Korupcija naša nasušna je tema svih tema u bosansko-hercegovačkoj politici. Svima su usta puna borbe protiv korupcije, a kriminal i pljačka su sve raširenija pojava. Tako da je bosansko-hercegovačku metropolu okupirala mafija i od nje napravila grad kokaina. Što više političari pričaju o lopovluku to više kradu po onoj narodnoj – ko o čemu, kruva o poštenju. Tako da se više ni ne stide, niti boje da skrivaju svoja enormna bogatsva.
NOVOKOMPONIRANI GANG-POLITIČARI
Čak šta više, hvališu se kako im je “Bog dao više nego što im treba”,kako se šepurin jedan od novokomponiranih gang-političara ministar policije Ramo Isak.
Bar što se tiče Bošnjaka, do sada je “zvono” bilo na vrhuški SDA. Mnogi od njih su osuđeni zbog pljačke i sankcionirani po raznim osnovama, kakooni tako i sama SDA. Glavni junak te negativne priče je Fadil Novalić, bivši premijer Vlade Federacije BiH. Opće je poznato da Novalić u aferi zbog koje se danas nalazi u zatvoru nije profitirao ni feninga, već je platio svoje političko poltronstvo stranačkom šefu Bakiru Izetbegoviću. Profit iz takvih korupcijskih afera uzimaju stranački tajkuni. Takvi su ovu državu odštetitili za desetine milijardi KM, pa su stoga trebali biti osuđeni na stotine godina robije.
Međutim, dok su svi reflektori, posebno međunarodNe zajednice, bili usmjereni na nacionaliste, bivši komunisti mogli su krasti “u miru”.
Pa i kad bi ih mediji uhvatili u korupciji, kakav je slučaj bio sa bivšim predsjednikom SDP-a drugom Zlatkom Lagumdžijom, afera”Reket”, oni bi se izvukli iz toga. Čak bi na sudu uspjeli dokazati da je to bila kleveta, pa bi novinar koji bi pisao o tome (Senad Avdić) morao platiti drugu Lagumdžiji za pretrpljenu “duševnu bol” itd.
Samo dva-tri SDP-ova tajkuna nisu uspjela izbjeći “ruku pravde” pa su osuđeni za koruptivna djela iako je bilo više istraga protiv njih.
To je dokaz da su im mediji, međunarodna zajednica, pa i postkomunističko sudstvo bili naklonjeni. Zbog svega je, kad je korupcija u pitanju, stvorena crno-bijela slika u kojoj je komunistički SDP imao pozitivan, a nacionalistička SDA negativan imidž.
Imidž SDP-a je čak i poboljšan smjenom druga Lagumdžije i dolaskom druga Nermina Nikšića Neke na čelo partije. Nikšić je djelovao drugarski benigno u odnosu na Lagumdžiju.
Zahvaljujući tome moglo bi se reči da je opozicija, koju je uvijek u poraču predvodio SDP, ostvarila dobar rezultat na prošlim Lokalnim izborima osvojivši većinu gradskih općina u Sarajevu. Posebno su bile važne pobjede Srđana Mandića, u Centru, Hasana Tanovića u Novom Sarajevu i Nermina Muzura na Ilidži. Uz odmetnute esdeavoce načelnike Semira Efendića i Ibrahima Hadžibajrića, koji su pobjedili u Starom i Novom Gradu, SDA je bila bukvalno protjerana iz Sarajeva i zadržala je vlast samo u rubnim općinama Vogošća, Ilijaš, Trnovo i Hadžići.
Na krilima tog uspjeha Trojka je ostvarila i dobar rezultat na Općim izborima tako da je SDA definItivno otišla u opoziciju.
No, iza tog uspjeha, ili povjerenja koje su Sarajlije iskazali prema strankamaTrojke, slijedilo je gorko razočarenje. Samo neuvjerljivi Tanović priznaje da je bio neuspješan, dok Muzur i Mandić ponovo idu na osvajanje mandata.Umjesto neuspješnog Tanovića kandidatkinja Trojke će biti još neuspješnija gradonačelnice Benjamina Karić. Samo Irfan Čengić ima “zicer” u općini Stari Grad gdje je još čaršija šokirana kriminalom uhapšenog Hadžibajrića.
A da su drugi Trojkini načelnici, kojima je u kampanji borba protiv korupcije bila svaka druga izgovorena riječ, zavirili u “papire” i “knjige” svojih prethodnika vjerovatno bi i oni završili kao i Hadžibajrić. Umjesto toga sami su se našli u vrtlogu koruptivnih afera. Doduše za Muzura su to učinili drugi, pa je njegov prethodnik Senaid Memić završio iza rešetaka, dok mu je protivkandidat Fikret Prevljak u bjektsvu zbog straha od hapšenja. Tako da danas Muzur ni nema respektabilnog protivnika na izborima.
ZLA PARA KAPARA
Dok je kod Mandića situacija vrlo rovita po više osnova. Njega podržava samo SDP i njegova minorna Naša stranka, a protiv sebe ima zajedničkog kandidata Denisa Grtaza kojeg podržavaju SDA i DF. Zašto Mandić riskira veće je pitanje od samog ishoda ove utakmice. Vjerovatno je u pitanju “kapara”. Jer njegove ingerencije obuhvataju projekte čiji sam profit iznosi cirka dvije milijarde KM. Za taj profit natječe se bukvalno ”jato strvnira” ostrašćenih sarajevskih tajkuna. Pošto se radi o vrlo prevejanim kriminogenim osobama za njih je Mandić, kao ikebana, vrlo efektan trik za glasače. Tim trikom su se služile i druge stranke, poput S za BiH, kada je poziciju ministra prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo obavljao Zlatko Petrović, kao i SDA, kada je na istu poziciju postavljala Čedomira Lukića. Obojica su svoju ulogu ikebana naplatila milionskim iznosima.
Jer Mandić je u prethodnoj utrci pobjedio korumpiranog Nedžada Ajnadžića. Ovaj ideološki sukob poštenog patriote i branioca Sarajeva sa korumpiranim ”Alijinim generalima”, bila je vododjelnica izborne kampanje na prošlim izborima. Na istom fonu je pobjedio i Muzur “Alijinog generala” Prevljaka.
Ništa od toga se neće čuti u ovoj kampanji. Jer iza kanidature Muzura i Mandića stoje milijarde (neopranog) novca kojeg tajkuni žele investirati u ove dvije općine.
Postoje ozbiljne indicije da je narko bos Edin Gačanin Tito želio investirati u Stojčevac. To je atraktivno odmaralisšte “crvenog kralja” Josipa Broza Tita, koje se sastoji od prekrasnog parka, jezera, tunela itd.
Jedna od karti na koje će Trojka igrati u predizbornoj kampanji jeste i izgradnja tramvajske pruge od Ilidže do Hrasnice. Nažalost, ovdje je tramvajska pruga samo izgovor za preuređenje urbanističkog plana kako bi se osiguralo na stotine hektara prostora za izgradnju novih stambeno-poslovinih jedinica duž pruge itd.
Sve su ovo indikatori da “troglava aždaha”, oličena u građevinskoj, narko i pravodsunoj mafiji, kidiše na Sarajevo i da će ovo biti najaskuplja izborna kampanja koja se ikada vodila u poraču, jer će je finansirati mafija!
(TBT, Istraživački tim)
