ANALITIKA
Povratak
nekoj vrsti mainstream stabilnosti koji je bio karakteristika Američke i
moderne politike Zapada generalno – može stići samo onda kada se glasovi onih
koji osjećaju da su gurnuti po strani budu ponovo čuli i dosegne novi socijalni
ekvilibrijum
Piše:
Charles Recknagel, thebosniatimes.ba
Širom
Zapada talas antiestablišment raspoloženja postao je izazov za ustanovljeni
politički poredak nastao na ideji da su otvorene granice i slobodna trgovina
ključ njihovog prosperiteta.
Posljednjih
12 mjeseci razmjere toga bile su više nego očigledne.
U
Britaniji glasači su se u junu 2016. odlučili za Brexit uprkos oštrim
upozorenjima o ozbiljnim i ekonomskim i političkim posljedicama, stavljajući u
neugodan položaj britanske zvaničnike koji moraju sada ispregovarati izlazak iz
Evropske unije.
U SAD
glasači su izabrali milijardera i političkog autsajdera Donalda Trumpa u
kampanji koja je obećala izgradnju “lijepog velikog zida” na granici
sa Meksikom, zabranu ulaska muslimanima u SAD, te ukidanje velikih međunarodnih
trgovinskih sporazuma.
Na
evropskom kontinentu nacionalistička vlada preuzela je vlast u Poljskoj,
proevropska vlada je pala na referendumu u Italiji, a Austrija je jedva uspjela
da spriječi izbor prvog ekstremno desnog šefa države u historiji EU.
Svi oni
su dio fenomena za koji politički analitičari još pokušavaju da nađu
odgovarajuće ime. Rast ekstremne desnice, rast populizma, rast antiestablišment
stranka – pokušava se naći odgovarajuća etiketa za karakterizaciju promjena
koje nisu iznenadile samo mnoge mainstream političke stranke, već bi mogle
dovesti do dramatičnog preoblikovanja socijalnih i ekonomskih politika Zapada.
“I
dalje mi nije jasno da većina ljudi podržava vraćanje unazad kada je riječ o
politici otvorenih granica i slobodnoj trgovini, ali ono što imamo ovdje je
podijeljeno javno mnijenje, dio javnosti koji je smatrao da globalizacija ili
pitanje imigracije nije funkcionisalo u njihovu korist, pa su svoj protest
iskazali na glasačkim listićima”, kaže Michael Cullinane, profesor američke
istorije na Univerizitetu Northumbria u Britaniji.
Desni u
ofanzivi
Serija
izbora u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Holandiji u 2017. biće mjesta na
kojima će antiestablišment raspoloženje biti dalje testirano, što otvara
mogućnost novog razbijanja EU nakon Brexita, dok brojne populističke partije na
Brisel ukazuju kao na prijetnju po zaštitu njihovih interesa i identiteta.
“Ono
što želimo je povratak vrijednostima, identitetu, kulturi i novcu i stavljanju
u prvi plan naših nacionalnih interesa”, kaže lider ekstremno desne
populističke Partije slobode Geert Wilders iz Holandije.
Ovo je
opis koji se može primijeniti na mnoge druge populističke partije takođe, čak
iako je riječ o širokom spektru različitih ideologija.
Antiestablišment
partije se kreću od desničarskog Nacionalnog fronta Marine Le Pen u Francuskoj,
preko nacionalista iz Alternative za Njemačku, pa do lijevog Podemosa u Španiji
i Sirize u Grčkoj. I dok desne stranke pristalice primarno podržavaju zbog
antimigrantskog stava, a lijeve zbog protivljenja mjerama štednje, druge brige
njihovih glasača uglavnom su iste: zapošljavanje, niski prihodi, strah da će ih
globalizacija ostaviti bez posla, strah od imigracije, kulturnih promjena i
terorizma.
Kako će
ove partije pokušati da preoblikuju društva u njihovim državama glavno je
pitanje u mnogim prijestonicama Zapada.
Mnogi
analitičari smatraju da je Evropska unija posebno ugrožena zbog činjenice da se
u Italiji, Francuskoj, Holandiji i Njemačkoj – sve zemlje sa jakim anti-Brisel
strankama – u 2017. održavaju izbori u sjenci Brexita.
U
Italiji, u kojoj se čeka određivanje datuma izbora nakon ostavke proevropskog
premijera Mattea Renzija, u decembru poslije poraza na referendumu o reformama,
populistički Pokret 5 zvijezda ima 30 posto podrške javnog mnijenja i druga je
po snazi politička grupacija u zemlji.
Lider
Pet zvijezda, komičar i bloger Beppe Grillo traži referendum o tome da li da
Italija ostane ili napusti eurozonu. Druga populistička partija u Italiji, Liga
za sjever, koja ima 12 posto podrške, je izrazito nacionalistička i
antimigrantska i insistiraju na tome da Italija treba izaći iz EU.
U
Holandiji će se opšti izbori održatu u martu i očekuje se da će Wildersova
Partija slobode osvojiti najviše pojedinačnih glasova, iako sve druge stranke u
zemlji na njih gledaju kao na previše ekstremne da bi ulazili u bilo kakve
koalicione aranžmane za vlast sa njima. Partija slobode je protiv eura, protiv
EU, antimigranstka i antiislamska.
U
Francuskoj se parlamentarni izbori održavaju u aprilu i liderka Nacionalanog
fronta Marine Le Pen je, prema istraživanjima javnog mnijenja, samo nekoliko
procenata iza vodećeg kandidata republikanaca Francoisa Fillona. Izrazito
antievropski i antimigranski nastrojena Le Pen obećava da će održati referendum
o izlasku iz EU ukoliko postane predsjednica Francuske.
U
susjednoj Njemačkoj je antieuro Alternativa za Njemačku uspjela da uđe u
nacionalni parlament prvi put prije zakonodavnih izbora 22. oktobra. Stranka
koja se protivi zajedničkoj valuti EU, ali ne i EU, takođe antimigrantski i
antiislamski raspoložena, veoma je brzo napredovala od formiranja 2013, te su
osvojili deset mjesta od 16 u njemačkim pokrajinskim parlamentima.
Posljednja
istraživanja su pokazala da imaju podršku oko 16 posto biračkog tijela, čime su
stigli na treće mjesto odmah nakon Socijaldemokratske stranke koja ima 22 posto
podrške, te Hrišćansko demokratske unije kancelarke Angele Merkel koja uživa
podršku 32 posto birača.
Simptomi
dubljih problema
“Pred
Evropskom unijom je rizičnih nekoliko godina, prema ovome što sada znamo”,
kaže Marco Incerti, analitičar EU iz Centra za studije evropske politike u
Briselu.
“Glavno
pitanje će takođe biti hoće li pomijeranje pojedinih država u određenom pravcu
značiti kraj EU, ili da li će zemlje koje se povuku iz EU preživjeti u
drugačijoj formi ili će praviti neke manje grupacije”, komentariše
Incerti.
U SAD,
tek ćemo vidjeti pravac koji će Trumpova republikanska administraciija zauzeti
pod mobilizirajućim sloganom “Napravićemo Ameriku velikom ponovo”
nakon 20. janura.
“Veoma
je teško predvidjeti kako će se Trump ponašati i da li će zaista krenuti sa
primjenom svega što je obećavo u kampanji ili tek nekoliko stvari i koje će to
biti”, kaže Rosa Balfor iz briselskog German Marshall Fonda iz SAD.
“To
veoma zavisi od njega i od njegove ličnosti, mnogo više nego neke
ideologije”, dodaje.
Među
brojnim ponovljenim obećanjima je zabrana ulaska ilegalnih imigranata i novi
pregovori o trgovinskim sporazumima, čiji će cilj biti zaštita američke
industrije, što je bilo upućeno građanima SAD koji imaju ekonomskih poteškoća i
koji kažu da su njihove interese ignorisale političke elite.
Mnogi
anlitičari snažan rast populističkih stranka objašnjavaju djelimično kao
produkt sporog ekonomskog oporavka u državama Zapada nakon finansijske krize
2008.
“Ono
što smo vidjeli od 2008. i globalne finansijske krize je nesposobnost vlada
širom svijeta da obezbijede stabilan rast na način na koji su to mnogi
očekivali nakon velike recesije ili depresije”, kaže Incerti.
“To
se nije dogodilo i populizam je reakcija na to”, dodaje.
On kaže
da je 1992, kada je bila velika bankarska kriza, u SAD zabilježen rast od pet
do šest posto nakon krize. Ali nakon 2008. i eksplozije rizičnih tržišta i kolapsa
balona nekretnina u SAD, što je rezultiralo globalnom krizom likvidnosti,
povratak nazad je bio značajno sporiji, sa prosječnim rastom od četiri posto
godišnje u SAD i tek oko jedan posto u EU, koja se bori da sačuva svoju
zajedničku valutu euro.
Za mnoge
posmatrače ekonomske teškoće su simptomi još dubljih problema na Zapadu i to bi
mogli biti korijeni aktuelnih političkih previranja.
“Društveni
ugovor koje su SAD imale, a to se vjerovatno odnosi i na Evropu, i koji je
trajao 70 godina više ne stoji”, kaže Xenia Wickett, šef programa za SAD u
nezavisnom političkom institutu Chatham Houseu sa sjedištem u Londonu.
Ona
ukazuje da populacija stari, sve je više starijih ljudi koji se oslanjaju na
podršku mlađih, usporava i produktivnost, a nema dovoljno investicija u
infrastrukturu i obrazovanje.
Povratak
nekoj vrsti mainstream stabilnosti koji je bio karakteristika Američke i
moderne politike Zapada generalno – može stići samo onda kada se glasovi onih
koji osjećaju da su gurnuti po strani budu ponovo čuli i dosegne novi socijalni
ekvilibrijum.
(TBT,
RSE)