Piše: Arndhati Roy, thebosniatimes.ba
Najbogatije, najmoćnije zapadne zemlje, one koje vjeruju da su predvodnici savremenog svijeta u posvećenosti demokratiji i ljudskim pravima, otvoreno finansiraju i podržavaju izraelski genocid u Gazi. Pojas Gaze je pretvoren u koncentracioni logor. Oni koji već nisu ubijeni, umiru od gladi. Raseljeno je gotovo cjelokupno stanovništvo Gaze. Njihovi domovi, bolnice, univerziteti, muzeji, sva infrastruktura, pretvoreni su u ruševine. Njihova djeca su ubijena. Njihova prošlost je isparila. Njihovu budućnost je teško nazreti.
Mada najviši sud svijeta vjeruje da gotovo svaki pokazatelj ispunjava zakonsku definiciju genocida, izraelski vojnici i dalje objavljuju svoje podrugljive „pobjedničke snimke“ u kojima proslavljaju ono što sliči na ritual zla. Vjeruju da ne postoji sila na svijetu koja će ih pozvati na odgovornost. Ali griješe. Njih i dijecu njihove djece proganjat će ono što su uradili. Morat će živjeti sa gnušanjem i prezirom koje svijet osjeća prema njima. A nadajmo se da će jednog dana svako – na svim stranama u ovom sukobu – ko je počinio ratne zločine biti izveden na sud i kažnjen, imajući na umu da ne postoji jednakost između zločina počinjenih tokom otpora aparthejdu i okupaciji i zločina počinjenih tokom njihove primjene.
Rasizam je, naravno, kamen temeljac svakog čina genocida. Retorika najviših zvaničnika izraelske države, od osnivanja Izraela, dehumanizuje Palestince i poredi ih sa gamadima i insektima, baš kao što su nacisti nekada dehumanizirali Jevreje. Kao da taj otrov nikada nije nestao i sada se samo vraća u cirkulaciju. „Nikad“ je izbačeno iz moćnog slogana „Nikad više“. I ostaje nam samo „više“.
Nikad više.
Predsednik Joe Biden, šef države najbogatije, najmoćnije zemlje na svijetu, bespomoćan je pred Izraelom, iako Izrael ne bi postojao bez američkog finansiranja. Kao da je izdržavani preuzeo dominaciju nad svojim pokroviteljem. Tako izgleda. Kao gerijatrijsko dijete, Joe Biden se pojavljuje pred kamerama kako liže sladoled i nejasno mrmlja o prekidu vatre, dok mu izraelski vladini i vojni zvaničnici otvoreno prkose i obećavaju da će završiti ono što su započeli. Da bi pokušala da spriječi osipanje glasova miliona mladih Amerikanaca koji se neće pristati na ovaj pokolj u njihovo ime, potpredsednica SAD Kamala Haris dobila je zadatak da poziva na prekid vatre, dok se milijarde američkih dolara i dalje šalju za podršku genocidu.
A šta je sa našom zemljom?
Poznato je da je naš premijer intimni prijatelj Benjamina Netanyahua i nema sumnje u to gdje su njegove simpatije. Indija više nije prijatelj Palestine. Kada je bombardiranje počelo, hiljade Modijevih pristalica stavilo je izraelsku zastavu kao svoju profilnu sliku na društvenim mrežama. Pomogli su u širenju najpodlijih dezinformacija u ime Izraela i izraelske vojske. Mada se indijska vlada u međuvremenu povukla na neutralniju poziciju – naš spoljnopolitički trijumf je to što uspjevamo da budemo na svakoj strani odjednom, možemo da budemo i za i protiv genocida – jasno je nagovjestila da će odlučno postupati protiv svih propalestinskih demonstranata.
I sada, dok SAD izvoze ono što imaju u izobilju – oružje i novac za podršku izraelskom genocidu – Indija takođe izvozi ono što naša zemlja ima u izobilju: nezaposlene siromašne da zamjene palestinske radnike kojima više neće biti izdavane radne dozvole da uđu u Izrael. (Pretpostavljam da među novim radnicima neće biti muslimana.) Ljudi koji su dovoljno očajni da rizikuju svoje živote u ratnoj zoni. Ljudi dovoljno očajni da toleriraju otvoreni izraelski rasizam prema Indusima. Izrazi tog rasizma mogu se vidjeti na društvenim medijima, ako želite da pogledate. Američki novac i indijsko siromaštvo zajedno podmazuju izraelsku genocidnu ratnu mašineriju. Kakva strašna, nezamisliva sramota.
Suočeni sa najmoćnijim državama na svijetu, praktično napušteni čak i od svojih saveznika, Palestinci nepojmljivo stradaju. Međutim, oni su pobjedili u ovom ratu. Oni, njihovi novinari, njihovi ljekari, njihovi spasilački timovi, njihovi pjesnici, akademici, portparoli, pa čak i njihova djeca, ponijeli su se hrabro i dostojanstveno što je inspirisalo ostatak svijeta. Mlada generacija u zapadnom svijetu, posebno nova generacija mladih Jevreja u Sjedinjenim Državama, prozrela je ispiranje mozga i propagandu i prepoznala aparthejd i genocid. Vlade najmoćnijih zemalja zapadnog svijeta izgubile su dostojanstvo i svako poštovanje koje su mogle imati. Opet. Ali milioni demonstranata na ulicama Evrope i SAD su nada za budućnost svijeta.
Palestina će biti slobodna.
/Izlaganje Arundhati Roy na sastanku grupe Radni ljudi protiv aparthejda i genocida u Gazi, u Nju Delhiju, 7. marta 2024./
(TBT,Scroll.in)
