GEOPOLITIKA
Grci insistiraju na uklanjanju te odredbe i na uklanjanju
nekoliko hiljada turskih vojnika sa sjevera ostrva, ali Erdogan odbija da ih pomjeri.
Bezbjednosne garancije srž su problema. Bez njih, pitanja teritorija i podjele
vlasti lako bi se riješila
FOTO: Ilustracija (Profimedia)
Hodajući pažljivo kroz gradilišta u Pafosu doći ćete do
enklave Moutalos. Hiljade turskih Kiprana nekada je živjelo ovdje, prije
građanskog rata, ubistava iz odmazde i turske invazije 1974. koje su ih protjerale
u egzodus na sjever ostrva, piše Ekonomist.
Jorgos Pahis grčki je Kipranin, ponekad pomaže onima koji su
pobjegli da pronađu grobove rođaka. Sjećanje na jedan takav događaj tjera mu
suze na oči. Nedavno je jednu staru udovicu pratio kroz groblje. Umjesto jedne
grobnice, pronašli su grob s devet imena, između ostalog i dvogodišnje djevojčice.
Sve su ih ubili pripadnici grčke paravojske.
Ožiljci Pafosa svjedoci su trauma ove evropske podijeljene
zemlje. Možda danas izgleda mirno, ali podjele su duboko utvrđene. Dva naroda i
dalje vode odvojene živote: 48 odsto učenika s grčke strane nikada nije posjetilo
sjeverni dio ostrva. Ostali rijetko idu.
Ostrvo je zvanično podijeljeno otkako su turske snage
okupirale sjevernu trećinu ostrva 1974. godine. Planovi ujedinjavanja su
propadali, posljednji 2004., kada je grčka većina odbila plan Kofija Anana.
Nikos Anastasijades i Mustafa Akinči, predsjednici grčkih i
turskih Kiprana, nedavno su umalo postigli dogovor. Predsjednici, između kojih
postoje dobre linije komunikacije, traže dogovor oko “dvozonske i
bikomunalne federacije”, sa slabom centralnom vladom koja nadgleda dvije
autonomne zajednice.Nade postoje. Ukoliko do dogovora dođe, u narednim nedjeljama
sastavit će se novi ustav, a vođe će krenuti po podršku na referendumima koji
bi uslijedili. No, za to im treba vremena, kojeg nema puno. Anastasijades za
nešto više od godine dana mora na izbore, a pobjeda nije sigurna.
Da dogovor zavisi samo od dvojice predsjednika, možda bi već
bio postignut. Ali, Kiprani su već dugo pioni na tuđim tablama. Sudbina ostrva
danas uveliko zavisi od Redžepa Tajipa Erdogana.
Prema odredbama dogovora o kiparskoj nezavisnosti, Turska,
Grčka i Velika Britanija imaju pravo na vojnu intervenciju ukoliko kiparski
ustav bude ugrožen. Grci insistiraju na uklanjanju te odredbe i na uklanjanju
nekoliko hiljada turskih vojnika sa sjevera ostrva, ali Erdogan odbija da ih pomjeri.
Bezbjednosne garancije srž su problema. Bez njih, pitanja teritorija
i podjele vlasti lako bi se riješila. Oko samo jedan odsto teritorije još je
sporan i kompromis izgleda sasvim moguć: Turci bi se odrekli grada Morfoua na sjeveru
oko kojeg još postoji spor u zamjenu za rotirajuće predsjedništvo.
No, prelaženje crvenih linija je teško kada osjećaš da je na
tebe upereno oružje.
“Na Kipru se ne borimo protiv činjenica, već
duhova”, kaže Haris Cmitras, direktor PRIO Cyprus Centra u Nikoziji. Zbog
sjećanja na nasilje šezdesetih, turskim Kipranima je teško se da se odreknu zaštitinika,
a Grcima je ideja da svoju bezbjednost prepuste Turskoj apsolutno
neprihvatljiva. “To je kao da kažete Litvaniji da prihvati zaštitu
Rusije”, kaže Anastasijades.
Hoće li se Erdogan skloniti? Niko ne može da bude u to
siguran. Trenutno mu je prioritet referendum o ustavnim promjenama u Turskoj.
Neki kažu da bi poslije toga mogao da bude spreman na kompromis. Čak i ako se
dogovor postigne, referendumi na turskoj i grčkoj strani ostrva možda neće
proći. Nijedan vođa neće potpisati dogovor koji ne može “prodati kod
kuće”.
Poznavaoci situacije su skeptični. Plemenito je nadati se rješenju,
a hrabrost predsjednika Anastasijadesa i Akinčija dogovor je dovela nadohvat
ruke. Ali, ujedinjenje Kipra zahtijeva vjeru u državništvo Erdogana, a on je
učinio malo da to povjerenje zasluži, zaključuje Ekonomist.
(TBT)
