Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Evo još jednog vrhunca licemkerja i odsustva samosvkesti: predskednici univerziteta u Izraelu objavili su pismo u kom kažu da su uznemireni manifestacijama nasilja, antisemitizma i antiizraelskih stavova po kampusima u Sjedinjenim Državama i obavezuju se da pomognu Jevrejima i Izraelcima da budu primljeni na ovdašnje univerzitete. Drugim riječima: dođite na Ariel. Dođite na ukradenu zemlju, u srce aparthejda, da učite o građanskim i ljudskim pravima i slobodi. Na Arielu, kao i na svim ostalim univerzitetima u zemlji, vidjet ćete šta su sloboda i jednakost. Ovdje će se naći utočište za Jevreje koje proganjaju u Americi. Sigurno mjesto u svijetu za Jevreje: Ariel.
Dragi čelnici univerziteta, zar vi nekoga da prekorevate? Ako ste namjeravali da predložite utočište za jevrejske studente iz Sjedinjenih Država, nemate šta da im ponudite. U najburnijim danima kampus Kolumbije je sigurniji za Jevreje nego put do Hebrejskog univerziteta u Jerusalemu. Svaki arapski student se osjeća manje prijatno na vašim univerzitetima od bilo kog jevrejskog studenta na Kolumbiji.
Možemo posumnjati i u intenzitet predočene opasnosti. „Kao Jevrejka i Izraelka ne osjećam strah i prijetnju po pitanju osobne bezbednosti“ napisala je studentkinja univerziteta Kolumbija Noa Orbah u Haaretzu 26. aprila. Izrael voli da preuveličava opasnost koja vreba Jevreje u svijetu i da se koristi time. To može pojačati doseljavanje Jevreja u Izrael (alija), a dobro potkrepljuje i mit o Izraelu kao skloništu. Nije da nema antisemitizma u svijetu, ali kada je sve antisemitizam, Izrael je oslobođen svake krivice.
Malo skromnosti vam ne bi škodilo, dragi predsjednici: vaša akademija može samo da bude ljubomorna na ono što se sada dešava na kampusima u Sjedinjenim Državama. Tako izgleda kampus čiji studenti imaju građansku svijest i koji su politički angažirani. Tako izgleda živ, buntovan i uzbudljiv kampus za razliku od dosadne grobljanske atmosfere u izraelskim.
Tačno je da su antiizraelske demonstracije tu i tamo prešle u antisemitizam i nasilje, ali manje nego što se priča u Izraelu. Ipak pri izboru između ravnodušnog, zadovoljnog i uglađenog kampusa i onog koji se trese, kojem je stalo i koji je radikalan, druga opcija je bolja. Ovdje samo možemo sanjati o borbenim nastavnicima i studentima kakvi su u Sjedinjenim Državama. Samo oni mogu osigurati slijedeću generaciju. U pustoši naših kampusa, nikakva socijalna i politička obećanja se ne mogu izroditi.
Studenti u Americi pokazuju da su uključeni i da brinu, čak i kada su nasilni i gube kontrolu. Nema šanse da na univerzitetima u Izraelu izbiju protesti protiv rata koji se dešava na nekom dalekom kontinentu. U dobrim danima kod nas će izbiti protest zbog visine školarina ili zbog uvjeta u kojima studiraju studenti rezervisti. U nešto boljim danima, šačica izraelsko palestinskih studenata će stajati na kapijama univerziteta kako bi u tišini obilježili Dan Nakbe, okruženi desetinama naoružanih policajaca.
Predsjednici univerziteta skrivaju i lov na vještice koji se odvija u njihovim institucijama, posebno od izbijanja rata. Nekoliko dana nakon što je rat počeo, udruženje studenata univerziteta u Haifi je objavilo da će raditi na suspenziji onih koji se usude da objave podršku Palestincima. „Sloboda izražavanja u ovom periodu za nas nije važna“ napisali su. Tako je počeo makartizam na akademiji čiji je vrhunac bila suspenzija profesorice Nadire Shalub Kevorkian. Duh vremena, čiji je važan dio akademska zajednica, u kom je izraelski inženjer otpušten jer je citirao odlomak iz Kur’ana na društvenim mrežama, predsjednike univerziteta uznemirava mnogo manje nego ono što se dešava u Americi.
Protesti u Sjedinjenim Državama trebali bi zabrinuti Izrael. Jedan dio se pretvorio u mržnju i poziv na njegovo uništenje. Kao i uvijek treba krenuti od korjena stvari. Studenti u Sjedinjenim Državama vide mnogo dalje od užasnih ratnih prijetnji u Gazi nego njihove samozadovoljne izraelske kolege: da nije bilo rata, okupacije i aparthejda, protest ne bi izbio.
(TBT, Haaretz)
