Obilježavanje obljetnice neće oživjeti mrtve. Ono ne ispravlja nepravdu. I ono ne može ispuniti prazninu koja je ostala iza ubijenih ljudi. Obilježavanja obljetnica su simbolični čin, koji barem jednom godišnje u kolektivnu svijest želi vratiti događaje na koje se podsjeća. Bilo je krajnje vrijeme da, skoro 30 godina nakon masakra, sada s usvojenom UN-ovom Rezolucijom napokon postoji datum na koji se podsjeća na strahote Srebrenice, piše Ines Pohl u svom komentaru objavljenom na DW.
U julu 1995. vojnici bosanskih Srba ubili su u tom bosanskom mjestu više od 8.000 muslimanskih mladića i muškaraca s ciljem uništavanja te grupe stanovnika. Nizozemski pripadnici UN-ovih Plavih kaciga na mjestu događaja nisu spriječili masakr, djelomično i iz straha za vlastitu sigurnost.
Dan sjećanja na genocid
Ali sada Dan sjećanja ne bi trebao podsjećati samo na strahote Srebrenice. Odlukom da taj masakr nazove genocidom UN slijedi presudu Međunarodnog suda pravde koji je masakr u Srebrenici već 2007. službeno proglasio genocidom.
UN-ova konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida definira genocid kao djelo „počinjeno s namjerom da se potpuno ili djelomično uništi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina”. Dakle, smrt mnogih nevinih ljudi ne samo da mora biti ciljano djelo, nego mora biti potaknuto motivacijom uništenja identiteta jedne nacionalne skupine.
Njemačka je zajedno s Ruandom bila inicijator za donošenje UN-ove Rezolucije o priznanju genocida u Srebrenici. Obje zemlje time su također željele istaknuti da su presude međunarodnih sudova obvezujuće. U tom smislu je u stvari za Njemačku danas dan na koji može slaviti usvajanje Rezolucije.
Rasprava o genocidu
Ali ova UN-ova Rezolucija donesena je u doba kada se širom svijeta spori oko pitanja treba li ili ne genocidom nazvati i bombardiranje Gaze i izgladnjivanje stanovništva. Južnoafrička Republika je u tom smislu već pokrenula postupak protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu, koji bi mogao trajati godinama. Sud je privremenom odlukom tu tužbu okarakterizirao kao plauzibilnu.
Pred istim tim sudom vodi se i postupak po tužbi Nikaragve protiv Njemačke zbog navodne pomoći u izvršenju genocida nad Palestincima. Istovremeno je glavni tužitelj Međunarodnoga kaznenog suda Karim Khan zatražio izdavanje uhidbenih naloga protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta kao i protiv tri najviša vojna i politička zapovjednika Hamasa zbog sumnje da su izvršili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
Dvostruka mjerila?
Kod Izraela i njegovih preostalih saveznika, SAD-a i Njemačke, negodovanje je veliko. Američki predsjednik Joe Biden je ustvrdio da ono što se događa u Gazi „nije genocid”. I njemačka vlada je kritizirala da se zahtjevom za izdavanje uhidbenih naloga za obje strane u sukobu terorističku organizaciju Hamas izjednačava s „demokratski izabranim” izraelskom vodstvom.
U toj pravno i politički užarenoj klimi ne treba podcijeniti brizantni učinak UN-ovog glasovanja o Srebrenici. Odluka Ujedinjenih naroda, da se uvede Dan sjećanja na žrtve tadašnjeg genocida, utjecat će na raspravu o mogućim genocidima u Gazi i Ukrajini. Na raspravu koja ne predstavlja kušnju samo za Ujedinjene narode. I Njemačkoj mnoge zemlje prigovaraju da mjeri dvostrukim mjerilima.
Utjecaj na zapadni Balkan
Ali još brže i neposrednije će Rezolucija utjecati na zapadni Balkan, jer Srbija i Republika Srpska će ju shvatiti kao uvredu. Naravno, u globalnoj političkoj kulturi populističkog polariziranja i Rusija će koristiti ovu raspravu kako bi poticala konfliktni potencijal na Balkanu. Sa strateškim ciljem da rana na Balkanu ne zacijeli.
U skladu s time u Općoj skupštini UN-a, pored Rusije i Srbije, još neke zemlje su se izjasnile protiv ove Rezolucije, među njima Nikaragva, Venezuela i – Mađarska.
Njemačka i Ruanda su inicirale važnu Rezoluciju. To je veliki korak da Srebrenica može biti putokaz za novu svjetsku politiku. UN je dao upozoravajući signal protiv svakog oblika genocida. On je osnovan nakon Drugog svjetskog rata, nakon holokausta, kako bi spasio čovječanstvo od daljnjih civilizacijskih lomova.
Iza toga bi trebale stajati sve države.
(TBT)
