Kriza stranaka iz vladajuće Trojke (SDP,NiP,NS) visoko je podigla apetite opozicione koalicije SDA i DF za predstojeće izbore. DF očito „lešinari“ na nezavidnoj poziciji SDA naplačujući svoju odanost time što ima prioritet u odabiru imena zajedničnih kandidata za nečelnike općina, posebno u Sarajevu. Osim tih ustupaka SDA se osjeća kao apsolutni favorit u svim drugim općinama gdje su Bošnjaci dominantno glasačko tijelo.
NIKO KAO DODIK NIJE PONIZIO SRBE
Nekoliko je situacija išlo na ruku SDA-u zbog kojih se ovako osjeća, a presudne su tri. Naravno dežurni uzročnik svih političkih problema u Bosni i Herecgovini je Milorad Dodik koji je pokozna koji put iskonstruirao krizu vlasti na državnom noviou. Ovaj put je to učinio samo par sedmica nakon što je u Bruxellesu odobren početak pregovora za prijem Bosne i Hercegovine u Everopsku uniju. To je bio najveći doseg ove vlasti i na krilima tog uspjeha lideri Trojke su planirali voditi izbornu kampanju.
Razlog Dodikove ljutnje je bio pokretanje procedure za usvajanje rezolucije o Srebrenici u UN. Pošto je to bila tajna diplomatska operacija, Dodik za nju nije znao, pa je stoga učestvovao u pregovorima sa predstavnicima EU. Nakon saznanja da će biti usvojena rezolucija o Srebrenici Dodik je pobjesnio i kao nikad do sada zaprijetio otcjepljenjem RS-a,tvrdeći da Srbi i Bošnjaci ne mogu više ni zrak dijeliti.
Srpske vođe, kako ovi u Banjoj Luci tako i oni u Beogradu, isto ovako su reagirali i na nametanje zakona o negiranju genocida od strane bivšeg viskog predstavnika za BiH Valentina Inzka. Dodik je prijetio tcjepljenjem a opozicija se vajkala kako je Inzku samo „dolio ulje na vatru“ nametanjem tog zakona. Stoga treba sačekati usvajanje rezolucije pa tek onda procjenjivati reakcije i eventulane konkretne poteze srpske strane.
Nažalost bošnjački lideri ničim ne pokazuju da imaju političke odgovore na Dodikovo bjesnilo koje je pokazao proteklih sedmica. A ono što je pokazao u svojim medijskim istupima dovoljno je za pouku kako lokalnim tako i zapadnim liderima. Prije svega Dodik je pokazao da se radi o beskrupuloznom političaru sa sumanutim pogledima na politiku i poziciju moći jednog nacionalnog vođe. Svojom ponudom Bošnjacima da će im platiti 2 milijarde da pristanu na mirno razdruživanje srpskog entiteta pokazao je da on taj entitet smatra osobnim posjedom. Zaista se teško prisjetiti nekog diktatora,čak i u Africi, koji se tako odnosio prema svom narodu. Nismo čuli lidere srpske opozicije da su uopće reagirali na ovo, vjerovatno najveće poniženje Srba koje je im je ikad ijedan političar priredio.
Drugo je pitanje, mada ništa manje (zlo)čudno, da se Dodik uopće ne obraća Hrvatima. Značili to da je sa njima već sve dogovoreno?!
Jedino što uliva nadu jeste više nego jasan stav zapadnih diplomata da su sprmne vojno odgovoriti na bilo kakav konkretan nasilan korak ovog sumanutog sprskog vožda. I samo zahvaljujući takvom odlučnom stavu međunarodne zajednice moguće je održati izbore. Inače,on bi i to blokirao.
Stoga će ova tema i kod birača sigurno izazivati najveći interes i neće je moći izbjeći bošnjački stranački lideri. Sigurno su Bošnjaci siti stranačkih saopćenja i ko bude igrao samo na tu kartu neće polučiti dobar razultat na glasačkim kutijama.
„PRVO SAPUN, PA ONDA PARFEM!“
No, uprkos svemu ako je suditi po dosadašnjim istupima predsjednika SDA Bakira Izetbegovića on ne namjerava ništa mjenjati u izbornoj kampanji. Možda će samo više akcenat staviti na „izdaju“ i komformizam lidera Trojke koji popuštaju Dodiku zbog fotelja. I to bi bilo to.
Afera „Crna kravata“ u kojoj se lider NiP-a Elmedin Konaković povezuje sa narko-kartelom, bacila je u sjenu sve druge korupcijske afere poput hapšenja Osmana Mehmedagića Osmice i Ranka Debevca. Tako da će SDA-ov agitprop prebaciti lopticu na protiviničko polje kad narko-mafija u pitanju.
No, to nikako ne znači da bi takva kampanja bila uspješna za SDA. Birači svakako znaju da je, na primjer, supruga Mehmedagića bila hapšena zbog toga što je kao estradna radnica imala posla sa narkoticima i narko dilerima. To je, naravno, znao i Izetbegović pa mu nije smetalo da njenog muža stavi na tako odgovornu funkciju.
Očito Izetbegović računa na zaborav birača i moć svojih „trubača“ u koje spadaju botovi i medijski kerberi. Međutim, slučaj podizanja optužnice protiv SDA-ovog najgnusnijeg bota Jasmina Mulahusića zbog prijetnji i govora mržnje itekako je velika opomena samom Izetbegoviću da ne bi smio ponoviti grešku. Ne zato što se ovaj bot okrenuo i protiv njega, te što se bio počeo bestijalno iživljavati napadima na njegovu kćerku, već što je on prototip agitatora nove generacije bošnjačke ekstremne desnice nastale na ideologiji SDA. Osim što se fotografirao se Mulahusićem, Izetbegović je stajao iz njega na način da je i on kao njegovi medijski kerberi branili njegove stavove kao „slobodu govora“. Alter ego Mulahusića je Mustafa Drnišlić, nepoznati autor koji pod ovim pseudonimom piše za stranački bilten STAV. Ne mora Izetbegović dijeliti mišljenje sa mnogim dobornamjernim intelektualcima da su ovi likovi, skupa sa urednikom STAV-a Filipom Murselom Begovićem, više omrznuli narodu i njega i njegovu stranku od bilo kojeg političkog oponenta, ali mora znati da su ovako ostrašćene grupacije bošnjačkih ekstremista pod budnim okom međunarodne zajednice i da će on osobno platiti fakture za to. Zapravo, jednu takvu fakturu mu je već ispostvaio američki ambasador Micahel Murphy rekavši da više „ne dijele iste vrijednosti“.
I kad smo već kod američke politike, kao lidera međunarodne zajedniceu BiH, zgodno je uočiti da uskoro trojica vodećih ljudi za zapadni Balkan uskoro postaju bivši; osim Jima O`Briena, koji je i najvažnija karika u State Departmentu za Evropu, Gabriel Escobar i Miroslav Lajčak, za nekoliko dana napuštaju svoje pregovaračke pozicije između Prištine i Beograda.
Šta nam ovo govori? Amerikanci mogu smjeniti dvojicu „kapitalaca“ za Balkan, a Izetbegović ne može smjeniti, u smilsu odstranjivanja iz stranke, dokazane kriminalce i lopove, niti se želi odreči kadrova koji su završili iza rešetaka, ili čak na američkoj crnoj listi.
Ne može se reči da se ovdje radi o prkosu, ili inatu, prijebi se reklo da se radi o patologiji. Neki smatraju da se radi čak o ucjeni samog Izetbegovića od strane inkriminiranih kadrova.
Kako god, ovakva SDA ne može biti favorit ni kad je u pitanju vrlo blijedo izdanje Trojke. Za nju važi ona Bošnjacima mrska fraza koju je u bošnjački politički eter lansirao Zoran Milanović: „Prvo sapun, pa onda parfem!“
(TBT, Tim za analitiku)
