
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik otkrio je kako je danas trebao biti održan sastanak lidera koalicije na državnom nivou, ali da do toga neće doći.
„PRLJAV POSAO“ ZA ČOVIĆA
“Danas je u Sarajevu, u 14 sati, trebalo da održimo sastanak lidera stranaka partnera u vlasti na nivou BiH. Jutros smo saznali da na tom sastanku neće biti svi lideri partija koje čine to partnerstvo. Mi iz Republike Srpske bili smo spremni da krenemo za Sarajevo, a onda vidimo da nije tačna priča sarajevskih političkih struktura da su evropska pitanja najvažnija tema ovog vremena”, naveo je.
“Na bazi stalnih podmetanja i laži pokušavaju da naprave svoj ‘kvalitetan pristup’ evropskom putu, a danas imaju druge prioritete. Od njih nikada ozbiljnih sagovornika.”
Dodik nije precizirao da li je mislio na lidere Trojke ili HDZ-a, ali to više nije ni bitno. Jer je prvi put u isti koš strpao svoje koalicione partnere HDZ i Trojku. Da podsjetimo, Dodik je „progutao žabu“i prihvatio Trojku kao koalicionog partnera isklučivo zbog toga jer nije htio kvariti odnose sa Draganom Čovićem. Iako je govorio kako mu je svjejedno ko će mu biti partner u vlasti od strane Bošnjaka, znao je da iza Trojke stoji američki ambasador Michale Murphy kojeg doživljava kao svog smrtnog političkog neprijatelja. Stoga mu je bilo lakše prihvatiti Bakira Izetbegovića, kojeg je također Murphy politički anatemizirao.
Tako da se ovakve izjave mogu tumačiti da je Dodik „progledao“ i shvatio da je samo radio „prljav posao“ za Čovića i to po više osnova. Niko nije više profitirao na Dodikovoj politici od njega. Čak se špekuliralo da je Čović obećao Murphyu da će se distancirati od Dodika i da je tako „spasio svoju kožu“ da bude pošteđen političkih sankcija kojima su izloženi Dodik i Izetbegović. Tako da je Dodik primio sav gnjev međunarodne zajednice na sebe, posebno Amerikanaca, dok je svojim proglasima o otcjepljenju utirao put Čoviću za „treći entitet“. Čović, kao i njegovi menotri iz Zagreba, bi triumfirali tek onda kada bi ispao oružani konflikt između Srba i Bošnjaka. U nekoliko navrata „boga je falila“ da se to i ne desi jer je Dodik bukvalno „hodao po oštrici noža“ kad je donosio secesionističke odluke uz vrlo provokativne i ratnohuškačke komentare i prijetnje.
FIJASKO U BRUXELLESU
Sad kad je takvom svojom politikom učinio da državna vlast ne funkcionira, a posljednji fijasko iz Bruxellesa, gdje je išla delegacija od preko 40 likova iz vladajuće garniture, uvidio je da je sam sebi odmogao.
Ni on nema više manevra kad Bosna i Hercegovina nema funkcionalnu i odgovornu vlast. Ljudi u Bruxellesu su se čudili čemu toliko nepotrebnih ljudi, jer, nažalost, na kraju nije došlo do bilo kakvog pomaka na našem evropskom putu.
Otkazivanje današnjeg sastanka samo je nastavak debakla Trojke, HDZ-a i SNSD-a, jer se ne donose reformski zakoni, jer ne funkcionira Vijeće ministara (osim kada treba nekome udijeliti fotelju), a Parlament odavno samo statira bez ikakve zakonodavne inicijative i operativnog djelovanja koje bi građanima donijelo neke promjene na bolje.
Državna vlast je, dakle, blokirana, kao i Parlament Federacije BiH zbog pokušaja da se na poziciju ustavnog sudije instalira dokazani HDZ-ov kadar, Marin Vukoja. Ako su do sada motivi Milorada Dodika i njegovog SNSD-a bili „što gore za državu, to bolje za njih“, shvatili su da su bili u krivu.
Kao što su bili jasni motivi i Dragana Čovića čije ”europejstvo” najbolje na svojoj koži osjete ”nehrvati” u sredinama gdje HDZ neprikosnoveno vlada, poput Stoca i Čapljine. Nesnalaženje lidera Trojke Nermina Nikšića, popuštanje zarad fotelja i odsustvo njegove odgovornosti prema državi, poprima ozbiljne posljedice koje će biti teško ispraviti.
Neki su političari upozoravali da je prvobitna ”koalicija” od 11 stranaka koje su trebale podržati Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH potpuna zabluda i da su to stranke koje ne mogu funkcionirati na temama koje će društvu donijeti boljitak. Udruživanje samo da bi bili protiv nekoga, a ne za nešto konkretno, bili je kratkog daha. Upozoravali su i da takozvana Osmorka nema bilo kakvu ozbiljnu namjeru da uspostavi funkcionalnu vlast, a kad je ostala Trojka, od nje su ostali samo zauzimanje fotelja i populistički personalni obračuni koji pokrivaju njihov nerad, nesnalaženje i podilaženje, prije svih, Draganu Čoviću. Baš on je taj kome su pogodovali izborni i postizborni inženjerinzi, te bi stoga mogao postati i njaveći gubitnik. Politički prevrtljiv, a karakterno ljigav i smozatajan on je spreman učiniti još jedan salto-moratle i ponovo pružiti ruku Izetbegoviću. A to bi značilo – hajmo Neka ispočetka…
(TBT, Tim za analitiku)






