Svi oni koji vjeruju da Bog upravlja i kreira povijest, kako je to vjerovao jedan Alija Izetbegović, na primjer, mogli su dobiti potvrdu svoga takvog vjerovanja 4. jula ove godine. Samo neki nadnaravni um mogao je režirati da toga dana Amerikanci slave 250 godina svoje nezavisnosti, a Iranci istoga dana sahranjuju svoga vjerskog vođu ajatullaha Alija Khameneija, kojeg su ubili isti ti Amerikanci balističkom raketom prilikom raketiranja Teherana 28. februara ove godine.
Hiljadu i jedan paradoks
Dok je američki predsjednik Donald Trump manifestaciju proslave Dana nezavisnosti poptuno podredio sebi i svom egomanijačkom kultu, milioni Iranaca su iskazali slavu i počast svom vjerskom vođi. Vjerovatno će dženaza ajatullaha Khamneija biti upamćena kao jedna od najvećih koju moderna povijest pamti.
Uz sve to Iranci su kroz dženazu svom vrhovnom vođi slavili pobjedu nad Amerikom koja je skupa sa Izraelom izvršila agresiju na njihovu zemlju.
Iz ovog povjesnog događaja može se izvesti hiljadu i jedan paradoksalan zaključak čime obiluje savremena (ge)opolitika.
„Dođe čovjeku da se pita kako se ova zemlja ne raspadne od apsurda s kojima devera tri decenije. U samo mjesec dana, jedan član njenog troglavog predsjedništva ide na noge Benjaminu Netanyahuu, a druga dva ne šalju ni savjetnika na sahranu vrhovnog vođe države koga je prije četiri mjeseca, zajedno s porodicom, u jednom trenu usmrtila balistička raketa koju je, zajedno sa svojim naredbodavcem iz Bijele kuće, poslao isti taj Netanyahu. Stvar je ne samo političke volje nego i političke kulture otići na sahranu šefa države s kojom se održavaju normalni diplomatski odnosi“, napisao je Harudin Somun, novinar i diplomata, osrvčući se u svojoj kolumni na vrlo žustru medijsku polemiku koja se itekako uklapa u predizbornu kampanju. Polemiku je pokrenula bivša ministrica vanjskih poslova Bisera Turković, koja je javno postavila pitanje zašto političko Sarajevo ignorira dženazu ajatullahu Khamneiju. Naravno da je pitanje adresirano na Denisa Bećirovića, kao bošnjačkog člana državnog Predsjedništva, i Elmedina Konakovića, kao aktuelnog ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
Osim nekih odbranaških tekstova na protalima bliskim liderima Trojke, niko joj od prozvanih nije odgovorio.
Treba podsjetiti da je prozvani trio koji kreira vanjsku politiku Bosne i Hercegovine, Bećirović, Lagumdžija i Konaković, odlučio da BiH bude kosponzor rezolucije Savjeta sigurnosti UN-a kojom se osuđuje napad Irana na države Vijeća za saradnju u Perzijskom zaljevu (GCC), kao i na Jordan. To se već iz današnje perspektive može ocijeniti kao velika greška, jer su inicijatori rezolucije bile dvije arapske monarhije,UAE i Bahrein, koje slove kao cionistički sateliti na Bliskom istoku. Mediji su naknadno otkrili da su obje ove zemlje aktivno učestvovale u napadima na Iran, dok je još 5-6 islamskih zemalja dozvolilo Izraelu da sa njihovog teritorija dejstvuje prema Iranu.
Prije tri mjeseca supruga bošnjačkog člana državnog Predsjedništva, Mirela Bećirović, prisustvovala je sastanku u Bijelij kući, kojeg je organizirala supruga američkog predsjenika Melanija Trump. Ona je tokom konferencije posvećene stradanju djece sjedila pored supruge izraeslkog premijera Sare Netanyahu.
I na koncu prošle godine Ministarstvo vanjskih poslova je iz neobjašnivaih razloga sabotiralo dolazak stotinjak Iranaca koji su željeli prisustvovati komemoraciji srebreničkih žrtava 11. jula.
To su samo neke od problematičnih situacija kojima već dulji period obiluju diplomatski incidenti i skandali između dvije zemlje.
Međutim, Turković je mogla postaviti isto pitanje za reisul-ulemu Huseina Kavazovića zašto nije poslao bar predstavnika ispred Rijaseta Islamske zajednice. Ali, nije poznato da je ijedan vjerski velikodostojnik prisustvovao dženazi ispred balkanskih muslimana.
Kavazović se čak distancirao od klanjanja dženaze u odsustvu koju je grupa sarajevskih džematlija bila organizirala ispred Careve džamije nekoliko dana nakon atentana na ajatullaha Khameneija.
Čak je dao instrukcije službama Rijaseta da se ne smiju javno oglašavati u svezi sa agresijom Izraela i Amerike na Iran itd.
Nije Trump, nego Erdogan
Ovakvo ponašanje muslimanskih vođa ne može se pripisati samo pritisku američkih ambasada na njih. Prije bi se reklo da je to tjecaj Dijaneta iz Turske, koji je potpuno pod kontrolom truskog predsjednika RecepaTayipa Erdogana.
Kao što se pristanak spomenutog tria, Bećirovića, Konakovića i Lagudžije, da kršeći neke pravilnike i poslovnike u Predsjedništvu „na svoju ruku“ osude Iran za napad na zaljevske monarhije, bez dvojbe utjeacaj ministra vanjskih poslova Turske, Hakana Fidana. On je bio najgrlatiji u osudi Irana na arspke države.
Neosporno je Turska imala fajde od Erdoganove ulizivačke politike američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, ali za sada od takve njegove politike Bosna i Hercegovina nema nikakvog hajra.
Naprotiv, zbog naprasitog povratka Milorada Dodika na geopolitičku scenu, gdje su ga lansirali cionisti, Bošnjaci uočavaju da spomenuti trio, Bećirović, Lagudžija i Konaković, vode podaničku politiku kojom ne uspijevaju parirati Dodiku.
Pitanje je dokle će Iran strpljivo podnositi uvrede i diplomatske šamare koje mu Sarajevo neprestano zadaje. Jer ajatullah Khamenei je pripadao staroj gardi islamske revolucije koja je oblikkovala sadašnji Iran. On je kao predsjednik Irana koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća posjetio Sarajevo. Njegovim izravnim odobrenjem kršen je embargo na oružje kojeg su UN bile uvele BiH. On je jedan od vodećih islamskih lidera rat u BiH stavio kao prioritet vanjske politike Irana.
Međutim, sadašnje generacije koje vode Iran su drugačije. Tako bar uočavaju svjetski analitičari. Ako i budu milostivi prema Bosanskim Muslimanima, sigurno neće oprostiti Bećiroviću, Lagumdžiji i Konakoviću.
A kako se stvari odvijaju na geopolitičkoj sceni tamni oblaci se ponovo nadvijaju nad Balkanom, tako da bi gromovi mogli udariti baš nad Sarajevom. Ko će braniti Bosanske Muslimane kad ne bude ajtullaha Khameneija, rahmetullahi alejhi vasia?!
(TBT, Tim za nalitiku)
