke nemoći i saučesništva u ovom ratu.
Saudijska Arabija mora preuzeti odgovornost istinske podrške političkim pravima Palestinaca, jer se njena vlastita sigurnost i nacionalni interesi bolje služe u arapskom svijetu u kojem su Palestinci priznati kao ljudska bića s dostojanstvom i suverenitetom. Nacionalni interes Saudijske Arabije leži unutar arapskog miljea, a ne u bilateralnom sporazumu s Izraelom koji ruši svaki mir.
(TBT, MEE)
