ANALIZA
Hodočašnici iz cijelog svijeta zijarete (posjećuju,
hodočaste) mezar unuka Poslanika Muhammeda Imama Husseina – dolaze pješice kako
bi obilježili 40 dana nakon njegove šehidske smrti.
FOTO: (Reuters)
U periodu prije 21. novembra, milioni šiitskih muslimana
pohrlit će ka južnoiračkom gradu Kerbeli na najveće svjetsko godišnje
hodočašće. Iako je Arbaeen odnedavno za
približno 10 puta premašio hadž, on Zapadu ostaje potpuna nepoznanica.
Hodočašnici iz cijelog svijeta zijarete (posjećuju, hodočaste) mezar unuka
Poslanika Muhammeda Imama Husseina – dolaze pješice kako bi obilježili 40 dana
nakon njegove šehidske smrti. Događaj je zapravo komemoracija središnjeg
trenutka u sunitsko-šiitskom razilaženju, a bio je zabranjen za vrijeme vlasti
Saddama Husseina koji je masovnu fizičku mobilizaciju šiita vidio kao
indirektnu prijetnju njegovom režimu.
Nakon pada Saddamovog režima, učešće u takvim religijskim obredima
je ubrzano poraslo. Nova iračka vlada otvorila je granice šiitima iz cijelog
svijeta i 2004. godine preko 2 miliona hodočasnika, uključujući 100.000 Iranaca,
otišlo je u Kerbelu na Arbaeen. Deset godina kasnije, i uprkos ISIS-ovom
preuzimanju Mosula, u jesen 2014. stiglo je 17 miliona prijavljenih
hodočasnika, uključujući preko milion Iranaca koji su mogli doći zahvaljujući
viznoj olakšici zbog hodočašća. Iskoristili smo jedinstvenu priliku
prošlogodišnjeg Arbaeena, koji je privukao prijavljenih 22 miliona hodočasnika,
i anketirali 4000 muškaraca i žena iz
dviju najvećih i najutjecajnijih šiitskih zemalja: Irana i Iraka.
Anketa je obuhvatila široku lepezu tema – od religije i spola
do intervencije sa Zapada i iranskog nukleranog sporazuma – u ključno vrijeme
kada se SAD bori sa ISIS-om u Iraku i Siriji, radi na jačanju nuklearnog
sporazuma sa Iranom i bori se u snažnom sektaškom sukobu u Siriji i Jemenu. Otkrili
smo značajnu transnacionalnu odanost među religioznim šiitima, kao i
pragmatizam u vezi s dobrobitima saradnje sa SAD-om na promociji stabilnijeg i
prosperitetnijeg Bliskog istoka.
Oko 20% muslimana na svijetu su šiiti, a oni čine najveću
ili vladajuću grupu u nekim od najkonfliktnijih bliskoistočnih područja
uključujući Irak, Siriju i Jemen. Ipak, do danas je jako malo informacija
dostupno o njihovom viđenju režima u svojim zemljama, regionalnih moćnika i
Zapadnog svijeta. Jedan od razloga je nedostatak ispitivanja javnog mnijenja na
Bliskom istoku, a koje je rezultat režimskih zabrana, usplamsalih sukoba i
raseljenosti građana. Nedostatak informacija ostavlja velike posljedice na SAD
koje redovno pogrešno procjenjuju važnost sektaškog savezništva i šiitskog
religijskog vodstva.
Najvažniji primjer pogrešne kalkulacije je američka podrška
iranskom Šahu čije se posljedice na regionalni angažman i danas osjete.
Najnoviji primjeri uključuju neuspjeh Zapada da predvidi ustanak Huta u Jemenu
i fleksibilnost alevitske vlade u Siriji.
Hodočašće Arbaeen okuplja religiozne šiite iz cijelog
socioekonomskog spektra. Hodočasnici su bez sumnje pobožniji od cjelokupne
populacije države, a često ih se posmatra kao okosnicu podrške svojim vladama.
Za iračke hodočasnike, zbog trenutnog sunitsko-šiitskog konflikta kod kuće,
hodočašće osim religijske važnosti ima i sektašku dimenziju.
Homogen model koji je isplivao iz ankete je važnost
pojedincima svih generacija, spolova i socioekonomskih statusa šiitske
religijske prakse i transnacionalnih šiitskih veza. Konflikti širom Bliskog
istoka često se vide kao „posrednički ratovi“ između šiitskog Irana i sunitske
Saudijske Arabije. U prošlosti, bilo je teško znati koliko religiozne
populacije ovih dviju zemalja podržavaju ove intervencije i kako gledaju na
ulogu Irana u sukobima.
Kako se ispostavilo, iranski i irački ispitanici su izuzetno
blagonakloni prema iranskoj strategiji na Bliskom istoku sa preko 90% Iranaca i
preko 3 četvrtine Iračana koji pozitivno gledaju na iranske intervencije u
Afganistanu, Bahreinu, Iraku, Libanu, Siriji i Jemenu. Preko 80% ispitanika
također podržava finansiranje šiitskih grupa koje su se našle u ovim sukobima.
Na pitanje koji je vanjskopolitički cilj Irana, većina Iračana je odgovorila da
se radi o zaštiti osjetljivih šiitskih zajednica širom Bliskog istoka. Iranci,
s druge strane, većinom su izjavljivali da je prvenstveni iranski cilj
pobrinuti se za svoju nacionalnu sigurnost. Važnost šiitskih veza je dalje
istaknuta stavovima prema šiitskoj religijskoj praksi koja se fokusira na
oponašanje ili slijeđenje učenja određenog, visoko uvaženog religijskog
učenjaka. Preko 90% ispitanika vjeruje da je praksa oponašanja obavezna. Većina
anketiranih Iračana izjavila je da slijedi Ayatollaha Alija al-Sistanija, a
većina Iranaca je kao svog vrhovnog vođu navela Sayyeda Alija Khameneija, a
Sistani također ima znatan broj sljedbenika među Irancima. Preko 80% Iranaca i
Iračana vjeruje da su političke izjave ovih učenjaka obavezujuće koliko i
religijske izjave. Uprkos sveopćoj religioznosti grupe, ipak smo naišli na razliku
u vjerovanju o tome koliko bi međuovisnosti trebalo biti između politike i
religije sa oko 40% Iračana i 20% Iranaca koji su naveli da religija ne bi
trebala instruirati odluke vlade. Iračani su također bili podijeljeni oko
pitanja jesu li islamske stranke bolje ili gore od drugih političkih stranaka,
a ispitanici iz obiju zemalja bili su
podijeljeni i oko pitanja da li je demokratija kompatibilna sa islamom.
Ispitanici su izrazili blago različita mišljenja oko SAD-a i
Zapada. Većina Iranaca više je privržena nastojanju svoje zemlje za samodostatnošću
nego integraciji u međunarodnu zajednicu, a vjeruje da SAD i Iran imaju
suprotne interese. Dalje, većina ispitanika vjeruje da su SAD neiskrene i
nepoštene prema šiitskim zemljama, a iskrenije i poštenije prema njihovim
neprijateljima, ali su prepoznali i potrebu za saradnjom.
Iračani i Iranci su za minimalnu intervenciju SAD-a u Iraku
i širom Bliskog istoka, podrazumijevajući čak i ne-militarne opcije, ali su
također prepoznali potrebu za saradnjom u najturbulentnijim područjima.
Naprimjer, skoro 65% Iranaca podržalo je saradnju SAD-a i Irana u borbi protiv
ISIS-a, ali su se Iranci podijelili oko njihove podrške saradnji sa SAD-om u
turizmu, pregovorima, novinarima i kulturnoj razmjeni.
Ova blago drugačija perspektiva proširila se na iranska
stajališta o nuklearnom programu njihove zemlje. Iako je većina izrazila
podršku razvoju nuklearne energije u njihovoj zemlji, ispitanici su jednako
podijeljeni oko pitanja nuklearnog oružja. Oko 80% je izrazilo podršku
nuklearnom sporazumu grupe P5+1, a nekih 70% njih je optimistično u vezi
uspjeha ovog sporazuma.
Iranski i irački šiiti su različito gledali na svoje režime.
Pitani o političkoj stranci koju podržavaju, 70% Iranaca je izjavilo da samo
Vrhovni vođa Khameini treba voditi Iran. Oko 30% njih je izjavilo da ne mogu
kritizirati sistem bez straha, gdje je samo 8% Iračana izjavilo istu stvar.
Iračani su izrazili isfrustriranost političkim sistemom gdje je 60% šiita
izjavilo da ni jedna stranka nije primjerena voditi državu. U kontekstu odabira
vođe, više im se svidjela ideja da biraju nekog novog čak i ako bi to značilo
da nema dovoljno iskustva. Uprkos sveobuhvatnom nezadovoljstvu vlašću, više od
polovine Iračana je ostalo privrženo demokratiji, a nisu se složili sa izjavama gdje se demokratija veže uz
degradaciju društvenih i etičkih vrijednosti, ekonomije i stabilnosti. Iranci,
iako podržavajući svoj teokratski režim, bili su malo manje optimistični u vezi
s demokracijom od njihovih iračkih partnera. Iračani su također za jedinstvenu
suverenu iračku državu. Konkretno, podržavaju borbu protiv ISIS-a u oslobađanju
sunitskih područja i protive se stvaranju sunitske autonomne regije ili
nezavisne kurdske države.
Potpuni rezultati ankete, izloženi ovdje, pokrivaju ove teme
detaljnije, uz proširenu diskusiju oko spola, upotrebe medija, religije i
demokratije. Uvidi stečeni ovim istraživanjem ukazuju na želju za manjom
zapadnjačkom intervencijom ali i pozitivnijim angažmanom Irana i Iraka. SAD ima
više posla oko suzbijanja svoje reputacije pro-sunitski orijentiranih. Nastavak
procesa normaliziranja odnosa s Iranom imao bi odjeka na cijelu regiju, uz
jačanje šiitskih transnacionalnih veza. Ostati uključeni u nastojanja da se
postigne trajni mir u Siriji i Jemenu su također koraci u pravom smjeru.
Vrijedi uspostaviti propisnu vezu: čak i među ovom religioznom populacijom – po
svoj prilici dio najmanje očaran SAD-om – ispitanici su jasno svjesni i puni
podrške saradnji koja je nephodna za promociju regionalnog mira.
(TBT, FA)