Nedavno obraćanje guvernerke Centralne banke Bosne i Hercegovine Jasmine Selimović na sastanku Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u Washingtonu otvorilo je brojna pitanja, ne samo o stvarnim mogućnostima vođenja monetarne politike u BiH, već i o ulozi međunarodnih financijskih institucija u oblikovanju ekonomske budućnosti zemlje.
Dok se MMF predstavlja kao institucija koja pruža pomoć zemljama u razvoju, kritička analiza njihovih uvjeta otkriva drugačiju sliku. MMF-ovi programi često dolaze s nizom uvjeta koji pogoduju stranim korporacijama i mogu dugoročno oslabiti ekonomski suverenitet zemlje:
Zaduživanje pod nepovoljnim uvjetima koji stvaraju dugoročnu ovisnost
Zahtjevi za privatizacijom strateških državnih resursa
Nametanje ekonomskih politika koje često ne uzimaju u obzir lokalne specifičnosti
Uvjetovanje koje pogoduje stranim korporacijama na štetu domaćeg gospodarstva
Ključni aspekt koji se često previđa u javnim raspravama jest činjenica da je konvertibilna marka čvrsto vezana za euro kroz currency board sistem. Ovakav aranžman, iako pruža određenu stabilnost, suštinski onemogućava vođenje nezavisne monetarne politike i često je rezultat pritisaka međunarodnih financijskih institucija.
Strane investicije: Mit o razvoju
Posebno je važno kritički sagledati narativ o stranim investicijama. Dok se u javnosti često predstavljaju kao ključ razvoja, realnost pokazuje drugačiju sliku:
Većina stranih investicija usmjerena je na eksploataciju prirodnih resursa
Strani kapital često ulazi u sektore gdje može eliminirati domaću konkurenciju
Profit se većinom izvlači iz zemlje umjesto reinvestiranja
Domaće kompanije se često pretvaraju u podružnice stranih korporacija
Stvara se ovisnost o stranom kapitalu bez stvarnog tehnološkog napretka
Posebno je zanimljivo razmotriti izjavu guvernerke o inflatornim pritiscima. Dok je tačno da strukturni faktori poput rasta troškova rada i negativnih demografskih trendova igraju značajnu ulogu, činjenica je da BiH trenutno “uvozi” značajan dio svoje inflacije direktno iz eurozone, što dodatno pokazuje ranjivost ekonomije vezane za strane interese.
Guvernerka Selimović je spomenula problem pozitivnog BDP jaza ispod 1%, ali nije adresirala kako trenutni ekonomski model, baziran na stranim investicijama i MMF-ovim preporukama, zapravo pridonosi ovom problemu. Umjesto stvarnog razvoja proizvodnih kapaciteta, zemlja se često nalazi u poziciji gdje:
Domaći resursi se koriste za strano tržište
Dodana vrijednost se stvara izvan zemlje
Domaća proizvodnja se zamjenjuje uvozom
Kvalificirana radna snaga napušta zemlju
Korištenje klime i ekonomska politika
U kontekstu nedavnih poplava, guvernerka je spomenula utjecaj klimatskih promjena na ekonomiju. Međutim, ovakvo povezivanje pojedinačnih vremenskih događaja s globalnim klimatskim promjenama često služi kao izgovor za nametanje novih poreza i regulacija koje dodatno opterećuju domaću ekonomiju.
Za stvarni ekonomski razvoj BiH potrebno je:
Razviti strategiju postupnog oslobađanja od MMF-ovih uvjetovanja
Zaštititi strateške resurse i ključne industrije
Poticati razvoj domaćeg poduzetništva i proizvodnje
Stvoriti uvjete za zadržavanje kvalificirane radne snage
Razviti mehanizme za kontrolu izvlačenja profita iz zemlje
Da zaključimo
Dok je diplomatski pristup guvernerke Selimović razumljiv u kontekstu međunarodnog skupa, potreban je radikalno drugačiji pristup ekonomskoj politici BiH. Umjesto oslanjanja na međunarodne kredite i strane investicije koje ne donose stvarni razvoj, potrebno je fokusirati se na izgradnju snažne domaće ekonomije koja će služiti interesima građana BiH.
Budućnost ekonomske stabilnosti BiH leži u postupnom oslobađanju od vanjskih pritisaka i razvoju samostalne ekonomske politike. To zahtijeva hrabre poteze, jasnu strategiju i dugoročnu viziju razvoja koja stavlja domaće interese na prvo mjesto.
(TBT, Logicno)