Piše: Robert Clines, thebosniatimes.ba
Dana 6. decembra 2023., izraelski predsjednik Isaac Herzog je objasnio: „Ovaj rat je rat koji nije samo između Izraela i Hamasa. To je rat koji ima za cilj, zaista, istinski, da spasi zapadnu civilizaciju, da spasi vrijednosti zapadne civilizacije.”
Herzogova sumnjiva tvrdnja da je Hamas egzistencijalna prijetnja zapadnoj civilizaciji odbacuje historijsku stvarnost u korist osiromašenog pogleda na svijet koji podstiče sektaštvo, hrani imperijalnu aroganciju SAD-a, Evrope i Izraela i produžava 75-godišnju okupaciju, etničko čišćenje i uništavanje palestinskog života.
Njegov korijen je vjerovanje da je islam militantna, antagonistička religija vođena džihadom, navodnom željom da se uništi Zapad. A u posljednje vrijeme, intifada je zlonamjerno preoblikovana u poziv na genocid nad Jevrejima.
U ovom pogledu na svijet, nijedan drugi glas nije dozvoljen i samo nam Zapad može reći šta znače arapske riječi. Malo se toga promijenilo od 1984., kada je palestinsko-američki intelektualac Edward Said napisao da “’činjenice’ i istina uzastopnog historijskog iskustva imaju vrlo male šanse za široko prihvaćanje ili distribuciju u ovoj džungli pogleda.”
Herzogova tvrdnja i tvrdnje njegovih koterija odjekuju islamofobičnom retorikom koja se koristila da se opravda ratobornost Zapada još od srednjeg vijeka, a koji je započeo srednjovjekovnim kršćanima koji su sve muslimane nazivali “Saracenima”, rasistički epitet koji urušava sve etničke, kulturne ili jezičke razlike između muslimana u kako bi ih predstavili kao varvarske, necivilizirane i nasilne prijetnje latinskom kršćanstvu.
Pape i vlastodršci su se zalagali za Prvi križarski rat (1095-1099) jer su muslimani navodno uništavali i skrnavili crkve, silovali kršćanke i obrezivali kršćane.
Zauzvrat, Jerusalem je bio podvrgnut raširenom nasilju i razaranju, jer su križari pljačkali crkve i domove Jevreja, kršćana i muslimana.
U Pjesmi o Rolandu, staroj francuskoj epskoj pjesmi napisanoj oko Prvog krstaškog rata, muslimani su označeni paganima i obožavateljima Apolona koji su željeli da pokolju kršćane.
Križarski epovi koji slijede, kao što su Orlando Innamorato Mattea Maria Boiarda (1495.), Orlando Furioso Ludovica Ariosta (1532.) i Gerusalemme Liberata Torquata Tassa (1581.), također su predstavili muslimanske invazije na Evropu ili suzibijanje kršćanskog rata za kršćanski Jerusalem kao pravedni rat za islam.
Ova ratobornost se nastavila kroz evropsku renesansu. U O ratu protiv Turaka, katolički teolog Erazmo Roterdamski nazvao je Osmanlije “varvarskom rasom” koja je Evropljane ograničila “na uski pojas zemlje” i imala za cilj da potpuno unište kršćanstvo.
Kršćanska sila koja je porazila osmansku mornaricu kod Lepanta kod obale Grčke 1571. vidjela je svoju pobjedu kao da je tako Bog odredio. A vjerovanje da kršćani moraju zaštititi kršćansku čednost od izopačenosti islama podupire veliki dio engleskog pozorišta, kao što su Shakespeareov Othello i Robert Daborneov kršćanin koji je postao Turčin.
Kolaps Osmanskog carstva nakon Prvog svjetskog rata omogućio je zapadnim silama da provedu ove ideje u praksi. Evropljani su kolonizirali arapski svijet i pomogli u osnivanju države Izrael, što je izazvalo decenije sukoba.
Ipak, rijetko vidimo ikakvo priznanje da su zapadno imperijalno nasilje, oduzimanje posjeda i etničko čišćenje Palestinaca, podržavanje saučesnički autoritarnih režima, državni udari koje su orkestrirali SAD i beskrajni ‘Rat protiv terorizma’, sve rezultiralo lišavanje i narušavanje života u velikim dijelovima arapskog i muslimanskog svijeta.
Takozvani ‘Rat protiv terorizma’ posebno je rezultirao široko rasprostranjenom smrću i patnjom širom muslimanskog svijeta. Ovo sočivo boji način na koji zapadni mediji raspravljaju o motivima i opravdanjima Izraela za napad na Gazu, u kojem je ubijeno više od 31.000 Palestinaca.
Od septembra 2001. godine, oko 4,5 miliona ljudi je ubijeno,što direktno što od u posljedica američkih vojnih intervencija u Afganistanu, Pakistanu, Iraku, Siriji, Jemenu i drugdje, a otprilike 38 miliona ljudi je raseljeno.
Isto tako, lažne komparacije Hamasa i ISIL-a – uprkos njihovim razlikama u ideologijama, taktikama i ciljevima, da ne govorimo o njihovoj međusobnoj antipatiji jednih prema drugima – ukazuju na želju da se svi muslimani sruše pod zastavu “terorista” koji se suprotstavljaju zapadnim vrijednostima .
Kao rezultat toga, razmjere Hamasovih napada se tretiraju kao nasilnije od odgovora Izraela. Kao što je pokazao istraživački izvještaj Intercepta, američki mediji opisali su Hamasov napad na izraelske civile 7. oktobra kao “pokolj”, “užasan” i “masakr” 218 puta, ali su koristili sličan jezik da opisuju izraelsko ubijanje Palestinaca samo 9 puta .
Tendenciozni naslovi iz New York Timesa ili izjave da je Ministarstvo zdravlja Gaze “pod kontrolom Hamasa” potkopavaju sposobnost stanovnika Gaze da prijave vlastitu brutalizaciju.
Ova opsesija predstavljanjem Hamasa kao teroriste slične ISIL-u toliko je potpuno oslobođena od značenja da je jedan novinar BBC-a bio primoran da pita Francesku Albanese, specijalnog izvjestitelja UN-a za okupirane palestinske teritorije, brine li Hamas to što su djeca umrla dok je Albanese raspravljala o izraelskim odgovornost da se ne gađaju civili.
Isto tako, zapadne kulturne institucije koje prodaju ove stoljetne varijante omogućile su da se islamofobično nasilje okrene prema muslimanskim zajednicama u SAD-u, Evropi i šire.
Arapi i muslimani su pogrešno predstavljeni u filmovima kao što su The Hurt Locker, Zero Dark Thirty i American Sniper kao teroristi, bogati naftni šeici i sumnjivi biznismeni, što dovodi do rasne diskriminacije i profiliranja.
Posljednjih mjeseci, antimuslimanski osjećaji i napadi na Arape i muslimane u SAD-u su naglo porasli, kao što su tri palestinska studenta ubijena u Vermontu zbog nošenja kafije, ili ubistvo šestogodišnje Palestinke Wadee Al Fayoume.
Britansk novine The Mail je 2021. godine sa podsmijehom izvijestila da su dijelovi zemlje muslimanske “zabranjene zone”. Francuski sekularizam je često naoružan protiv muslimana.
U Njemačkoj, aktivno potiskivanje propalestinskog govora djeluje uz antiimigrantsku, ksenofobičnu, islamofobičnu politiku i ometa produktivan dijalog između Nijemaca, Palestinaca i Izraelaca.
Od krstaških ratova do evropskog rasparčavanja Osmanskog carstva do ‘Rata protiv terorizma’ do trenutnih izraelskih napada na Palestince koje podržava Zapad, zapadno nasilje nad arapskim i muslimanskim svijetom ovisi o lažnom uvjerenju da islam predstavlja egzistencijalnu prijetnju Zapadnoj civilizaciji.
U jednom od svojih poslednjih eseja pre smrti, Edvard Said je tvrdio da, „Očekuju nas još mnogo godina nemira i bijede na Bliskom istoku, gdje je jedan od glavnih problema, da kažem najjasnije, moć SAD . Ono što SAD odbija da jasno vidi, teško da se može nadati da će popraviti.”
Ovo ostaje tačno ne samo za SAD, već i za ostatak Zapada,kao i za Izrael. Zapad se mora početi boriti sa svojom historijom islamofobičnog nasilja da bi se ikada ponadali da ćemo živjeti u svijetu utemeljenom u miru sa pravdom za sve.
(TBT,THE NEW ARABS)