Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Vijest da se sredinom ovog mjeseca Gabriel Escobar, zamjenik pomoćnika američkog državnog skeretara za Evropu i Euroaziju i izaslanik za zapadni Balkan, povlači nije baš izazvala zanimanje javnosti sukladno važnosti funkcije koju je obavljao. Možda zato što je vijest objavio dopisnik Al Jazeera Balkans iz Washingotona Ivica Puljić, te da nije još zvanično potvrđena. Ali kako vijest nije demantirana treba je shvatiti sasvim ozbiljno. Jer Ecobar nije prvi američki diplomata visokog ranga koji je neslavno i prije vremena završio svoj mandat na zapadnom Balkanu.
VUČIĆEV RATNI KABINET
Iako je Escobar već boravio u Beogradu, kao ambasador, to mu iskustvo uopće nije pomoglo da bud euspješniji kao izaslanik. Baš je sa tim referencama i najavljen kako neko ko će vratiti Američki utjecaj, pa i kredibilitet među vođama zapadnog Balkana, te je krenuo u ambiciozne projekte poput „Otvorenog Balkana“ za koji su Amerikanci bili voljni uložiti desetak milijardi dolara. Čak je bio uspio privoliti srbijanskog vožda Aleksandra Vučića, i premijera Alabanije Edija Ramu za tu ideju. Ali, sve je to palo u vodu.Vjerovatno je sastav nove Vučićeve vlade, koja po profilu ministara odgovara sastavu ratnog kabineta, bio posljednji znak da on tu nema šta više tražiti, te da se stoga odlučio povuči.
Vidjeviši sastav nove srbijanske vlade prisjetio sam se razgovora sa pokojnim ambasadorm Srbije u Sarajevu Grujicom Sapasojevićem. Bilo je to vrijeme kad je Boris Tadić bio predsjednik Srbije. Desilo se hapšenje Ejupa Ganića u Lonodnu po osnovu međunarodne potjernice koju su za njim bile raspisale begoradske vlasti. Smatrao sam da će hapšenje Ganića totalno blokirati odnose između Sarajeva i Beograda, odnosno pojačati tenzije između Srba i Bošnjaka, sa čime se Spasojević, naravno složio.
On je tad tvrdio da predsjendik Tadić više želi poboljšanje odnosa Beograda i Sarajeva od Harisa Silajdžića, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH, sa čime se nisam slagao.
„Ja vam savjetujem da iskoristite ovu garnituru begoradskih političara na čelu sa Tadićem, dok još možete. Jer u Srbiji rastu novi radikali možda gori i od Vučića,“ upozorio me je i naveo primjer njihovog okupljanja na grobu Slobodana Miloševića. Nabrojao je 5-6 imena, među kojima je bilo i ime Marka Đurića, aktuelnog ministra vanjskih poslova Srbije.
Ne mislim da smo pokojni Spasojević nakon dva ručka išta doprinjeli oslobađanju Ganića, mada mi je on prvi saopćio da Tadić ne inzistira na njegovom izručenju Srbiji, što je bila olakšavajuća okolnost za pravnu bitku koju je vodio Damir Arnaut, Silajdžićev savjetnik, u Londonu. Ali postoje mnogi dokazi koliko je Sapasojević bio u pravu kad je politika Tadića u pitanju. Pozitivan korak bila je Istabulska povelja, koju su potpisali Tadić, Silajdžić i tadašnji turski predsjednik Abdulah Gul. Ali se isto tako prisjetiti da je Muamer Zukorlić sa svojim bošnjačkim glasovima odmogao Tadiću da u „foto finišu“ izgubi od Tome Nikolića u razlici od par hiljada glasova. Valjda stoga danas Usame Zukorlić sjedi u ministarskoj fotelji Vučićeve vlade?!
MURPHY SE „PRAVI MRTAV“
Kakve veze sad ima „ratni sastav“ Vučićeve vlade sa Bosnomi Hercegovinom i kako se Sarajevo treba postaviti prema tome?
Prvo, povlačenje Escobara je dosta obeshrabrujući potez Američke administracije. Tim prije što je Milorad Dodik najavio povlačenje američkog ambasadora iz Sarajeva Michaela Murphya početkom juna. Trenutno je vlast na državnom niovu u blokadi i nema naznaka da će se obnoviti pregovori unutar vladjuće koalicije(HDZ; Trojka, SNSD) do tog datuma.
Povrh toga sve strane čekaju usvajanje rezolucije o Srebrenici od strane Generalne skupštine UN-a, da bi nakon toga poduzele odgovarajuće korake itd.
Sam ambasador Murphy se „pravi mrtav“ što je vrlo neobično za njega nakon dominantne uloge u političkim procesima od prošlih izbora. Zadnji put se oglasio sa žestokim saopćenjem u kojem je osudio postupak minsitra MUP-a Rame Isaka prilikom postrojavanja policije za doček direktora FUP-a Vahidina Munjića koji optužen sa još sedam polcijaca za koruptvine radnje u predmetu „Crna krvata“.
Za razliku od Escobara ambasador Murphy nije imao pogrešne procjene kad podržaoTrojku u odnosu na Bakira Izetbegovića. Osim što je ova vlast dobila „zeleno svjetlo“ za otpočinjanje pregovora za prijem Bosne i Herecgovine u EU, dobra strana kompromiserske politike Nermina Nikšića je u tome što nisu dali povoda niti konkretan izgovor Miloradu Dodiku da digne tenzije do nivoa ratne histerije između Srba i Bošnjaka.
Tokom samog procesa usvajanja rezolucije o Sreberenici pred UN-om, Dodik je portretiran u svjetlu svoje prave politike. Nakon ove rezolucije svijet će na Republiku Srpsku geldati kao na pariju, odmetnuti entitet koji odbacuje sve principe međunarodne diplomatije.
Tek je Željka Cvijenović u svom obraćanju pred UN-a apostorfirala ministre Zukana Heleza i Ramu Isaka kako ratnohuškače. Na žalost za ministra Isaka Cvijanović je dosta u pravu i on je zaista postao „bad boy“ bošnjačke politike. Postao je uteg Trojki kao i samom ambasadoru Murphyu. On se toliko osilio da ga ne bi smjeli ovakvog pustiti u izbornu kampanju. Zato, ako i namjerava napustiti Sarajevo ambasador Muprhy mora sankcionirati, možda čak i smjeniti ministra Isaka. U protivnom ostavio bi iza sebe čovjeka koji će anulirati sve što je radio za protekle dvije godine. On nije više „bijesni pas“ koji se čak drznuo „zarežati“ i na Murphya, on je na dobrom putu da postane bošnjački Arkan. Takvog bi bošnjačkog političari Srbi u ovom trenutku zlatom platili!
(TBT)