VREMEPLOV
Na prijelomnici ovoga rata, priprema se nova, analogna
situacija „krađe“ plodova bosansko-muslimanske oslobodilačke borbe. Priprema se
ono poznato bh. trojstvo i simetrija po kojima će i vođe ovog naroda biti krivi
za rat u BiH. Posljedično tome, i bosansko – muslimanski narod mora se odreći
„nacionalnog ludila“
FOTO: Faksimil (Sedmični nacionalni časopis „LJILJAN „ )
Piše: Nedžad Latić
Ukoliko se oružana agresija na BiH i pokušaj uništenja
bosansko – muslimanskog naroda uspiju zaustaviti američko – ruskim kompromisnim
sporazumom i vojnom prijetnjom, onda će se – zarad toga cilja morati pronaći i
odgovori na neka temeljna pitanja u ovom ratu. U prvoj fazi smirivanja ratnog
žarišta na Balkanu svjetske sile odustaju od totalnog vojnog poraza agresora i
odlučuju se za drukčiju, dugoročnu, ali ipak efikasnu metodu. Bosanskim
muslimanima se pri tome ne dopušta vojni trijumf i za njih se priprema mučno
stanje u kojem neće potonuti, ali neće ni plivati punim zamasima. Njihova
pripadnost islamskoj vjeri je ključna politička dilema pa ih po svaku cijenu
žele ugurati u standarde savremenog evropskog društva. Oni moraju odustati od
„islamskog fundamentalizma“, termina koji je kontradiktoran, politički konfuzan
i, kako smo se osvjedočili, opasan.
Ma koliko znaju odvesti od istine, antologije su često
korisne. U II. Svjetskom ratu, kada se nakon dvije godine krvarenja nazreo
njegov rasplet, oslobodilačka borba jednog naroda, u ratu „priznatog“, naroda s
jasnim političkim programom i ciljevima, sa svojim brigadama, herojima i
žrtvama, ostala je bez osnovnih konkretnih političkih i društvenih rezultata.
Jednim saveznim (i savezničkim) dekretom, odlukama AVNOJ-a 1943. u Jajcu, taj
narod je administrativno „denacionaliziran“ i razvlašten u budućoj Jugoslavenskoj
federaciji.
PRED JOŠ JEDNIM „AVNOJEM“!
Sada, na prijelomnici ovoga rata, priprema se nova, analogna
situacija „krađe“ plodova bosansko-muslimanske oslobodilačke borbe. Priprema se
ono poznato bh. trojstvo i simetrija po kojima će i vođe ovog naroda biti krivi
za rat u BiH. Posljedično tome, i bosansko – muslimanski narod mora se odreći
„nacionalnog ludila“.
Na osnovu obavještajnih podataka koje je ova redakcija
prikupila u Njemačkoj, Parizu, Londonu i u Generalnoj skupštini OUN-a,
reformisti, boljševici i ini kritičari nacionalne patologije na Balkanu,
zajedno sa silama koje pripremaju rješenje za ex-Jugoslaviju, polaze od
činjenice da se balkanski srpsko-hrvatski sedamdesetpetogodišnji konflikt ne
može riješiti bez obaranja Miloševićevog i Tuđmanovog režima. Međutim obaranje
Miloševićevog i Tuđmanovog režima neće ići bez obaranja trećeg u onom
„trojstvu“ – Alije Izetbegovića. Izetbegovićeva osnovna „krivica“ je u tome što
je on navodno „fundamentalist“ i osnivač nacionalne SDA. Po istom scenariju, bosanski
Srbi i Hrvati neće se moći uvući u BiH dok se Izetbegović ne ukloni i(li)
zamijeni „evropskim Muslimanom“.
Stupidne, ali isplanirane analogije SDA sa SDS BiH i HDZ
BiH, izjednačavanje svih nacionalnih stranaka i dijeljenje krivice od čibuka ,
ne po argumentima već po političkoj potrebi, slušali smo uoči izbora, pred rat
i u toku rata. Bosansko – muslimanski narod platio je tu analogiju već na
izborima, a njegovo nekritičko prihvatanje takve jednačine i jugoslavenstva u
nacionalnom i političkom smislu još će ga koštati!
KOMPROMITACIJA IZETBEGOVIĆA I AFIRMACIJA NENADA KECMANOVIĆA
FOTO: Izetbegović, Kecmanović (public)
Radi toga cilja u Münchenu je pokrenut radio program
„Slobodna Evropa“ čije je geslo: „Protiv nacionalnog ludila u BiH!“ Glavni i
odgovorni urednik ovog programa je Nenad Pejić, kojeg našoj javnosti valjda ne
treba posebno predstavljati. Njegovo pređašnje uređivanje TV programa, koji je
porukama NE PUCAJTE pasivizirao naš otpor, njegovo šamaranje svih nacionalnih
impulsa, njegovo dijeljenje i izmišljanje krivica, njegov bijeg vojnim avionom
iz Sarajeva nakon što je odradio svoj kosovski zadatak, vjerovatno baca u
zapećak manje poznatu njegovu aktivnost koja ga zapravo tek treba otkriti.
Naime, on je izvještavao sa tobožnjeg procesa tobožnjem muslimanskom mučeniku,
isplaniranom vođi ovog naroda i ove republike u pripajanju Srbiji, Fikretu
Abdiću. Sa Pejićem je Omer Karabeg, nekadašnji urednik beogradskog TV dnevnika,
i Sabina Čabaravdić, nekadašnji novinar Radio – Sarajeva. Oko „Slobodne Evrope“
vrti se i Goran Milić te još nekoliko „Jugoslovena“, animatora i majstora
simetrije o kojoj govorimo. Redakcija „Slobodne Evrope“ smještena je u
Oestingens-tr., u blizini Hilton parka u Münchenu, u zgradi koju su Amerikanci
sagradili 1946. godine sa specijalnom namjenom za emitovanje programa koji će
biti protivteža informacijama iz Istočnog bloka. Prema podacima koje su
objavili italijanski listovi, u rad ove ustanove Amerikanci ulažu godišnje oko
220 miliona dolara!
Prije četiri mjeseca Nenad Pejić je najavio rad svoga
programa u Anglikanskoj crkvi, u elitnoj munchenskoj četvrti Schwabig, na
tribini CDU pod geslom: Protiv nacionalnog ludila u BiH.
Pejić je već najavio kompromitaciju Radovana Karadžića i
afirmaciju obavještajnog oficira dr. Nenada Kecmanovića – među Srbima.
Na drugom mjestu u njegovoj kompromitaciji nalazi se Alija
Izetbegović. Navedena ekipa najavljuje senzacionalno otkriće o navodnom
negativnom držanju Alije Izetbegovića dok je bio u zatvoru, a traži se i
kompromitirajući materijal protiv Izetbegovićevog bliskog saradnika, člana
Glavnog odbora SDA Hasana Čengića, i za Munira Alibabića, načelnika Centra
službe sigurnosti u Sarajevu. „Slobodna Evropa“ nastoji da SDA prikaže u
„nacionalnom ludilu“ i poziva na obaranje njezinih čelnika kao, po njima,
muslimanskih krivaca za rat u BiH. Istovremeno, oni uzdižu „evropske muslimane“
koji su za suživot sa Srbima i Hrvatima.
Trenutno se ovaj program emituje u kratkim talasima i čuje
se na području BiH, Kosova i Makedonije te svih zemalja zapadne Evrope. Sve do
objave Gorbačovljeva programa ove radio stanice ometala je moćna KGB služba.
Prema Pejićevom priznanju, ovaj njegov program se trenutno „ometa“ na tlu
Hrvatske, a posebno u Srbiji i Crnoj Gori, ali prelaskom na srednje talase on
se nada da će taj „problem“ riješiti i njegovu čujnost proširiti na ostale
kontinente.
Pejić teži da u programu bude što manje ekavice i da govore
uglavnom ljudi iz BiH. Beogradski novinari mogu praviti tekstove, ali oni se
obavezno čitaju na bosanskom jeziku, „kako bi se smirilo nacionalno ludilo u
BiH!“
Ko je bolje upoznat sa procesom i zatvorskim danima Alije
Izetbegovića i njegovih sapatnika, zna da su oni izludili sudije, javnog
tužioca i UDBU svojim korektnim ponašanjem i pažnjom prema suoptuženima. Čak se
sumnja da su im kazne, zbog toga što nijedan od njih nije svjedočio protiv
drugih, bile povišene, a u zatvoru su „trinaestoro“ zadobili povjerenje zatvorenika, čak i
zatvorske uprave, što nije bio slučaj sa ostalim osuđenicima koje je UDBA
uspijevala vrbovati i „razbiti“.
NOVA PODVALA: „EVROPSKI MUSLIMANI“
Na koncu, nije u pitanju Alija Izetbegović kao pojedinac već
kurs kojim se želi „uputiti“ jedan narod. To je pokušaj ponovnog
obezglavljivanja, pokušaj pripreme za još jednu političku amneziju i
„rozanje“ posebnosti ovog naroda. Ta
posebnost krije se u islamu, pa bi obaranje Izetbegovića bilo pokušaj da se taj
narod zapravo liši islama. Izetbegović, prema načelima stranke koju vodi, ne
zagovara islamski poredak u BiH, ali nije poznato da su on i SDA odustali od
izgradnje muslimanskog društva, od islama koji bi i dalje duhovno oblikovao
jedan narod. Takav status je islam, naime, imao i u prvoj i u drugoj
Jugoslaviji. Izjednačavati takav zahtjev sa „nacionalnim ludilom“, koje su bez
sumnje pokazale druge dvije nacionalne stranke, SDS i HDZ, danas znači poricati
nedužne muslimanske žrtve genocida koje su počinili, na kolektivan način,
četnici i ustaše, Srbi i Hrvati.
Držim da bosansko – muslimanski narod, koji će valjda smoći
snage da sa sebe zbaci ovu špijunsku zavjeru, umjesto da okrivljuje lidere i
stranku koji su zapravo nadrasli nacionalnu euforiju i smireno, inspirirajući
se tradicijama vlastitog naroda, izbjegli nacionalni primitivizam, treba da
postavi pitanje; šta bi bilo da se Izetbegović nije pojavio i ustao protiv
nacionalnog ludila susjednih naroda!
Izetbegovićevi pogledi na islam, zapisani pa dakle jasni i
provjerljivi: to je islam tolerancije, razvoja i solidarnosti među narodima, uz
jedan neizostavan uslov: da i Muslimani kažu svoju riječ i konkretiziraju svoje
političke zahtjeve. Valjda je to autentični islam i ne znam zašto bi Bosanski
Muslimani odustajali od takvih pogleda. Ko ih zapravo, na takvo sljepilo može
natjerati? Valjda će i „evropski Muslimani“
pretendenti da sruše i(li) zamijene Izetbegovića, shvatiti da „američki
islam“ vodi pravo u asimilaciju ovog naroda i da bi takav juriš na vlast bio
katastrofalan za sve.
Na drugoj strani, oni političari koji se islamom ogrću kao
svojom jedinom „sposobnošću“ treba da znaju da islam pretpostavlja kulturnu
utakmicu, zahtjev za novim, boljim, i da je njegovo prirodno stanje zadovoljeno
samo onda ukoliko se instalira u društvu, a ne kada čami u žabokrečini
licemjerne religioznosti.
FOTO: Faksimil (Ljiljan)
(TBT, Sedmični nacionalni časopis „LJILJAN „ od 06.04.1994)