REPORTAŽA
Razoreni Staljingrad može biti prikladno poređenje ako
govorimo slikovito jer ovdje nema popravke. Distrikt Beni Zeid je toliko
uništen da će Sirijci morati poravnati ove ulice buldožerima i krenuti iznova.
FOTO: (Independent)
Golet. Pustoš. Udar. Proteklih 100 godina ratova sve naše
riječi su klišeizirane. Ludim na svaki spomen Drugog svjetskog rata – jer je
gotov, jer je Hitler mrtav, jer smo pobijedili i jer ne bismo trebali kopati po
starim grobovima i plašiti buduće generacije. Ali Beni Zeid je izuzetak.
Svaki njegov metar kvadratni je totalno razoren. Ovdje je
bilo poprište zadnjeg velikog sukoba između sirijske vojske i boraca Jabhat
al-Nusre (da, oni su Al-Qaeda sramotnog 11. septembra, iako smo to prilično
ostavili po strani izvještavajući o ratu u Siriji) kad su se zatvorila vrata u
istočni Alep i kad je ljetos počela opsada njegovih stanovnika i branilaca.
Beni Zeid se prostire na brdu na sjeveru grada i pretvoren
je u prah i pepeo. Kad ga pogledam, prve riječi kojih se sjetim su „nulta
godina“. Tvornice, skladišta, redovi ruševina, sravnjene stambene jedinice, devastirana
dvorišta i putevi te ono što Sirijci opisuju kao Nusrina tvornica eksploziva,
uništena masivnom bombom. Da li ju je bacio ruski ili sirijski pilot nikad
nećemo saznati. Ali njena detonacija je razbacala najmanje 70 crvenih plinskih
boca svuda po ruševinama.
Razoreni Staljingrad može biti prigodno poređenje ako govorimo
slikovito jer ovdje nema popravke. Distrikt Beni Zeid je toliko uništen da će
Sirijci morati poravnati ove ulice buldožerima i krenuti iznova. Ali nekoliko
je gubitaka; 18. jula ove godine, dvije grupe sirijske vojske napale su ovo
mjesto sa sjevera i zapada skoro u isto vrijeme dok su prelazile cestu
Castello.
Izgubile su nekoliko ljudi. Nisu uzele zatvorenike. I svi
znamo šta to znači.
Ostavili su plinske boce na mjestima gdje su bili,
zanemarili rupe, ulična groblja i tvornice, a Beni Zeid je postao – kao što
obično biva s ovakvim mjestima u ratu – dio linije fronta, u ovom slučaju
linije fronta sirijske vlade oko opkoljenog istočnog Alepa. Bol i agonija
opkoljenih ljudi sada su novo Sarajevo iz popularnih udžbenika historije, iako
primjećujem da je podjednako okrutna izraelska opsada Libanaca i Palestinaca u
Beirutu 1982. izostavljena u poređenjima. Zašto, pitam se?
Dakle, tu smo, usred opustošenog Beni Zeida kada jedan od
nas primijeti vozilo koje je zaglavilo nakon eksplozije bombe između temeljnih
zidova tvornice možda 60-ak metara od plinskih boca. Vrh krova je vidljiv iz
susjedne ulice i na njemu stoji „HITNA POMOĆ“. Na engleskom.
Krenuli smo dalje. Sirijska vojska ga nije ni dotakla. Niko
nam nije rekao da je ovdje. Bomba koja je uništila „tvornicu eksploziva“
(primitivna poput tvornice) je odbacila kola u ruševinu.
Volan u kolima je bio na desnoj strani tako da ona nisu ni namijenjena
sirijskim putevima. I izgledala su, iako uništena, kao kola koja možete vidjeti
na ulicama Londona ili Manchestera ili Glasgowa. Ali tablica nije bilo.
U ratu pretjerano koristimo riječ „ironično“ – priznajem da
sam je ove sedmice opet upotrijebio – ali ogromni natpis sa strane, ispisan na
engleskom, ostavio nas je bez daha. „DA LI JE I VAŠE SRCE UMRLO S DJECOM?“
pitanje postavljeno velikim slovima.
Koja je sablasna ruka oslikala ovaj zastrašujući, užasno važan
natpis duž ambulantnih kola? Popeo sam se do vozačevog mjesta. Ušao sam koristeći
polomljene ljestve pozadi. Nije bilo ni traga krvi.
Ali sve je bilo na engleskom. Vežite se. Čak i „PIJ ILI
VOZI: TI ODLUČUJEŠ“ – što je u istočnom Alepu bilo suvišno pitanje budući da će
Nusrah i njenih 15-ak savezničkih frakcija (brojka je svakako sporna) teško potaknuti
jadne građane u njihovom sektoru da dotaknu alkohol. Sprijeda su bili dijelovi
vrata i blatobrana, ali se na desnoj strani kola nalazio jasan dokaz njihovog
porijekla.
Ovo je bilo napisano velikim slovima crvenom bojom: „ŠKOTSKA
SLUŽBA HITNE POMOĆI ĆE DAVATI PUNU PODRŠKU TUŽILAŠTVU I POLICIJI U GONJENJU
ONIH KOJI NAPADAJU NJIHOVE PRIPADNIKE… OSOBLJE HITNE POMOĆI IMA PRAVO
IZVRŠAVATI SVOJE DUŽNOSTI BEZ STRAHA OD NAPADA…“
Pa naravno, ko je god ovdje izvršavao svoje dužnosti u kolima
škotske hitne pomoći bio je itekako napadnut. Što se tiče napada ili straha,
bilo ih je napretek u Beni Zeidu. Ovom pustoši odjeknuo je rafal dok smo pregledavali
kola, a velika granata je pogodila ruševinu par stotina metara od nas.
Možda bismo onda mogli pomoći škotskim vlastima – a tek
tužiocu – da riješe misteriju ove hitne pomoći. Na volanu je stajao kod: „A
9014600104“ (prva četvorka je malo ogrebana i moguće da je pisalo „6“).
Tu se nalazio i objektiv podešen na ‘CAMERA OXYGEN’ na kojem
je stajao kod “BS. EN 737-1: 1988. MFD [proizveden] 02/2006. B/no 18192”. Vidjeli
smo i prekidač „unutra/van“ (možda za stražnja vrata), danskog proizvođača
‘Linax’, koda “HB41000-00012” i označen „DATUM: 05.11.22 [sic] IP 65”.
Prozvođačev kod je “O.C. 096451-0057”. I, ako išta znači,
iza retrovizora – ako je to u pitanju – nalazio se „broj šasije“ “E367
44-3-5068 210 EG” i onda “wv1zzz2D 2L z 6H014667, TIP 2DF 292”.
Ali dosta kodova. Ovo je detektivska, ne krimi-priča. Veliki
broj kola hitne pomoći stranci su donirali Siriji početkom ovog užasnog rata,
uvijek protivnicima režima ili građanima u područjima pod njihovom kontrolom.
Na znaku na engleskom jeziku u prednjem dijelu vozila pisalo je „BAJRAM U
SIRIJI“, a zadnja proslava bajrama je bila nakon razaranja Beni Zeida i ambulantnih
kola. To znači da je vozilo u Siriji možda više od godinu dana.
Da li su ga spremile nevladine organizacije iz Britanije? Da
li ga je dovezao – da, ta me misao snašla – neko od onih nesebičnih muškaraca i
žena koji su pokušavali pomoći sirijskom narodu prije nego što su front Nusrah
i njegov saveznik (s povremenim prekidima) ISIS uopće postali, i ko je onda pao
u iste smrtonosne ruke baš tih ubica iz ISIS-a? Da li su ga koristili
stanovnici Alepa i okolnih sela, a kasnije oduzeo Nusrah radi vlastitih
potreba? Nije bilo tragova da je prevozilo oružje – a Nusrah, ipak, ima svoje
ranjenike. U zapadnom Alepu mnogo je ambulantnih kola sirijske vojske – a njihovim
ranjenim protivnicima potrebna je medicinska pomoć kao i svakom vojniku kad se
nađe van borbe, čak i u građanskom ratu.
Dakle, dok nam škotska služba hitne pomoći ne kaže kome je
dala (ili prodala) svoja kola – tužilac bi ovo mogao saznati za nas, iako
njegov sudski nalog ne ide tako daleko do Beni Zeida – ovo vozilo, napravljeno
da spašava živote, za nas će ostati neidentificirani kostur usred ruina
sirijske pustoši. Ali ostaje legenda o njemu da nas sve progoni.
Da li je i vaše srce umrlo s djecom? Na ovom mjestu, plašim
se odgovora.
(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)