Nikad manje žara i volje za pobjedom stranački lideri nisu iskazali kao ovog ljeta kada su predavali izborne liste za lokalne izbore.
Naravno, treba imati u vidu da je nastupilo ljeto, a juli i avgust su mjeseci koji su u nekim normalnijim vremenima služili prije svega za odmor i razbibrigu.
LJETA GOSPODNJEG 2024.
Uživanje i rashlađivanje naši političari sigurno neće preskočiti, ali će s udobne distance dolijevati ulje na vatru obilježavanjem ratnih tragedija, pobjeda i poraza. Zagrijavanje za sada već tradicionalno rasplamsavanje ljetnih neprijateljstava ove je godine najavljeno već za Vidovdan, 28. juna, kada je Skupština Crne Gore izglasala rezoluciju o Jasenovcu.
Kao što primjećuju i komentatori iz susjedstva u svojim osvrtima na dešavanja u Bosni i Hercegovini Milorad Dodik, balansirajući oko Kosova, gura prst u oko Zapadu, isto tako je Beograd iskoristio i srpski faktor u crnogorskom parlamentu da gurne prst u oko Zagrebu. Tako su željeli izbjeći direktno sukobljavanje s Hrvatima, ispunjavajući prijetnju iz Ujedinjenih naroda prilikom izglasavanja Rezolucije o Srebrenici. Uz to će Crnogorcima “polomiti nogu” na putu ka EU u danima kada su oni, usvajanjem seta važnih zakona, učinili prvi od ključnih koraka u procesu pristupanja. Što ti je bratska ljubav.
Isti komentatori zlurado uočavaju da ljeta Gospodnjeg 2024. titula najtraumatičnijeg trenutka ipak će pripasti 11. jula, danu kada će bošnjačko-srpska provalija zbog srebreničke deklaracije biti produbljena obilježavanjem Dana sjećanja na genocid. Dvadeset pet dana kasnije čeka nas obilježavanje Oluje, koja je tradicionalno jednima proslava, a drugima parastos.
Tako će nepomirljivost pogleda tri naroda na dva događaja iz ratnih devedesetih, koja je ove godine izraženija nego ikad zbog dvije deklaracije, dominirati medijskim prostorom, ali i izbornom kampanjom.
Ali i pored tog zaista teškog bremena prošlosti teško da će druge teme dobiti veću pažnju i medijski prostor. To prije svega zahvaljujući dvjema secenističkim politikama koju vode lider SNSD-a Milorad Dodik, kao i lider HDZ-a Dragan Čović. A oni su, kao što je poznato, koalicioni partneri liderimaTrojke koju predvode Nermin Nikšić (SDP), Elmedin Konaković (NiP) i EdIn Forto (NS). Tako da je razumljivo da Dodik i Čović ne forsiraju izbornu kampanju, jer im opozicija nije „ni do koljena“. Dok opet za liderE Trojke sasvim drugačija situacija. Oni protiv sebe imaju najjaču bošnjačku stranku (SDA) koja im puše za vrata željna osvete zbog izbacivanja iz vlasti nakon trideset godina vladavine. Kako lider SDA Bakir Izetbegović ima „crveni karton“ koji mu je osobno dodijeli američki ambasador Michael Murphy, tako lideri trojke imaju podršku većeg dijela međunarodne zajednice. Tako su nakratko bili na lovorikama kada je Bosni i Hercegovini upaljeno „zeleno svjetlo u Bruxellesu“ za otpočinjanje pregovora za prijem u EU.
IZMEĐU DVA Z(L)A
Međutim, ovaj dugo očekivani, za Bošnjake zaista povijesni trenutak, kod običnog svijeta nije izazvao oduševljenje niti euforiju. Postoji tu mnogo razloga zbog čega je običan svijet to doživio sa dosta skepse. Tako da lideri Trojke ne mogu računati na političke poene u izbornoj kampanji zbog ovog čina.
Možda najlošija percepcija u javnosti lidera Trojke jeste njihov podanički odnos prije svega prema Draganu Čoviću, a potom i predstavnicima međunarodne zajednice. Oni to opravdavaju politikom kompromisa koja nema alternativu kad je u pitanju konstalacija (nacionalnih) odnosa. Međutim SDA takvu njihovu politiku kvalificira nacionalnom izdajom,što je veoma prijemčivo za uši frustriranih masa. I pored toga što za takve populističke optužbe nemaju valjane dokaze, ovakvi spinovi su sve ubjedljiviji jer su se Nikšić, Konaković i Forto kao lideri sami predstavili u takvom svjetlu. Naprosto se nisu uspjeli nametnuti kao alternativa SDA-u. Stoga će ključna dilema pred Bošnjacima biti da između dva z(l)a glasaju za manje zlo, što je vrlo nezavidna pozicija za Trojku.
Pored toga stranke SDP i NiP su dobrano opterećene unutarnjim frakcijskim borbama koje će loše utjecati na izbornu kampanju. U NiP-u se radi o sukobu frakcija koje predvode Kemal Ademović i Aljoša Čampara. Za sada je Ademović u vrlo nezaVidnoj poziciji jer otvaranje afera o političkim ubistvima je njegov najveći politički krimen. Ali, Ademović se pokazao kao opak osvetnik i to znaju i Čampara i Konaković.
Pošto SDP ima odgođen kongres upravo zbog unutarnjih frkacijskih borbi, više nema nikakve dileme da je nužan sukob frakcija koje predvode Nikšić i Denis Bećirović.
Ina koncu tu je afera svih političkih afera zbog koje je uništena Konakovićeva politička karijera. Radi se o policijskoj akciji „Crna kravata „ koja je bar medijski obuhvatila Konakovića i njegove vrlo bliske saradnike.
Iako je Nikšić već najavio političku penziju nakon isteka premijerskog mandata, loš start izborne kampanje dovodi ga u takvu poziciju da kalkulira sa mogućnošću prijevremenog odlaska u pečalbu.
Jer poraz stranaka Trojke na lokalnim izborima neumitno vodi ka novom preslagivanju vlasti od kantona pa nadalje.
Još su u goroj poziciji Konaković i Forto jer njihovim strankama bukvalno prijeti potop. Toga su očito svjesni i oni sami te su počeli lobiranje da se uhljebe u Bruxellesu kao pregovarači između EU i Bosne i Hercegovine.
Bile istinite ili ne, ovakve špekulacije izgledaju veoma ubjedljivo. I to je dokaz da je Trojka završila svoju neslavnu misiju ….
(TBT, Tim za analitiku)