U zoru 8. oktobra, Mohamed Sahwil, stanovnik grada Ramale na centralnoj Zapadnoj obali, mirno je ležao u svom krevetu pored svoje žene kada su izraelske trupe neočekivano upale u njegovu kuću i uhapsile ga.
Sahwil je narednih šest mjeseci koji proveo iza rešetaka u kampu Ofer – koji se nalazi četiri kilometra izvan grada Ramallaha.
Budući da je tokom godina više puta držan u izraelskim zatvorima, te mjesece zatočeništva opisuje kao bez premca u okrutnosti.
“Ukupno sam proveo 12 godina u različitim izraelskim zatvorima, većina ovih godina je bilo prije 2010. Kao i obično, ovaj put sam bio u administrativnom pritvoru u kojem vas drže bez suđenja i bez počinjenja prekršaja”, rekao je Sahwil (50) Novi Arap, koji se još uvijek povija od svog traumatizirajućeg pritvora i jedva da može sam ustati.
“Ali ovoga puta bilo je najteže. Nikada nisam doživio ništa slično od ovih šest mjeseci”, otkrio je.
Sahwil je pušten 10. aprila nakon što se nije suočio sa optužbama. Pošto je bio teško premlaćen tokom svog boravka u zatvoru, Sahwil je i dalje sa vidljivim ožiljcima, a njegove uši i lice su imali tragove nasilja i duboke posjekotine.
Izraelska vojska je od 7. oktobra pokrenula masovnu kampanju hapšenja na Zapadnoj obali, uključujući grad Istočni Jerusalem, tokom koje je uhapšeno 8.445 Palestinaca, navodi se u saopćenju Kluba palestinskih zatvorenika, grupe za ljudska prava koja drži zbir broja zatočenika na okupiranoj Zapadnoj obali. Ovaj broj ne uključuje hapšenja iz Pojasa Gaze.
Sahwil je izgubio 38 kg za šest mjeseci izraelskog pritvora. “Bili smo mučeni i izgladnjeli. Hrana koju bi dali za 20 zarobljenika dovoljna je samo za dvije osobe i nikad nismo bili siti. Ovaj nivo ugnjetavanja je bez premca”, rekao je, dodajući da su mu bili uskraćeni lijekovi i liječenje za njegovo stanje astme koje se brzo pogoršavalo dok je bio u pritvoru jer je zatvor Naqab, u koji je kasnije odveden, pustinjski zatvor, zbog čega nije mogao disati satima iza rešetaka.
‘Svaka sekunda pritvora predstavljala je mučenje’
Tragovi mučenja još uvijek su jasno vidljivi na licu Fakhra Khalafa (42), koji je uhapšen 21. oktobra, a zatim pušten nakon četiri mjeseca administrativnog pritvora u pritvorskom centru Asioun u blizini Betlehema južno od Jerusalema na Zapadnoj obali.
Khalaf cvili od bola zbog iščašene vilice kada pokuša da se nasmješi ili kada pokuša žvakati hranu.
„[Izraelski vojnici] bi mi vezali lisice i počeli da me agresivno tuku. Od neselektivnog premlaćivanja od strane vojnika ne mogumicati prstom, namjerno su nam nanijeli ozljede. Svaka sekunda pritvora predstavljala je mučenje”, rekao je, a njegov pažljiv izbor riječi kako bi izbjegao izazivanje bola jasno je utjecao na njegov govor.
Prema Human Rights Watch-u, većina uhapšenih nakon 7. oktobra „nikada nije osuđena za zločin. Takav pritvor se može produžiti na neodređeno vrijeme na osnovu tajnih podataka, koje pritvorenik ne smije vidjeti. Oni se drže pod pretpostavkom da bi mogli počiniti krivično djelo u nekom trenutku u budućnosti.”
Grupe za ljudska prava kažu da su zatočeni Palestinci podvrgnuti okrutnim i sadističkim zločinima, uključujući mučenje.
“Po hapšenju sam, zajedno sa ostalim zatočenicima, sproveden u zatvor. Bili smo izloženi ponovljenim uvredama. Izraelski vojnici bi vrijeđali [proroka Muhameda] što je duboko štetno i provokativno za muslimane, a prijetilo nam je progon u Pojas Gaze da budemo bombardovani”, ispričao je Khalaf o svom periodu zatočeništva.
Hrana je bila nejestiva, rekao je Khalaf: “Poslužena nam je mješavina tjestenine, jaja i paradajza, a zabranjeno nam je da jedemo hljeb. Sol i šećer su takođe bili zabranjeni iz naše ishrane. Osigurali su da sve ima prilično bljutav ukus.”
Za četiri mjeseca pritvora, Khalaf je izgubio 8 kg svoje težine.
Politika gladovanja
Khalafov izvještaj dopunjava optužbe grupa za ljudska prava da je Izrael namjerno izgladnjivao zatvorenike.
U saopćenju objavljenom u martu, Udruženje palestinskih zatvorenika – nevladina organizacija osnovana 1993. za podršku političkim zatvorenicima u izraelskim okupacionim zatvorima – optužilo je Izrael za namjerno izgladnjivanje zatočenika, opisujući gladovanje kao „najopasniju politiku koju je vodila izraelska okupacija od 7. oktobar, pored mučenja i zlostavljanja”.
“Izrael namjerno pušta zatvorenike kada im se zdravlje potpuno pogorša u pokušaju da stvori stanje odvraćanja među palestinskim narodom da ih pokori”
Amani Sarahneh, medijska koordinatorica Kluba zatvorenika, naglasila je za The New Arab da hrana koja se nudi zatvorenicima nema nutritivnu vrijednost, a njene komponente su pomno proračunate kako bi zatvorenici jedva bili živi.
“Izrael namjerno pušta zatvorenike kada im se zdravlje potpuno pogorša u pokušaju da stvori stanje odvraćanja među palestinskim narodom da ih obeshrabri”, rekla je Sarahneh
Ako mučenje nije bilo dovoljno, Sarahneh je dodala da se velika većina oslobođenih zatvorenika odriče same pomisli da podijele izvještaje o mučenju koje su pretrpjeli u izraelskim zatvorima zbog prijetnji izraelskih obavještajnih službi koje ih stalno kontaktiraju – čak i nakon njihovog puštanja na slobodu.
Sarahneh je također rekla da su izraelski vojnici namjerno tukli genitalije zatvorenih muškaraca – ostavljajući ih u ranjivom psihičkom, mentalnom i fizičkom stanju, prema svjedočenjima trojice oslobođenih zatočenika s kojima je razgovarala.
“Jedan od njih je rekao: ‘Nije prošao dan u kojem nisam želio umrijeti”, rekla je za The New Arab.
Oslobođeni zatvorenici nisu bili u stanju da govore novinarima o zlostavljanju.
Do sada, podaci iz Kluba zatvorenika ukazuju na to da je najmanje 16 zatvorenika umrlo u izraelskim zatvorima od 7. oktobra. Sarahneh očekuje da je još desetine umrlo od zatočenika u Pojasu Gaze.
Izraelske zatvorske vlasti poriču bilo kakvo nasilje, ali Klub zatvorenika insistira na tome da su gladovanje, mučenje i sistemska politika zlostavljanja iza rešetaka uzrok smrti.
‘Partija’ zlostavljanja
Dana 19. novembra, izraelski vojnici su imali ono što su zvali “Partija”, prema Khalafu. Tog dana, sa rukama vezanim na leđima, zatvorenici su prevezeni iz pritvorskog centra Asioun u zatvor Ofer u Ramali sjeverno od Jerusalema.
Khalaf je rekao: “Došli smo do širokog dvorišta gdje su postavljeni zvučnici, puštajući popularnu izraelsku pjesmu pod nazivom People of Israel are Alive. Dok je pjesma svirala u pozadini, svaki palestinski zatočenik je morao proći između dva reda izraelskih vojnika, koji su se naizmjenično nasilno tukli zatočenika palicama.
“Kada bi zatočenik došao do izraelskog oficira na kraju reda, policajac bi ih fizički napao, a onda bi se zatočenik okrenuo, vratio natrag, a vojnici bi ga također tukli.”
Tokom svog boravka u zatvoru, palestinskim pritvorenicima su dalje uskraćivane posjete njihovih porodica pod izgovorom “sigurnosno-preventivnih mjera”, navodi Klub zatvorenika.
Sahwil je za The New Arab rekao da su neki zatočenici cijeli svoj pritvor proveli noseći istu odjeću jer nijedan od njihovih ličnih predmeta nije bio dozvoljen u zatvoru.
“Ručno bismo oprali svoju odjeću, objesili je da se osuši, uključujući i donje rublje”, rekao je Sahwil.
“Također su bili zabranjeni higijenski pribori”, ispričao je Khalaf, rekavši da su zatočenici ipak bili domišljati i kreativni, “neki bi brijali glave makazicama za nokte, a drugi su koristili gulilicu za krompir koju su našli u ćeliji”.
(TBT,THE NEW ARAB)