Nakon serijala tekstova, u deset nastavaka, koje je objavio The Bosnia Times, u kojima je razotkrio kriminogenu politiku nekih bošnjačkih lidera povezanu sa građevinskom i narko mafijom, što je posebno izraženo u Sarajevu gdje Trojka drži vlast, na to se referirao i Milorad Dodik na jednoj od svojih posljednjih press-konferencija ispred Suda BiH. On je ustvrdio da je imao u rukama zapisnike i snimke koje se odnose na djelovanje narko-kartela kojeg je predvodio Edin Gačanin Tito, a na osnovu kojih se vidi da je ovaj narko-bos sarađivao sa bošnjačkim političarima te da im je čak plaćao avionske karte i hotelske smještaje u Dubaiju, gdje bila „baza“ iz koje je operirao ovaj jedna od najvećih narko-kartelana svijetu do njegovog hapšenja.
DODIK DRŽI DINU U FIJOCI
Dodik je također prozvao bošnjačke političare zbog prodaje stranoj firmi (Englezima) državne imovine kod Vareša za bagatelu, gdje se vjeruje da postoji rudnik zlata.
Mnogi su u ovim prozivkama prepoznali Elmedina Konakovića i Nermina Nikšića. Konaković je sam priznao da se prepoznao u tome, te je prilikom njihovog nedavnog susreta u Laktašima upitao Dodika zašto ga je prozvao. Ovaj je navodno samo odmahnuo rukom kao i u nekim prethodnim slučajevima kada je Konakoviću imputirao slične lažne optužbe. Potom se Konaković zakleo Bogom, pred Senadom Hadžifejzovićem prilikom davanja intervjua, da poznaje Gačanina, ali da nikad s njim nije imao nikakvu namjeru ulaziti u biznis. Kao argument toj tvrdnji naveo je kako stanuje u punicinom stanu, čime je htio pokazati da se u politici nije obogatio.
Ne mora značiti da je Konaković išta slagao u onom segmentu odgovora na što se, eto, Bogom zakleo. Zapravo, niko ga nikad nije ni optuživao za tvrdnju kako je formulirao Hadžifejzović u svom pitanju da je „vlasnik pola narko kartela Dino-Tito“. Novinski tekstovi su a zapravo dovodili u vezu sa ovim kartelom preko njegovih prijatelj „kumova“ kao što su Aljoša Čampara i Gordan Memija. Memija je priznao svoje kontakte sa Gačaninom na način da mu je bio „domaćin“ prilikom njegovog boravka u Sarajevu, kada je Čampara bio minsitar MUP-a, te mu ovaj donirao policijske uniforme. Ono što još može povezati Konakovića sa ovim slučajem jeste plaćanje PDV-a na donirane uniforme u iznosu od 50,000 KM koje je uplatio Edin Forto dok je ovaj bio premijer Vlade KS.
Iznad svega, problem je što je ovaj predmet dokumentiran i nalazi se u ladicama Tužilaštva BiH već nekoliko godina, što znači da je još „živ“. Najvjerovatnije da je Dodik dobio na uvid ovaj predmet od glavnog tužioca Milanka Kajaganića, iako neki SDA-ovi botovi tvrde mu ga je predao Risto Zarić, aktuelni zamjenik direktora OSA-e Almira Džuve.
Zanimljivo je da su svi inspektori, njih petero, koji su istraživali ovaj slučaj, šikanirani i na neki način marginalizirani u FUP-u. To dovoljno govori koliko je predmet „narko kartel Dino Tito“ težak i opasan, te da je ovaj imao zaštitinike u policijsko-pravodusnim instancama BiH.
Iako je Gačanin osuđen u Nizozemskoj na sedam godina zatvora, po osnovu priznanja krivice, za Tužilaštvo BiH je ponovo aktueliziran nakon što je na aerodromu uhapšen, tačnije nakon što se dobrovoljno predao jedan od Gačaninovih tjelohranoitelja Dženis Kadrić. Sa njegovim saslušanjem koje je u toku mogao bi se kompletirati ovaj slučaj, kako sudskim procesuiranjem tako i medijskim špekuliranjem o njegovim vinovnicima i akterima.
KRIVA JE KRIVAJA ŠTO JE KRIVA
Prema tome, to što je izjavio Dodik itekako ima osnove. Pošto Dodiku nije cilj nikakva pravda, niti borba protiv narko-mafije, već isključivo politički šićar, nedvojbeno je Konakoviću dao do znanja da bi ga mogao upotrijebiti protiv njega ukoliko mu bude „išao uz nos“, jer preko Kajganića, pa i Zarića, među tjecati napokretanje pa i ishod u ovom vrlo delikatnom i opasnom predmetu.
Što se tiče prozivke Nikšića za (pro)davanje državne imovine strancima za bagatelu, on je već na te prozivke odgovarao, ponovo pred Hadžifejzovićem, gdje je ustvrdio da se radi o sistemu koncesije, dakle iznajmljivanja. Ovo je odbranaški gard tipičan za Nikšića koji se već dugi niz godina brani od ovakvih i sličnih optužbi, na način da je “kriva Krivaja štoje kriva”, a ne on.
Ali je šokantno da ga okrivljuju domaći eksperti koji tvrde da su već ovom transaakcijom oštećene državne institucije za pet miliona KM, te da se kvadratni metar zemlje prodaje za cijenu od 10-15 feninga, dok sama šuma vrijedi cijelo bogastvo. Povrh svega ovom stranom investicijom se ugoržava egzistencija mještana koji žive u slivovima rijeke Krivaje i njenih pritoka na potezu od Vareša do Kaknja. Bukvalno se za “šaku zlata” prodaje neprocjenjivo prirodno bogatsvo i ugrožava gola egzistencija mještana tog kraja.
Iako se premijer Nikšić poziva na konsultacije sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom u ovom slučaju, ovakav način raspolaganja državne imovine bi mogao biti presedan i eventualno “mapa puta” za donošenje zakona, ili odluke o državnoj imovini, što bi bilo baš kriminalno i pogubno po državu.
Vidjeti tekst na ovu temu na slijedećm linku
https://cin.ba/zenicka-vlada-pocastila-svjetske-trgovce-rudama/
(TBT, R.I.)
