Piše: Aya Hijazi, thebosniatimes.ba
Kako izraelska genocidna kampanja u Gazi ove sedmice ulazi u sedmi mjesec, nadovezujući se na sedamdeset i pet godina postepenog etničkog čišćenja Palestinaca, jedini tračak nade leži u podizanju glasova dovoljno snažno da se probije tišina i nevidljivost Izraela, SAD-a i Evrope. Studentski protesti koji se šire po zapadnim kampusima možda su najbolja šansa da se to postigne.
Dana 18. aprila, nekoliko hrabrih studenata Univerziteta Kolumbija privuklo je svjetsku pažnju kampom za Palestinu, s namjerom da se suprostave američkom saučesništvu u Gazi.
Odlučili su da se ne pomire s gledanjem genocida na njihovim telefonima dok niko nije intervenirao, ili u najmanju ruku, da daju glas utišanim povicima Palestinaca u Gazi i miliona širom svijeta koji žale za njima.
Nekoliko sedmica ranije, dugo očekivana, ali razvodnjena rezolucija Vijeća sigurnosti koja je pozivala na prekid vatre u Gazi bila je sramotno zanemarena i brzo zaboravljena, kao da se nikada nije ni dogodila. Sjedinjene Države su bile uzdržane, a zatim su je lažno označile kao neobavezujuću.
Odbačena je i presuda Međunarodnog suda pravde koja upozorava na predstojeći genocid. Sjedinjene Američke Države i većina evropskih sila nastavile su doturati oružje i vojnu pomoć izraelskom genocidnom režimu, dok su neke od njih smanjile financiranje UNRWA, UN-ove agencije odgovorne za pružanje pomoći Gazi, na osnovu diskreditiranih izraelskih navoda.
Globalna intifada za Palestinu
Studenti koji su govorili protiv ove nadrealne dvoličnosti brzo su pokrenuli represivne instinkte američkog establišmenta.
Umjesto da podržava etos liberalnog obrazovanja, gdje studenti uče kako da „učine svijet boljim mjestom“, gdje se genocidi ne bi trebali događati, predsjednica Univerziteta Columbia Minouche Shafik , britanska Egipćanka, napravila je izrazito neliberalan korak i pozvala ozloglašene njujorške policije da uguše glasove nejnih studenata.
Iako osuđujem njene postupke kao dugogodišnje aktivistkinje zainteresirane za lokalne pokrete, očekivala sam da će se njeni postupci izjaloviti. Ako želite nadahnuti slobodne duhove i podstaći njihove pokrete, onda primijenite silu protiv njih.
Naravno, hrabri i posvećeni studenti Kolumbije bili su inspirirani da nastave i prošire svoje akcije. U rijetkom trenutku nade, propalestinski logori su se brzo proširili po Sjedinjenim Državama i prelili u Kanadu, Meksiko, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Njemačku, Španiju, pa čak i Australiju.
Zapaljena je globalna intifada za Palestinu.
Poslednja nada za jednu generaciju?
Svijet, ali što je još važnije, izdani i napušteni slobodni duhovi u Gazi, osjetili su solidarnost. Studenti univerziteta u Sjedinjenim Državama konačno su u mogućnosti da pojačaju svoj glas dovoljno glasno da probiju antipalestinske barijere američkih institucija.
Američki univerziteti i vlada, od izvršne do zakonodavne vlasti, do sada su odgovorili na način koji podsjeća na diktatore koje vole da osuđuju, na dva načina.
Prvi je putem fizičke sile, potiskivanja, zastrašivanja i hapšenja studenata demonstranata.
Drugi je putem klevete. Bijela kuća i mejnstrim mediji brzo su osudili proteste kao antisemitske i neinformirane. Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je nacrt zakona kojim se antisemitizam redefinira kao radikalna mjera protiv slobode govora s ciljem da se federalnoj vladi daju široka ovlaštenja za suzbijanje protesta.
Ipak, u ovom kritičnom vremenu, kada se klatno historije ljulja između napretka i oslobađanja domorodaca od zaborava kroz kolonijalizam naseljenika, i njihovog potpunog uništenja kao naroda sa identitetom, moramo se pouzdati u glasove univerzitetskih studenata koji odjekuju povicima Palestinaca u Gazi, koji se ne boje da traže potpuno oslobođenje.
Kako se naziru užasi neminovne invazije na Rafah, tako se jalja i buđenje indoktriniranih građana na globalnom sjeveru o saučesništvu u užasima cionizma. Ipak, to nas navodi da se zapitamo: koliko dugo američke institucije mogu ignorirati buđenje i nastaviti da se obračunavaju sa svojim liderima i izmišljaju laži o njima, kao što su dosljedno radile o Palestincima?
Institucije SAD, ako ne radi pravde, nego zbog vlastitog opstanka, moraju krenuti putem korekcije. U suprotnom, one će izgubiti kredibilitet kod svoje populacije i budućih generacija.
Studenti univerziteta moraju istrajati iz tog razloga, a vjerujem da hoće. Njihova borba nije simbolična, niti se radi samo o solidarnosti, već njihova pravedna borba može savijati luk historije ka pravdi, napretku i oslobođenju.
Sa svim očima uprtim u Gazu, kako će Sjedinjene Države reagirati na svoje studente koji se bore za Gazu i kako će se historija odvijati, bit će barem za ovu generaciju odlučeno ima li nade u pravdu i humanizam, ili je sve uzaludno.
(TBT,THE NEW ARAB)