Fotografija koju su objavili sarajevski portali na kojoj je četveročalna delegacija Vlade Federacije Bosne i Hercegovine na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem snimljena u Mannheimu, gdje su stigli kako bi bodrili rukometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine koja igra duel 2. kola Evropskog prvenstva protiv Nizozemske, više je morbidna nego žalosna.
Uz premijera Nikšića na fotografiji je njegov zamjenik i federalni ministar Vojin Mijatović, te federalni ministri Nerin Dizdar i Vedran Lakić.
NEKA, PAZI PETARDA!
Osim što ostavljaju dojam četverice infantilnih provincijalaca, koji na baš jeftin i politički profan način žele pokupiti političko-patriotske poene, oni šalju jezivu poruku građanima da se radi ogulanferima i nesavjesnim dokoličarima željnih da im „guzica vidi puta“.
Baš ne ide u glavu da su jadni građani prestravljeni od ratnohuškaškim porukama kao i demonstracijom prijetnje oružanom silom od strane njihovog koalicionog partnera Milorada Dodika, zbog čega su, eto, Amerikanci morali slati svoje avione kao najradiklaniju opomenu za odvraćanje od njegovih zlih namjera, uprli oči u svoje predstavnike, eto baš u tog Nikšića, nominalnog vođe „našeg tima“ podvednog pod ime famozne Trojke, a oni svi odreda zaključali kabinete od vlada, kao i vrata od parlmenata i digli se u šišljagu. Umjesto da proglase vanredno stanje, kakvo stvarno jeste u državi, i da danonoćno bdiju nad svakim potezom protivnika, oni ispalepar zapaljivih saopćenja, nipta opasnijih od petardi, i povuku se sa scene.
Doduše, jesu lideri Trojke, Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, išli na noge Draganu Čoviću u Mostar kako bi popričali o famoznim izmjenama Izbornog zakona. Kao što se premijer Nikšić udostojio primiti ambasadora Michaela Murphya u svom kabinetu kako bi izrazio svoje oduševljenje podrškom američkog predsjednika Joea Bidena njegovom radu, što je indirektno shvatio i kao osobnu podršku ove svjetske velesile.
PAR „TEGLJEČIH KONJA“
A gdje su rezultati te politike pored takvemoćne podrške? Kad je ovaj saziv vlasti ima posljednju sjednicu pralementa, pa eto i vlade? Niko više ne zna ko vlada u kantonima.To je slika aktuelne vlasti.
Državu su bukvalno prepustili u ruke visokog predstavnika Christiana Schmidta i američkog amabasadora Michaela Murphya. Zluradi cinici bi rekli da im je i mahal, jer su sami sebi doveli lezihljeboviće kakve majka nije rodila, od Rame Isaka, koji se busa da će sve živo pohapsiti, pa i Dodika, dok se trenutno izležava na plažama Dubaija, do eto tog premijera Nikšića koji svu svoju energiju za državu prosipa sa tribina rukemetne sale u Mannheimu.
Nema tog para „teglječih konja“, neka oproste na izrazu gospoda Schmidt i njegova ekselencija Murphy, koji može izvuči državu iz gliba u koju su je uvalili Trojkini landohani.
Ovdje nije riječ o ideologiji, već o pragmi,radu i ne radu, znanju i ne znaju, te odgovornosti i nemaru ljudi kojima su građani predali državne isnstitucije u emanet.
Građani će lahko zaboraviti sva njihova druga predizborna obećanja, posebno tu laž o borbi proitv korupcije, jer znaju da „vrana vrani očivne vadi“, ali upamtit ćesigurno njihov bezobrazluk, primitivzam i javašluk kao nešto što ih podsjeća na najružnije izdanke vlasti njihovih prethodnika. Možda bi im čak i prije lokalnih izbora građani mogli pokucati na zatvorena vrata njihovih parlamenata i kabineta, jer nisu naivni i glupi da ne vide da se u državi zaista „nešto opasno kuha“.
(TBT, Tim za analitiku)
