Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ma šta značiilo „zeleno svjetlo“ koje je predsjednica Evropske komisije Ursula Van Der Leyen dala Bosni i Hercegovini za otpočinjanje pregovora o njenom priključenju Evropskoj uniji, ovo je zaista historijski dan, kako za EU tako i za BiH.
Iako nema mjesta euforiji, kakvu iskazuju lideri Trojke Nermin Niškić, Elmedin Konaković i Edin Forto, ne treba biti ni malodušan i ne vidjeti da se radi o velikom iskoraku kojeg su učinili predstavnici EU. Jednostavno treba nastaviti koračati tim putem, iako je vrlo neizvjestan ishod s obzirom da se radi o vrlo zahtjevnom administrativnom poslu.
RUŠI SE MIT O KRŠĆANSKOM KLUBU
Ali voo se trebalo desiti tačno prije dvadeset godina kada je Javier Solana bio neprikosnoveni lider Evropske unije. Njegova Evropa je bila sasvim nešto drugo od one koju danas predstavlja gospođa Van Der Leyen. Njih dvoje se i po karakteru i po političkim vizijama razlikuju kao nebo i zemlja. Ali Solana je bio usamljen. Njegove kolege su bile sebične, a vlade čelnica EU pohlepne. I tako, dok su se Evropljani bogatili, Bosna i Hercegovina je grcala u nevoljama koje joj je donijelo poraće. Tako da je danas ovo mjesto postalo nepoželjno za život mladim ljudima. Pitanje je da li je više sposobno uopće napredovati na tom putu jer je ostala bez krucijalnih resursa, prije svega mladih ljudi.
I onda se desila invazija Rusije na Ukrajinu što je natjeralo Solanine nasljednike da se trgnu iz letargije i počnu se boriti kako za odbranu Ukrajine tako i same Evrope. Na posljetku su primorani pružiti ruku i napaćenoj Bosni i Hercegovini. Da li su zakasnili? Možda, ali je to u ovom trenutku sekundarno pitanje.
Mnogo važnije pitanje je da li su evropski političari svjesni trenutka i samog čina prijema Bosanskih Muslimana u društvo evropskih kršćanskih nacija. To je civilizacijski iskorak, da ne kažemo presedan. Ovim činom ruši se jedan mit da Evropska unija prestaje biti kršćanski klub. Stoga je vrlo prozaično gledati na davanje „zelenog svjetla“ Bosni i Hercegovini samo kao političku gestu dobre volje, odnosno kao velikodušnost prema trudu kojeg su iskazali lokalni lideri usvajanjem nekih zakona. Bilo je nekih ocjena da Bosna i Hercegovina,baš kao ni Kosovo, odnosno Turska, nikad neće postati članice EU jer u tim zemljama žive muslimani. Kao što znamo Turska je bila dobila kandidatski status skupa sa Hrvatskom. Ali,malo ko se sjeća izjave tadašnjeg člana evrospkog parlamenta autrijskog političara Hansa Svobode da Hrvatska može biti primljena, ali da Turska ne može.Tako je i bilo,zar ne?! Koliko god se opravdanje tražilo u autokratskoj vladavini Recepa Tayipa Erdogana, to nije ubjedljivo jer baš danas Evropa ima nekoliko izrazitih autokrata Erdoganovgo ranga i profila. Pored toga Turska je članica NATO-a itd.
TAKAV ODNOS BOSANSKI MUSLIMANI NISU ZASLUŽILI
Još je naravno rano da se evropski lideri očituju o gestu koji je obznanila gospođa Van Der Leyen. Ali ako budu prešutjeli ovaj događaj i davali mu značaj samo sa političko-administrativnog aspekta , a ne budu mu davali i civilizacijsku dimenziju, to znači da je to učinjeno nevoljko i iz nužde u cilju preventive da se „zatvore bokovi“ Rusiji na Zapadnom Balkanu, kako je to već izjavila njemačka minsitirca Analena Bearbock.
Sve su prilike da se sav ovaj proces odvija baš tako, politički režirano, improviziranoi profano, a ne kao iskonsko civilizacijski pristup nečemu što je utemeljeno na pricipima na kojima je nastala Evropa kao geopolitički i civlizacijski multikulturalni entitet.
Takav ignorantski odnos Bosanski Muslimani nisu zaslužili. Jer baš ne postoji povijesni trenutak kad su Bosanski Muslimani naudili Evropljanima, bilo kojem narodu, ili da nisu sudjelovali u njenim najsudbonosnijim bitkama. Bili su spremni braniti Austrougarsku carevinu sa fesom na glavi, a rame uz rame sa vojnicima sa križem na šapki, na Monte Meletti.
Dali su neizmjeran doprinos antifašističkoj borbi i njihove epopeje, poput bitke na Neretvi, ravne su bitci na Normandiji.
To su im Evropljani bili zaboravili i nisu im uzvratili u agresiji na BiH, kao što im nisu iskazali zahvalnost i poštovanje u miru.
Kako će onda Bosanski Muslimani vjerovati da će biti poštovani, oni i njihovi mrtvi, od strane Evropljana ako im se i na ovaj način pridruže? Kako će BosanskiM uslimani biti sigurni da će njihove vrijednosti biti svete za Evropljane kao što su evropske civilizacijske vrijednosti svete za njih?
Bez takvog gledanja na ovaj događaj „zeleno svjetlo“ za otpočinjane pregovora za članstvo BiH u EU samo je još jedna birokratska formalija od čega inače boluje establišment EU u Bruxellesu. A možda čak i blef samo da bi se u ovom trenutku odvratio ruski imperator Vladimir Putin od opakih namjera prema Zapadnom Balkanu.
(TBT)