Antiiranska grupa sa sjedištem u Sjedinjenim Državama i bliskim vezama s proizraelskim lobijima kaže da je razvila sveobuhvatan plan agresivnih mjera budućem američkom predsjedniku Donaldu Trumpu – plan za koji grupa tvrdi da će natjerati Iran da se pokori.
Čini se da preporuke objavljene na web stranicama “Ujedinjenih protiv nuklearnog Irana” (UANI) zagovaraju stroži nastavak takozvane kampanje maksimalnog pritiska koju je Trump usvojio tokom svog prvog mandata koji je trajao od 2017. do 2021. godine.
Plan ove antiiranske grupacije karakteriziraju široke sankcije, vojne prijetnje i napori da se destabilizuje Iran. Ovo je niz svih preporuka UANI-a za Trumpovih 100 dana na funkciji:
- Eskalirajuće vojne prijetnje: UANI poziva na jasnu američku politiku vojne intervencije protiv iranskog nuklearnog programa i odmazde za operacije grupa otpora protiv ilegalnih američkih baza na Bliskom istoku.
- Još više sankcija: Cionistički entitet poziva na potpuni embargo na iransku naftu, zajedno sa sekundarnim sankcijama onima koji je i dalje kupuju (uključujući Kinu).
- Podrivanje diplomatije: UANI plan u suštini odbacuje svaki potencijal za diplomatski angažman. Pozivajući na raskid iranskog nuklearnog sporazuma i hitno pozivanje na mehanizam UN-a za brzo vraćanje, plan traži da se zatvore vrata za sve buduće pregovore.
- Domaća destabilizacija: Određene preporuke sugeriraju da bi SAD trebale iskoristiti bijes javnosti zbog ekonomskih i društvenih uslova u Iranu, od kojih se mnoge pripisuju američkim sankcijama, kako bi namjerno podstakle haos i nestabilnost.
- Regionalna destabilizacija: UANI plan također preporučuje intenziviranje regionalne nestabilnosti povećanjem vjerovatnoće sukoba i daljnjim osnaživanjem Izraela. Agresivne akcije, kao što su attentat na vođu Ansarullaha i povećanje isporuka oružja arapskim partnerima, neki su od tih prijedloga.
- Propagandne kampanje: U skladu sa svojim planom za podrivanje unutrašnje stabilnosti u Iranu, grupa poziva Trumpa da eskalira korištenje propagandnih kanala kako bi posijao podjele među iranskim narodom, podstakao uzajamno nepovjerenje i namjerno provocirao domaće neprijateljstvo i nasilje.
Zašto će UANI morati nastaviti da se nada
Nedavno predloženi plan nudi malo istinski novih rješenja. To su akcije koje se Washington ili historijski borio da implementira ili ih je svjesno izbjegavao.
Uzmimo, na primjer, pitanje sankcija. I prva Trumpova administracija i naredna Bidenova administracija agresivno su vodili politiku usmjerenu na smanjenje iranskog izvoza nafte na nulu. Uprkos ovim naporima, Iran je uspješno zaobišao sankcije, iako po cijenu prodaje nafte po sniženoj cijeni. Trenutni prijedlog je sankcionisanje svih kupaca iranske nafte. Međutim, s obzirom da je Kina najveći uvoznik iranske sirove nafte, postavlja se pitanje da li SAD zaista posjeduju sredstva da efikasno primoraju Kinu da zaustavi ove kupovine? Geopolitička realnost sugerira negativan odgovor.
Nadalje, ideja o “promjeni režima” kroz finansiranje unutrašnjih nemira u Iranu je još jedna strategija sa dugim i vidljivo lošim iskustvom. Zapad je više puta pokušavao ovaj pristup u protekle četiri decenije, sa stalnim neuspjehom. Malo je razloga vjerovati da će se ovoga puta pokazati uspješnijim.
Ovo ostavlja jednu opciju od koje se Washington historijski suzdržavao: direktan vojni napad na iranska nuklearna postrojenja. Ovo oklijevanje nije ukorijenjeno u brizi za potencijalne civilne žrtve, već proizlazi iz svijesti o katastrofalnim posljedicama. Napad na iranska nuklearna mjesta bi gotovo sigurno pokrenuo promjenu u iranskoj nuklearnoj doktrini i potaknuo zemlju da razvije nuklearno oružje.
Slično tome, svaki vojni napad na iranska vojna postrojenja rizikuje razorni odgovor odmazde, s obzirom na širok domet i sposobnosti iranskog raketnog i dronova arsenala, koji može gađati brojne američke baze u cijeloj regiji i šire.
(TBT, Tehran Times)
