Vijest da Bosna i Hercegovina ostaje bez najmanje 70 miliona eura bespovratnih sredstava koje je trebala dobiti s početkom jeseni iz fonda predviđenog za Plan rasta za zapadni Balkan jer se političari u nisu uspjeli usuglasiti o programu reformi na kojem inzistira Evropska komisija i nije tako pogodila aktere ove priče.
MAMIPARA JEFTINA EU PREVARA
Isplati ovih sredstava u BiH su se nadali nakon što je postignut dogovor o ovogodišnjem budžetu, kojeg je Zastupnički dom parlamenta BiH nakon šestomjesečnih blokada uspio usvojiti u utorak, no sada se pokazalo kako Evropska komisija ne odustaje od ranije jasno postavljenog uvjeta da Vijeće ministara BiH mora usvojiti i dostaviti na procjenu konkretni plan reformi.
Taj je program previđao 113 provedbenih mjera, a vlasti dva entiteta usuglasile su njih 110. No vlasti Republike Srpske odbacile su svaku mogućnost pristanka i na preostale tri mjere koje su na kraju postale nepremostivom zaprekom za pristup sredstvima EU u ukupnom iznosu od milijarde eura, koliko se računalo da bi BiH mogla dobiti iz ukupnog paketa vrijednog šest milijardi eura.
Jedan od bizarnih razloga je to što u RS ne žele da BiH ima jedinstveni telefonski broj za pozive u hitnim situacijama, kako je to praksa u svim državama EU, nego traže da svaki entitet ima svoj broj.
Uz to što ne žele da se u BiH uspostavi jedinstveni pozivni centar za hitne slučajeve, kako je potvrdio premijer RS Radovan Višković, dužnosnici RS odbijaju i da se ukine mogućnost ulaganja entitetskog veta na odluke o dodjeli pomoći iz državnih sredstava, a ne žele dopustiti ni popunu Ustavnog suda BiH novim sucima i ultimativno traže njegov preustroj.
Tako je sva krivica opet adresirana na Milorada Dodika, dežurnog krivca za svu boliglavu od koje pati svaki građanin ove zemlje. Kako se niko od stranačkih lidera koji tvore vlast na državnom nivou nije oglasio, tako se i srpski vožd sustegnuo od komentara. On je negdje u haldovini uz „ladno pivo“ likovao pun zadovoljstva što je još jednom „stavio klip u točkove“ Bosni i Hercegovini, ali i pokazao evropskim moćnicima da nije sve u pari i da svoju politiku mamipare mogu „okačiti mačku o rep“.
Tako da kratkotrajni efekat „zelenog svjetla“ kojeg su evropski moćnici bili „upalili“ za BiH na putu euroatlanskih integracija potpuno je ugašen. To će se posebno loše odraziti na lidere Trojke, Nermina Nikšića, Elmedina Konakovića i Edina Fortu, koji su taj efekat „zelnog signala“ za pristup EU mogli iskoristi u predizbornoj kampanji. Zato su taj momenat lideri trojke kvalificirali kao historijski. Za razliku od njih ni Čović ni Dodik nisu pokazivali euforiju, jer na njihovu neprikosnovenu poziciju to uopće ne utječe.
Drugi nepovoljan momenat za lidereTrojke je odlazak američkog amabasadroa Micahela Muprhya, jer bez njega stranke Trojke sigurno ne bi bile u vlasti. I opet, za razliku od njih, odlazak Muprhya itekako imponira i Dodiku i Čoviću. Čak šta više, njegov odlazak imponira i Bakiru Izetbegoviću, koji jedva čeka priliku da se osveti nezaštićenim liderimaTrojke.
BOŠNJACIMA NEĆE DOĆI GLAVE NI RUSI, NI DODIK, VEĆ NJIHOVI ČOVIĆOIDI
Povrh svega, zbog svoje politike kompromisa, kako sam Nikšić definira svoj odnos prema Dodiku i Čoviću, kod bošnjačkog biračkog tijela zadobili su gori imidž od onog koji je imala Alijansa za promjene, koju je prije dvadeste godina predvodio Zlatko Lagumdžija. Ta koalicija lijevih stranaka se bila pretvorila u tzv. „Alijansu za potjere“ jer je bili pokrenula preko 3 000 krivičnih prijava protiv (samo!) bošnjačkih političara.Trojka kao nasljednica Alijanse za promjene nema takav učinak iako je najvaljivala takvu politiku.
Ali je im zato ambasador Murphy poručio da je dosta čekanja da set antikorupcijskih zakona počne da se primjenjuje. Radi se o setu zakona koji su usvojeni prije 10 godina i koji su od tada u ladici odnosno nisu aktivni. Zakon predviđa i formiranje tzv. federalnog USKOK-a, a do sada je navodno bio problem prostorije za nove institucije. Premijer Nikšić obećao je da će učiniti sve da se zakoni aktiviraju. No, to se još nije desilo.
Vrijeme kad to ambasador Mruphy zahtjeva od Nikšića je vrlo nepogodno za njega. To je momenat kad je „načet“ Dragan Čović nakon posljednjih policijskih akcija u Hercegovini u kojima je uhapšen visoki funkcioner HDZ-a,dok je Zoran Galić, zamjenik direktora SIPA, koji je nakon dojave o istrazi ilegalno prešao granicu, te pobjegao u Hrvatsku.
Boijeg Zorana Galića je notorni dokaz kako i koliko Čović ima utjecaja na bošnjačke kadrove. Jer nema nikakve sumnje da je Galić dobio dojavu od viskopozicioniranog Bošnjaka u policijsko-sudskim instancama. Navodno je tako hapšenje izbjegao i Ante Jelavića jer mu je nekadašnja predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso dojavila da će biti uhapšen u Sarajevu. Nju je bio glas da je bila u vrlo prisnim odnosima sa Josipom Muselimovićem,najutjecajnijim HDZ-ovim advokatom u BiH.
Za razliku od Dodika koji igra „otvorenih karata“ i nema svoje krtice i igrače među Bošnjacima, Čovićeva taktika je bila potpuno drugačija. On preko korumpiranih bošnjačkih kadrova, kakav je primjer bio Adnan Terzić, ostvaruje dodatni utjecaj i moć, posebno kad su koruptivni poslovi u pitanju. Malo ko zna da je, na primjer Mirsad Kukić Kuko, koji je nedavno umro, bio osobni intimus sa Draganom Čovićem. Takvih je čovićoida na stotine u bošnjačkim redovima. I to narod osjeća, te stoga ima izrazitu averziju prema političarima koji iskazuju snishodljiv stav prema njemu.
I tome se, ako je suditi po istupu amabsadora Murphy očito nazire kraj. Tako, htio-ne-htio, Nikšić će morati uči u obračuna sa HDZ-ovom kriminalnom hobotnicom, a to znači i obračun sa Čovićem koji je njen “Capo di tutti capi”!
(TBT, Tim za analitiku)
