U nedjelju, 19. maja, u organizaciji Bosanske akademije nauka i umjetnosti Kulin ban u hotelu Holiday održan je naučni diskurs na temu Narod, nacionalizam i šovinizam u islamskom svijetu na kojem je govorio akademik Džemaludin Latić.
SARAJEVO –EVROPSKI SVJESTIONIK
Moderator je bio Abi Muhtari, počasni član BANUK-a. Akademik Džemaludin Latić je objašnjavajući etimologiju riječi koje se odnose na zadatu temu: al-qawm (narod), aš-šu’b (narod, nacija, etnos), al-qabila (rod, pleme), al-milla (vjerske vrijednosti, kultura i običaji), kao i al-‘asabiyya (vjerski fanatizam i mržnja), obrazložio kur’anske poglede na ova pitanja i iznio na koji način Kur’an i Sunnet osuđuju i liječe ove društvene bolesti.
Svoje izlaganje je često povezivao sa pogledima Ursa Altermatta, švicarskog sociologa, koji je, u svojoj knjizi Etnonacionalizam u Evropi…, Sarajevo nazvao evropskim svjetionikom, i to prvenstveno po millet-sistemu u kome je Bosna živjela stoljećima i čiji su tragovi i danas snažno prisutni u njoj.Na temelju ovih istraživanja, akademik Latić je iznio svoju „rekonstrukciju“ (kur’anskog) millet-sistema u savremenoj Bosni i Hercegovini zalažući se za novi tip bratstva i jedinstva na univerzalnim monoteističkim osnovama.
„Etnonacionalizam je jedna od najopasnijih „primitivnih ideja“ koje razaraju evropska društva. A naše, bh. društvo –posebno! Etnonacionalizam je glavni uzrok naše ukupne: društvene, ekonomske i političke krize; on je svoju kulminaciju doživio u godinama posljednje agresije na našu zemlju u kojoj žive građani koji slijede četiri monoteističke tradicije i u kojoj su nacionalni i vjerski osjećaji stopljeni i izmiješani vještom manipulacijom ideologa velikodržavnih, srpskih i hrvatskih, pokreta, a sve zarad uništenja države Bosne i njezinog muslimanskog milleta.
U svojoj studiji, Etnonacionalizam u Evropi – Svjetionik Sarajevo (objavljena 1997.g. u prijevodu prof. Gaje Sekulića), švicarski historičar Urs Altermatt, citirajući Lukača, ističe da je nacionalizam bio „najmoćnija politička snaga tokom 19. i 20.stoljeća“, da je on „jedina narodna religija našeg vremena“ te da je „borba nacija“, a ne ideja ili klasa, bila odlučujuća tokom Drugog svjetskog rata, ali i u drugoj polovini 20.st., kada je evropska ljevica bila umislila da je nacionalizam mrtav.
Kur'anski pogledi na narod /naciju
Kao Knjiga koja je tibjan li kulli šej’ (dosl.objašnjenje za sve), Kur'an tretira i ovo, jedno od najvažnijih pitanja društvenog života: Kur'an upotrebljava niz termina koji označavaju ono što se u zapadnjačkim jezicima naziva narodom, nacijom, etnosom i sl. Ti termini su sinonimni, ali odmah valja napomenuti da apsolutnih sinonima u kur'anskome jeziku – kao ni u drugim jezicima – nema. Qawm, ša'b/šu'b, ummet manje-više označavaju narod ili naciju, s tim da svi ti termini označavaju i dio, veći ili manji, koji se razdvaja od neke cjeline, recimo od ukupnog ljudskog roda. No u osnovi ovih pojmova stoji neki temelj (ar. umm) oko koga se određena ljudska zajednica udružuje i po kome se ona razdvaja ili svjesno i nesvjesno razlikuje od drugih zajednica: pa tako qawm (od glagola qame jequmu – opstojati, trajati u vremenu; qawmijje – nacionalizam) označava narod koji potiče od nekog roda ili zajedničkog pretka i koji obitava na određenoj teritoriji; taj je termin srodan sa pojmom naroda ili nacije u zapadnoevropskim jezicima (od lat. nasci – b. rođen); ša'b/šub, prema leksikografima Kur'ana, srodan je pojmu ethnicity koji se češće, naročito u američkom društvu, upotrebljava da označi zajednicu sa specifičnom kulturom i društvenim uređenjem.Itd.
Raznovrsnost etnosa, plemana, naroda i nacija znak je Boga, Njegove mudrosti i dobrote, veli Kur'an (30,22); to je Božija blagodat, a ne razlog za međusobno sukobljavanje i mržnju; u suri El-Hudžurat, 13, Stvoritelj jasno naznačava dvije važne stvari: da je porijeklo svih ljudi – jedno te isto ( kao i u suri En-Nas, 1: sva su ljudska bića stvorena min nefsin wahide – od jedne te iste ljudske biti); i da je „raznovrsnost jezika vaših i boja vaših“ (ikhtilafu elsinetikum we elvanikum) tu kako biste se međusobno upoznavali i sarađivali u općem interesu (li te'arefu), a da je u Božijem pogledu „najbolji od vas onaj koji se pobližio sa svojim Stvoriteljem“ (etqakum); on to nije po svojoj biologiji /porijeklu, nego, dakle, po vjerovanju /monoteizmu. Ovim svojim proklamacijama Kur'an je najavio novu eru društvenih odnosa u kojoj će se konflikti rješavati sporazumom ( es-sulhu khajr – sporazum je bolji, 4, 128) a ne ratom i krvoprolićem; rat u islamu može biti samo odbrambeni – u slučajevima kada se vojnom silom moraju zaštiti ljudski život, vjera, imovina, potomstvo i čast, i to sa jasnim ograničenjima koja je islam, utemeljivši međunarodno ratno pravo, postavio prije 14 stoljeća.
Etnonacionalizam – iblisovska kreacija
Li te'arefu iz ovog ajeta implicitno rigorozno odbacuje etnonacionalizam i šovinizam (od fr. chauvinisme – raspaljivanje nacionalne ili vjerske mržnje), pojmove koji su sadržani u arapskom pojmu ‘asabijjeta. Ovo društveno zlo potiče od iblisovskog /satanskog/đavoljeg stanovišta po kome je jedan na/rod bolji, superiorniji od drugog po biološkom pretku – na isti način kako je Iblis, u dijalogu sa Stvoriteljem (sura Bekara, 30 i d.) istaknuo svoju ontološku prednost na Ademom (čitaj: ljudskom vrstom) koji je stvoren od nečega „mizernog“, turaba, dok je on, Iblis, stvoren od nečega, po njegovome mišljenju, visokoprofinjenog, min maridžin min nar , plamena vatre (55,15). Drugi i drugačiji je, dakle, niži, prljav i zao da, u najgorim iblisovskim izdanjima kakvi su nacizam, fašizam i komunizam, ne zaslužuje ni da živi na zemlji i nad kojim se može počiniti i genocid (geno – cid – ubijanje jednog specifičnog naroda u cjelini ili djelomično). (Altermatt, s tim u vezi, citira Friedricha Schleiermachera koji je, 1813.g., zapisao:“Svaki narod…koji se razvio do određene visine, obeščašćuje se (podvlačenje naše) ako u sebe prima Tuđinsko, pa bilo da je to po sebi dobro.“)
Etnonacionalizam je evropski društveni fenomen nastao u epohi romantizma i nakon Francuske revolucije, kada je rođen koncept nacionalne države. I taj fenomen i taj koncept – strani su muslimanskom umu, i bili su strani našoj zemlji Bosni, čak i prije dolaska islama u nju. No sa dolaskom islama u Bosnu, u 15.st., u našoj zemlji, kao i u cijelom Bosanskom pašaluku, ustanovljen je millet-sistem, zbog koga Altermatt naš glavni grad naziva „svjetionikom Evrope.“
Millet-sistem –maksimum južnoslavenskih naroda
Millet je kur'anski pojam koji, po našem mišljenju, označava vjersku kulturu i običaje (ar. m l l – zapretati hljeb, b. vruć, prigrliti vjeru). U Bosanskom pašaluku ljudi se nisu određivali i razvrstavali po naciji, nego po milletima, te po geografskoj pripadnosti; svi su, uz tople, visokoprofinjene milletske, božanske osjećaje, istovremeno gajili i bosanski duh, duh svoje zemlje i svoga jezika bosanskog. Bosanski milleti su bili: islamski, katolički /latinski, pravoslavni i jevrejski.
A millet-sistem u Bosni sultan-Fatih je uveo po uzoru na Sahifeti Medinu – Medinsku povelju koju je, slijedom citiranih kur'anskih ajeta, izdogovarao i izdiktirao „Pečat vjerovjesnika“, poslanik Muhammed, s.a.v.s. To je bio prvi pisani ustav u historiji čovječanstva; ustav grada-države; ustav koji je utemeljio novu, globalnu civilizaciju koja, u svojim odnosima sa drugim milletima, slijedi plemeniti ajet iz sure Hudžurata (ajet koji je ugraviran u dvorhani Generalne skupštine OUN-a).
Na temelju osnovnih benefita millet-sistema: dugovjekog mira i prosperiteta koji je donio svim podanicima Bosanskog pašaluka /većeg dijela Balkanskog poluotoka, ovaj autor tvrdi da je millet-sistem maksimum južnoslavenskih naroda, i time, uza sve uvažavanje njezina mišljenja, oponira pokojnoj akademkinji Latinki Perović koja je smatrala da je taj maksimum bila – Jugoslavija i njezin koncept brastva i jedinstva među narodima.
Millet-sistem je donio mnogo bolji, trostruki koncept bratstva i jedinstva: bratstva po porijeklu (En-Nisa’, 1), bratstva po monoteizmu (Ali Imran, 64) i bratstva po islamijjetu (El-Hudžurat, 10); to su tri komplementarna i visokoprofinjena bratstva koja su brana svakom vidu etnonacionalizma – u svakoj epohi“.
(TBT)
