Piše: Caspar Salmon, thebosniatimes.ba
Prošle sedmice, građanska organizacija Cinema For Gaza prikupila je više od 326.000 dolara za Medicinsku pomoć Palestincima (MAP) putem aukcije donacija koje su dale visoke ličnosti iz svijeta filma, uključujući Tildu Swinton, Ayo Edebiri i Josha O'Connora.
Mala operacija na samom početku, koju je organizirala grupa filmskih stvaratelja i autora sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, u početku je nudila takve sadržaje kao što je prolazna uloga u sljedećem filmu Gurindera Chadhe ili Zoom mentorska sesija s režiserom.
Ali trud je ubrzo prerastao u nešto mnogo veće: Cinema For Gaza uhvatio je momentum.
Za njegove pristalice to je bio tračak olakšanja što su konačno mogli pružiti glasovnu podršku Palestini bez straha od demonizacije ili profesionalnih odmazdi.
Preokret, svakako u svijetu filma, bio je postepen, ali su dva ključna momenta značajno doprinijela tome.
Prvi je bio govor Jonathana Glazera na ovogodišnjoj dodjeli Oskara početkom marta, kada je prihvatio nagradu za najbolji međunarodni igrani film za dramu o holokaustu The Zone of Interest.
Bila je to daleko najistaknutija i najbeskompromisnija izjava bilo kojeg umjetnika od Hamasovih napada 7. oktobra, i ona koja mu je u početku donijela objedu i nevolje.
Šokiran i povrijeđen
Osuda je stigla od reditelja Sina Saula Lasla Nemesa u Guardianu, koji je dobio istu nagradu 2016. godine, i prijavljenih 1.000 “jevrejskih kreativaca”, koji su objavili otvoreno pismo osude.
U stvari, svako je mogao potpisati pismo, što je bio jednostavan Google formular koji nije pitao da li su potpisnici Jevreji ili kreativni profesionalci. Jedno od imena bilo je “River to Thesea”, igra riječi iz slogana “od rijeke do mora”.
Glazer je ipak ostao čvrst. Prema onome što mi je rečeno, bio je izuzetno šokiran i povrijeđen svojim tretmanom – i hrabro je pružio pokriće drugim umjetnicima koji su željeli istaknuti tešku situaciju Palestinaca u tekućem genocidu. Kasnije ga je podržala grupa “jevrejskih umjetnika, filmaša, pisaca i kreativnih profesionalaca”, kao i direktor Memorijala Aušvic.
Drugi trenutak, početkom ovog mjeseca, uslijedio je nakon ciljanih izraelskih udara u kojima je ubijeno sedam humanitarnih radnika iz Svjetske centralne kuhinje, što je izazvalo osudu sa svih strana i nakratko ujedinilo zapadnu štampu u užasu. Na kraju krajeva, teže je pokriti ubistvo bijelih zapadnih humanitaraca nego palestinske djece.
Jedna od inicijatora Cinema For Gaza, novinarka Hanna Flint, rekla je to u komentarima za medije. Nakon napada 7. oktobra i neposredne odmazde Izraela, rekla je za The Hollywood Reporter da je primijetila “strah od izjanjavanja”, dodajući da “ponekad trebate ovu vrstu kolektivnog glasa da pomognete ljudima da se osjećaju hrabri i kažu: Želim da ustanem i pomognem”.
Ovo je svakako istina – i vidjeti ovo u stvarnosti bilo je navijanje. Ali to je također velikodušan, možda i nezasluženo, za lobije moćnih i istaknutih ljudi u industriji koji su mjesecima ništa ne govoreći iz straha da će naštetiti njihovoj reputaciji.
Oni koji su rano progovorili bili su u fokusu jer su bili rijetki. Otpuštanje glumice Melise Barrere iz sljedećeg dijela franšize Scream, u novembru, funkcioniralo je kao priča upozorenja.
Barrera je smijenjena zbog dijeljenja članka u kojem se Izrael optužuje za genocid i etničko čišćenje – pozicija koja je, pet mjeseci kasnije, praktično javno pravovjerna, nakon što je ICJ u januaru utvrdio da postoje razumni razlozi da se utvrdi da je Izrael možda počinio genocidna djela.
Barrerin drugi vrbelni zločin bio je da podijeli članak u kojem se tvrdi da Izrael iskrivljuje činjenice o holokaustu kako bi podstakao svoju industriju oružja. Opet, ovaj argument, koji je između ostalih istražen u radu Pankaja Mishra i Antonyja Loewensteina, teško zanemriti.
‘Svi imaju svoj glas’
U decembru, glumac Marvelsa Saagar Shaikh govorio je o svom malom doprinosu u promociji filma.
“Jednostavno mislim da to nije važno. To je jebeni film i ljudi umiru. I mi to plaćamo,” rekao je. “Jebe mi se za trim da li je moj posao na kocki, jer ću naći drugi. Postat ću stolar ako budem morao.”
Dodao je: “Svi imamo glas. Ako ga ne koristimo, zašto smo ovdje?”
Svi imaju svoj glas, ali bi vam bilo oprošteno što to niste znali u prvim mjesecima rata prošle godine. Hollywood nije bio ovako miran još od ere tišine.
U međuvremenu, filmska industrija je najvećim dijelom nastavila svojim uobičajenim, bezbrižnim, navodno “apolitičnim” kursom, povremeno zastajkujući da zaviri u svijet izvan prostorija za projekcije i postavi mučna pitanja poput: “Da li je to nešto čega bih trebao biti svjestan ?”
Na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Amsterdamu u novembru, nekoliko reditelja uklonilo je svoje filmove iz zvanične selekcije nakon što je direkcija festivala oštro osudila frazu “od rijeke do mora” na protestu na večeri premijere.
Ali filmski svijet je, u određenom smislu, samo oponašao neupućene ili okamenjene umjetničke organizacije širom svijeta.
Frankfurtski sajam knjiga, Muzej umjetnosti Folkwang, Barbican, galerija Lisson, nagrada Hannah Arendt (!) i gradonačelnik Pariza neke su od organizacija koje su otkazale događaje umjetnika ili pisaca koji podržavaju Gazu u posljednjih šest mjeseci.
Prozivka srama
U februaru, toj prozivci srama pridružio se i Berlinski filmski festival, kada su njegovi odlazeći direktori objavili da će pokrenuti krivični postupak protiv operativca koji je hakovao web stranicu da kaže, između ostalog, “od rijeke do mora”.
Otprilike u to vrijeme, njemački zvaničnici najavili su da će istražiti kako je festival dozvolio da se na ceremoniji zatvaranja održe “jednostrani” govori podrške Palestini, uključujući i nekoliko profesionalaca koji se bave proizvodnjom filmova.
Mariette Rissenbeek, izvršna direktorica festivala, progovorila je i zahtijevala oslobađanje zarobljenika koje drži Hamas.
No, govor o dodjeli nagrada izraelskih i palestinskih filmaša Yuvala Abrahama i Basel Adre, koji je napao okupaciju Palestine od strane Izraela, koji je brzo postao viralan, oštro su osudile njemačke vlasti, koje su vodile kampanju protiv bilo kojeg umjetnika – uključujući mnoge jevrejske – ko govori.
Abraham (koji je Jevrejin) je proglašen antisemitom i bačen vukovima u nemačkom komentaru.
Organizatori Cinema For Gaza dali su primjer, prisustvujući marševima od samog početka i koristeći svoje platforme za dijeljenje vijesti i poruka podrške i protesta i zahtjeva za finansiranje.
Drugi profesionalci u filmskoj industriji možda žele da razmotre svoje odgovore u trenutku kada je ono bilo rizično zauzeti stav.
Ali previše je očekivati da će filmski svijet izvući trajne lekcije iz onoga što se dogodilo u Gazi od 7. oktobrA.
(TBT, MEE)