Tri regionalne direkcije – Banja Luka, Goražde i Travnik – već dvije sedmice lutaju bez rukovodstva, u potpunom haosu, dok hiljade uposlenika gube povjerenje u budućnost, a korisnici trpe posljedice nekompetentnosti i političkih kalkulacija. Ovaj skandal, koji bi trebao biti naslovna priča svakog medija, otkriva mračne dubine političke korupcije i nesposobnosti koje su postale svakodnevica u našoj zemlji.
Korupcija kao modus operandi:
Februar 2024. godine obilježen je odlukom koja bi kasnije postala simbol političkog gaženja svakog profesionalnog standarda. Aktuelni vršilac dužnosti generalnog direktora BH Telecoma, Amel Kovačević, odlučio je da na ključne pozicije unutar kompanije imenuje ljude doslovno s ulice, bez ikakve provjere, bez konkursa, bez probnog rada. Srđan Jovanović, čovjek bez ikakvih kvalifikacija osim lojalnosti Vojinu Mijatoviću, zasjeo je na poziciju direktora Regionalne direkcije Banja Luka. Senad Hubjer, uvaljen kao politički izaslanik Naše stranke, preuzeo je Goražde, dok je Travnik postao igračka Samira Čurića, eksponenta Naroda i Pravde.
Ova imenovanja nisu samo skandal. Ona su manifestacija potpune moralne degeneracije onih koji bi trebali čuvati interese javnosti. BH Telecom, simbol državnog vlasništva, izigran je kao pijun u šahovskoj partiji političkih igrača kojima nije stalo ni do kompanije ni do radnika. I sve to, naravno, bez raspisivanja konkursa, bez bilo kakvog probnog rada, uz odluke koje su donijete iza zatvorenih vrata, bez ikakvog nadzora ili odgovornosti.
Šest mjeseci kasnije, ova farsa dosegla je svoj vrhunac. Desetog avgusta, kada je istekao šestomjesečni mandat ovim marionetama, postalo je očigledno da BH Telecomom, jednom od najvažnijih državnih kompanija, više niko ne upravlja. Kovačević, koji se našao zaglavljen između političkih pritisaka i sopstvenog straha, nije imao hrabrosti da raspiše konkurs i osigura barem minimalnu legitimnost ovim imenovanjima.
Kako bi se mogao usuditi? Uostalom, njegovo imenovanje na poziciju generalnog direktora nije ni formalizirano, zahvaljujući beskrajnim sukobima unutar vladajuće koalicije. Kukavički je odlučio čekati i gledati kako se sistem urušava, dok su direkcije u Banjoj Luci, Goraždu i Travniku prepuštene same sebi – ili još gore, potpunom vakumu.
Da stvar bude gora, Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a i Federacije BiH, odlučio je da iznudi svoju političku volju prijetnjama i ucjenama. Kako navode izvori, Mijatović je zaprijetio raskidom sa SDP-om ukoliko njegov čovjek, Srđan Jovanović, ne ostane na poziciji direktora u Banjoj Luci. U svakoj normalnoj zemlji, ovakva prijetnja bi izazvala politički skandal i ozbiljne posljedice. Ali ne i u Bosni i Hercegovini. Ovdje je to samo još jedan dan u uredu, još jedan dokaz da su političari spremni žrtvovati sve za svoje lične interese, uključujući i budućnost jedne od posljednjih preostalih državnih firmi.
A posljedice? Posljedice su razorne. BH Telecom, koji bi trebao biti okosnica telekomunikacijske infrastrukture, sada je bez ikakvog rukovodstva u tri ključne regije. Uposlenici su demotivisani i dezorijentisani, dok korisnici trpe zbog smanjenog kvaliteta usluga. A sve to u trenutku kada bi BH Telecom trebao biti lider u digitalnoj transformaciji zemlje, a ne posljednja rupa na svirali političara koji su spremni uništiti sve za nekoliko dodatnih glasova ili političkih poena.
Ono što se dešava u BH Telecomu nije samo skandal. To je simptom mnogo dubljeg moralnog sunovrata koji je zahvatio cijelu zemlju. Kovačević i njemu slični možda misle da će im ovo proći nekažnjeno, ali historija pamti. BH Telecom, nekada simbol prosperiteta i državne snage, sada je žrtva beskrupuloznih političkih trgovaca. Njegov pad neće biti zaboravljen, a s njim i izdaja svakog radnika, korisnika, i građanina ove zemlje koji zaslužuje bolje. BiH tone u korupciji i nekompetentnosti, a BH Telecom je samo još jedna žrtva na putu ka dnu.
(TBT, etto)
