Piše: Thomas Brey, thebosniatimes.ba
Njemački savezni kancelar Olaf Scholz je 19. jula u Beogradu za EU stavio pod krov okvirni sporazum kojim će Berlin i Bruxelles osigurati pristup značajnim nalazištima litija u Srbiji. To bi u budućnosti trebalo omogućiti izgradnju 1,1 milion automobilskih baterija godišnje.
Problem je što je oko 55% stanovništva strogo protiv toga zbog očekivane štete po okoliš, dok samo 25% Srba podržava ovaj projekt. Ipak, novi rudnik će biti izgrađen jer je Scholzov partner svesilni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako je pred parlamentarne izbore u prosincu 2023. vlada pod Vučićevom dominacijom “zauvijek“ zaustavila litijski projekt zbog masovnog otpora građana, nakon izbora je Ustavni sud ubrzo poništio tu zabranu, pa eksploatacija vrijednog metala može započeti.
Tako je 54-godišnjem Vučiću još jednom uspjelo realizirati političko remek-djelo. Zapadu je ponudio “mrkvu“ u obliku rudarskog ugovora, kako se na Zapadu ne bi previše potresli zbog njegovog autokratskog sustava moći. Tokom godina vlasti, Vučić je iznutra ogolio sve državne, ekonomske, društvene i političke institucije te ih pretvorio u svoje privatne filijale. Izbori se redovito manipuliraju.
Sudjelovanjem na strani svoje vladajuće stranke na parlamentarnim izborima Vučić je masovno prekršio ustav, koji predsjedniku zabranjuje takvo političko sudjelovanje. Iako je Srbija više od deset godina kandidat za članstvo u EU, iz Bruxellesa su stigle samo vrlo suzdržane kritike.
Dobar je s Rusijom i Kinom
Ovaj kandidat za EU održava bliske odnose s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji je Srbiju više puta opisao kao svog najbližeg saveznika u Europi. Srbija tvrdoglavo odbija uvesti sankcije Rusiji, što EU od nje traži. Vučić je rekao da se posljednjih godina 17 puta sastao s Putinom. Air Serbia i dalje leti za Moskvu i Sankt Peterburg, unatoč zahtjevima EU, a najviši ruski političari, sankcionirani od strane Zapada, u Beogradu su dobrodošli.
Slično prisan je i odnos s kineskim vođom Xi Jinpingom, koji je tijekom posljednjeg putovanja po Europi, u svibnju, zahvalio Srbiji i Mađarskoj zasebnim posjetama. Ove dvije zemlje smatraju se glavnim centrima kineskog “Novog puta svile“. Peking financira željezničke pruge, autoceste i elektrane u Srbiji. Vučić uživa u svojoj politici balansiranja između autokrata i demokrata, čime kod kuće svojim pristašama daje osjećaj međunarodnog značaja koji daleko nadmašuje političku i ekonomsku težinu zemlje s manje od sedam milijuna stanovnika.
Slave “komandanta Aleksandra”
Vučić je više od tri desetljeća na ključnim funkcijama u Srbiji. Prvo kao generalni sekretar Radikalne stranke, koja je svojom velikosrpskom ideologijom bila jedan od pokretača ratova (1991.-1999.) u raspadajućoj Jugoslaviji. Tadašnji predsjednik Slobodan Milošević brzo je primijetio ambicioznog Vučića i dao mu zadatak da kao ministar informiranja (1998.-2000.) uguši srpske medije, što je Vučić danas usavršio do savršenstva. Medijski pejzaž Srbije sada je, uz nekoliko izuzetaka, pretvoren u klakeuru predsjednika.
Vučić je stvorio medijski virtualni svijet koji očito ostavlja snažan dojam na veliki dio stanovništva. Novine svakodnevno svojim izvještajima grade mit o Vučiću kao heroju. Nedavni vrhunac je pjesma recitirana na državnoj televiziji, čiji refren slavi „Komandanta Aleksandra“. Vučić, koji nikad nije javno raspravljao s kritičarima, redovito se pojavljuje na nacionalnim televizijskim kanalima s dugim monolozima. Psiholozi kažu da je predsjednik Srbije narcisoidna osoba koja žudi za pažnjom.
Unatoč nedemokratskom i autokratskom sustavu vlasti, Vučić uživa podršku Njemačke. Legendarna je njegova bliska veza s bivšom kancelarkom Angelom Merkel, koju su srpski mediji uvijek opisivali s ljubavlju kao „našu Angelu“. Merkel je nekoliko puta pomagala Vučiću u kampanjama, pozivajući ga na obrok u uredu Savezne kancelarke u Berlinu. CDU pod vodstvom Merkel maksimalno je podržavao Vučića i njegovu stranku kroz organizacijsku pomoć i coaching.
Računica je bila da će Vučić, nakon svih ratova, očuvati mir na Balkanu i riješiti dugogodišnji problem s Kosovom, bivšom srpskom pokrajinom naseljenom Albancima. Kosovo je nezavisno od 2008., a priznalo ga je oko 100 država, ali ne i Srbija, koja ga želi natrag. Unatoč dugogodišnjim pregovorima koje vodi EU, Vučić nije ispunio očekivanja.
Srbi iseljavaju u Austriju i Njemačku
Masovno iseljavanje iz Srbije, međutim, koristi prije svega Njemačkoj i Austriji, koje privlače srpsko medicinsko osoblje. Zbog loših plaća i političke dominacije, liječnici i medicinske sestre masovno odlaze iz Srbije, ostavljajući velike dijelove zemlje medicinski neadekvatno opskrbljene. Iako Njemačka dugo podržava Kosovo, Berlin je prošlog svibnja spriječio Prištinu da pristupi Vijeću Europe. Litijski projekt očito je učinio svoje. “Za EU je ekonomija važnija od demokracije“, kritiziraju opozicionari.
Vučić je opoziciju u Srbiji razbio i marginalizirao. Opozicija sada ima samo jednu točku programa: “Vučić mora otići“. To, očito, nije dovoljno jaka alternativa. Vučić redovito privlači vodeće kritičare ponudama za položaje, privilegije ili privatne kredite, čime sebe čini “nezamjenjivim“ čovjekom Srbije.
EU podržava Srbiju sa savjetnicima i milijardama eura. Dvije trećine trgovine i stranih ulaganja u Srbiji dolazi iz zemalja EU, no Vučićevi mediji redovito potiču protiv Zapada, optužujući ga da želi uništiti Srbiju. Velika većina Srba sada vjeruje da su Rusija i Kina pravi prijatelji njihove zemlje – što je daleko od stvarnosti.
Vučić majstorski zna Zapadu demonstrirati svoju moć, često izazivajući sukobe sa susjedima koje potom “mirotvorac“ rješava. Posljednji litijski sporazum još je jedan stup njegove političke taktike. Sada samo treba nadvladati vlastiti narod, koji je protiv rudarenja litija.
To je vrlo rizična igra, čak i za “srpskog Supermana“.
/Doktor političkih znanosti i novinarstva Thomas Brey bivši je šef dopisništva njemačke novinske agencije DPA za Jugoistočnu Evropu. Njegov portret predsjednika Srbije Aleksandra Vučića objavljen je u časopisu Njemačkog društva za vanjsku politiku u Berlinu./
(TBT, Express)