Lideri stranaka trojke Elmedin Konaković (NiP), Nermin Nikšić (SDP) i Edin Forto (NS) bili su gosti u emisiji Face to Face kod Senada Hadžifejzovića.
Ambicija lidera Trojke u ovoj, može se reči specijalno emisiji, bila je da objasne trenutnu poziciju Bosne i Hercegovine nakon što je Evropska komisija dala „zeleno svjetlo“ za optočinjanje pregovora za njeno članstvou EU. Procjene suda 27 članica trebaju dati svoju saglasnot, na datum otpočinjanja tih pregovoa. Za sada su samo Nizozemskai Danska iskazale svoju skepsu i još uvijek se kolebaju oko toga da će dati svoj glas ili će se usprotiviti. U tom slučaju bi sav proces ostao na standby aranžmanu.
KAO KAD SU NASURUDIN HODŽU TJERALI DA JEDE HALVU
Emisija nije izavala željeni efekat eforije kod javnost i to iz više razloga. Glavni razlog je PR i imidž koji imaju lideri Trojke. Baš sva trojica su se pokazala u svom svjetlu i formatu. Samohvalisavost i samodbrana koju su ispoljili lideri Trojke oduzela im je snagu ubjedljivosti. Tako je neprevaziđeni agitator Konaković bukvalno optužio sve bošnjačke političare da ne poznaju EU i da stoga, valjda, za proteklu deceniju nisu uradili ono što su oni,eto, uradili za nepunu godinu dana.
Doduše, Konaković je ovlaš spomenuo da je agresija na Ukrajinu promijenila stav prema proširenju. „Natjerali su EU da promijene pristup o proširenju! Mi smo ispunili domaću zadaću! Ispunili smo teku! „ izjavio je Konaković.
Nikšić je, pak, ostao na fonu svoje izandžale demagogije: “Ovo što je do sada urađeno doprinijela je naša politika! Mi možemo da ne radimo ništa, da se bavimo populizmom i na kraju nema nas nigdje… Mi smo se opredijelili za ovu aktivnu politiku pregovaranja! Smatram da je lavovski posao!”
Foto je marginalac i njegovi stavovi ne zavrjeđuju pažnju.
Dojam koji je ostavio Konaković kod običnog puka, što je tipično za njega, spada u anegdotalne sfere i samo se na takav način može i razumjeti njegova prepotencija i njegov politički cinizam. On se u svojoj ulozi ministra vanjskih poslova ponaša poput Nasurudin Hodže kad je, prema nekoj angedoti, krišom jeo halvu pa ga domačin uhvatio na djelu. Pošto je dobio batine, Nasurudin Hodža se nije mogao načuditi adetu domaćina da ga silom tjeraju da jede halvu. Što bi rekli, tako nas tjeraju u EU.
Baš tako, Konaković sve improvizira jer je običan fikus u rukama međunarodnih, zapadnih diplomata koji stvarno kreiraju političke procese u Sarajevu, a posebno proces pridruživanja BiH Evropskoj uniji. On se ponaša kao da je on ubjedio čelnike, posebno ministre zamalja EU, da poduzmu ovakvu politiku prema BiH, često navodi i imena ministara koje je ubjedio, bez da je svjestan da on poptpuno igra njihovu igru.
Tako je on uvjeren da će ubjediti ministre Nizozemske i Danske, da je to štetno po njih i po EU, bez pokušaja razumjevanja njihove temeljne politike koja ih određuje da njihove vlade imaju rezerviran stav glede BiH. To on ostavlja javnosti da sami zaključe da su to zemlje u kojima je „spaljivanje Kur'ana“ postao islamofobični ideološki i politički trend. To što su u drugim kontekstima analitičari razotkrili dobuk utjecaj cionista na njihove politike, Konakovića ne brine. Konkretno, iza stranke Geerta Wildresa (PVV) bukvalno stoji cionistički lobi. Treba li napominjati da su neki gradovi u Nizozemskoj mala Meka za draguljarnice čiji su vlasnici Jevreji, na primjer.
Konaković je tek ovlaš priznao da je i Njemačka bila „tvrd orah“u pregovorima i daje otezala sadavanjem saglasnosti. Nakon posjete minsitrice Annalene Bearbock Sarajevu, gdje se prošetala sa Konakovićem kroz Baščaršiju, mogao bi se i steči dojam da je baš on taj „orah razbio“.
Konaković ne uočava da je njemačka vanjska politika u golemim problemima kako zbog Ukrajine, još više zbog rata u Gazi. Bearbackova je tri puta tokom rata u Gazi posjetilaTel Aviv. Njena takva politika bezrezervne podrške Izraelu skrivila je podizanje optužnice pred Svjetskim sudom protiv Njemačke. Nikaragva je optužila njenu zemlju za saučesništvo u genocidu kojeg Izrael provodi nad Palestincima.
Bearbockova je iskazala neku vrstu kajanja u medijima zbog svoje jednostrane politike prema ratu u Gazi,nakon ogromnog pritiska svjetske javnosti. Njemačka je u očima muslimana postala bastion islamofobije. Nije li možda ovaj „tvrdi orah“ napuknuo baš pod takvim pritiskom. Opravdanje da je Bearbock promjenila odnos prema muslimanima itekako je dobro došlo da prošeta Baščaršijom.
SATISFAKCIJA NA BOSNI ZBOG GRIJEHA PREMA GAZI
Ovo su samo natuknice koje ukazuje da je ministar Konaković u kontesku geopolitičkih igara običan vjetropir i da uopće ne razumije svijet diplomatije u koji ga je neko „ni kriva ni dužna“ ubacio.
Ako samo bacimo letimičan pogled istočno od BiH, odakle su oduvjek puhali ledeni sibirski vjetrovi, uočit ćemo bar dva momenta koje je Konakovićev partner u vlasti Milorad Dodik najavio kada je rekao da čeka pobjedu Donalda Trumpa kada će proglasti otcjepljnje RS-a od BiH. Najsvježiji primjer je da Trumpov zet Jared Kushner, sa Richardom Grenelom, namjerava investirati u Srbiju i Albaniju milirade dolara. Zet Kushner je bio preteča,kurir, svom tastu Trumpu sa arapskim zemljama u realizaciji Abrahamskog sporazuma sa Izraelom. Dok je Grenel, kao tadašnji amabasador u Njemačkoj, takvu verziju sporazuma bio napravio između Srbije i Kosova, kojeg su bili potpisali Aleksandar Vučić i tadašnji premijer Kosova Avdulah Hoti. Po tom spoarzumu Srbija je trebal premjestiti ambasadu u Jerusalem, čime bi ga priznala kao glavni grad Izraela. A, eto Trumpa…
Pošto se Konaković „fura“ i „loži“ na UAE, i ovu arapsku zemlju prefira u odnosu na sve druge islamske zemlje, vjerovatno je pročitao da je suveren iz Dubaija Muhamed Bin Zajed El Nahyan ovih dana odobrio investiciju od 4 milijarde dolara za igradnju kvarta u Budimpešti. Bin Zayedu ne sameta krstaška politika Viktora Orbana prema muslimanima, u ovom slučaju migrantima, kao što mu sigurno ne bi smetala takva politika ni prema Bosanskim Muslimanima, koje na žalost u ovom delikatnom geopolitičkom trenutku na svjetskoj sceni predstavlja jedan Konaković.
Čemu ove naktunice u trenutku koje lideri Trojke euforično ocjenjuju historijskim za BiH? Oprez je majka pravih političkih odluka. Osim toga, treba vjerovati Konakoviću da će 21.marta zaista Evropska komisija dati saglasnot za otpočinjanje pregovora za prijem BiH u EU. I to će itekako dobro doći predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen, koja upravo vodi kampanju za drugi mandat, da time maše pred očima liberalnnog evropskog puka, kao i pred očima muslimana da nije cionistička marioneta (madam genocid) kako ju nazivaju, ako bez predrasuda donosi odluke u korist zemlje u kojoj su muslimani najbrojniji narod. Nije fer, nije pravedno, nije moralno da se na Evropljani na Bosanskim Muslimanima iskupljuju za nepravdu koju čine muslimanima u Gazi! Stoga je milijarda eura, koju je EU obečala BiH, jeftin i mezeran mamac , ravna mitu – da bi nas potkupili, a sebe iskupili. Ako zagrizemo taj mamac, srozali smo nacionalno dostajanstvo. O tome bi trebalo biti riječi u ovakvim „specijalnim“ emisijama o prijemu u EU!
(TBT, Tim za analitiku)
