Piše: Gideon Levy, thebosniatimes.ba
Kao da sve ovo nije dovoljno – hiljade mrtve djece, broj mrtvih blizu 20.000, stotine hiljada protjeranih iz svojih domova, deseci hiljada ranjenih i glad, bolest i razaranje u Gazi – povrh svega, moraju biti i poniženi. Poniženi do srži, pa da nauče.
Moramo im (i sebi) pokazati ko su oni (i ko smo mi). Da pokažu koliko smo mi jaki, a koliko su oni slabi. Dobro je za moral. Dobro je za vojnike. Dobro je za domaći front. Poklon poniženih Palestinaca za Hanuku: šta može donijeti više radosti?
Nema većeg dokaza da smo izgubili put od prezira vrijednih pokušaja ponižavanja Palestinaca koje svi treba da vide. Nema većeg dokaza moralne slabosti od potrebe da ih se ponizi u njihovu porazu.
Mi smo kao Hamas; ako su oni takva čudovišta, onda možemo i mi biti, samo malo. Nakon što smo izbrisali živote Gazana, njihovu imovinu, njihove domove i njihovu djecu, sada ćemo uništiti i ono što je ostalo od njihovog dostojanstva. Natjerat ćemo ih na koljena, sve dok se ne predaju.
Slike i video zapisi od prošle sedmice: deseci muškaraca na koljenima, samo u gaćama, ruku vezanih na leđima, poveza na očima, spuštenih pogleda. Jedna grupa je na sravnjenoj ulici, druga u pješčanoj jami, vojnici stoje iznad njih.
Bingo, slika pobjede. Nekoliko vojnika je maskirano; možda se srame svog ponašanja – možemo se samo nadati. Njihove žrtve su mladići, ali i oni stariji; neki su debeli, trbušasti, drugi mršavi, neki imaju blijedu kožu, a drugi su sprženi nedaćama rata. Možda su ih gledala njihova djeca, možda njihove žene; to bi pojačalo dostignuće.
Prema izvještajima, odvedeni su iz skloništa Agencije UN-a za pomoć i rad u Beit Lahiji i zadržani na ispitivanju. Niko sa sigurnošću ne zna je li neko od njih uopće bio pripadnik Hamasa. Nakon pobjedničke fotografije odvedeni su na nepoznato mjesto, njihova sudbina nepoznata. Koga je uopće briga, osim njihovih najmilijih?
Kakva korist od toga? Ovo nije prvi put da izraelska vojska na ovaj način skida Palestince kako bi ih ponizila. Takve “šetnje srama” u prošlosti su se održavale u Pojasu Gaze, Zapadnoj obali i Libanu. Poželjni i neželjeni muškarci u gaćama, da ih svi vide.
To je ono što Izrael radi i važno je zabilježiti događaj i širiti slike. Ali istina je da slike ponižavaju Izraelske odbrambene snage mnogo više nego što ponižavaju gole žrtve.
Ali ni to javno skidanje nije im bilo dovoljno poniženje u ovom prokletom ratu. Dvije sedmice nakon izbijanja rata, snage sigurnosne službe IDF-a i Shin Beta preuzele su dom visokog zvaničnika Hamasa Saleha al-Arourija, na Zapadnoj obali u selu Aroura – Arouri se sada nalazi u Libanu – i na njegovu fasadu pričvrstili ogroman transparent na arapskom jeziku koji glasi: “Ovdje je bio Arourijev dom, koji je postao sjedište Abu Al-Nimra iz Shin Beta.” Jadni agent Abu Al-Nimr: Njegov štab je uništen nekoliko dana kasnije, a s njim i spektakularna predstava, ali okus infantilnog poniženja ostaje.
U Gazi su naše snage uništile zgradu parlamenta i sudnicu. Zašto? Zašto ne? U izbjegličkom kampu Jenin, na Zapadnoj obali, razbili su sve spomenike, uključujući i “ključ povratka” na njegovom ulazu.
Vojska je također uništila i opljačkala velikog, limenog konja na ulazu u bolnicu, kojeg je izgradio njemački kipar od olupine uništenih palestinskih ambulantnih kola, spomenik mrtvima. U Tul Karmu je srušen spomenik Jaseru Arafatu. Uskoro ćemo i njima spržiti svijest.
I vrhunac groteske: Zapovjednik 932. bataljona Nahalske pješadijske brigade, u videu Jedinice glasnogovornika IDF-a, razmeće se kreditnom karticom Ismaila Haniyeha, koja je istekla 2019. Svaka čast IDF-u. “Pobjegli ste kao kukavice, a mi smo vam čak došli do kreditne kartice”, brblja policajac.
Komentatori su objasnili da se možda radi o kreditnoj kartici nekoga s istim imenom: Naš Haniyeh već dugo ne živi ovdje. Ali Haniyehov sin živi ovdje, a glasnogovornik IDF-a ne miruje ni ne spava: Evo računa koji dokazuju da je kupio nakit. Velika pobjeda bliža je nego ikada.
(TBT, Haretz)
