Kada su 46-godišnji Abu Hasan i 27-godišnji Mohamed Halid krenuli iz palestinskog sela Vadi a-Sik, put su im blokirala dva kamioneta puna maskiranih jevrejskih naseljenika u vojnim uniformama. Pod prijetnjom oružjem, naređeno im je da izađu iz automobila. Novinarka lista Haaretz, Hagar Shezaf, opisala je kako su naseljenici tukli Hasana i Halida, bacili ih na zemlju i vezali im ruke žicom, stavili im povez preko očiju i odvukli ih u napušteni tor za ovce. Jedan od naseljenika im je nožem iskidao odjeću.
„Nasilje je bilo nemilosrdno“, ispričao je Hasan novinarki. „Polivali su nas vodom, urinirali po nama, a onda je neko pokušao da mi gurne štap u zadnjicu. Opirao sam se svom snagom dok nije odustao. Onda me je tukao po cijelom tijelu, gazio mi nogama po glavi i skakao mi po leđima.“ Zlostavljanje je trajalo od kasnog jutra sve dok uveče nisu stigli zvaničnici izraelske civilne administracije, koji su oslobodili oba muškarca i još jednog Palestinca, koji je mučen nedaleko od njih. Dok je hitna pomoć stigla do sela, naseljenici su pobjegli, sa automobilom i novcem koji su uzeli od žrtava.
Smješten istočno od Ramale, Vadi a-Sik je okružen sa tri relativno nove naseljeničke ispostave čiji stanovnici mjesecima terorišu seljane. David Shulman, izraelski stručnjak za sanskrit, član je grupe aktivista koji pokušavaju da zaštite palestinske stanovnike od nasilja. Tokom jednog od njihovih noćnih dežurstava u Vadi a-Siku prošlog mjeseca, Palestinac po imenu Ali, koji živi u selu već pedeset godina, rekao je Shulmanu: „Djeca su nam prestravljena; stalno plaču. Ipak, mi ostajemo ovdje.“
Tri nedjelje kasnije, Ali je bio jedan od 180 ljudi, uključujući četrdesetoro djece, koji su napustili Vadi a-Sik. Okrutnost naseljenika postala je toliko nepodnošljiva da mještani, koji su na Zapadnu obalu izbjegli poslije Nakbe 1948, više nisu imali izbora sem da napuste svoje selo. Tako su ponovo postali izbjeglice.
Napad naseljenika na Hasana i Halida odigrao se dva dana nakon što je cijela zajednica već izbjegla. Njih dvojica su se vratili u selo sa još nekoliko Palestinaca i izraelskih aktivista, da demontiraju dijelove svojih kuća, utovare ih na kamione i odvezu na zapad, gdje seljani sada borave na posjedima Palestinaca iz sela Ramun. Hasan i Halid nisu mučeni da bi se palestinski seljani iz Vadi a-Sika naveli na bijeg – oni su već otišli – već da bi se terorizirale okolne palestinske zajednice koje su još uvijek nespremne da napuste svoje domove.
Mada mediji nedovoljno izvještavaju o tome, protjerivanje Palestinaca sa brda istočno od Ramale, iz doline Jordana i sa brda južnog Hebrona priprema se već dugi niz godina. Kako objašnjava izraelska organizacija za ljudska prava B’Tselem, napadi na Palestince sastavni su dio dobro poznate, dugogodišnje politike Izraela da u toj mjeri zagorča život desetinama palestinskih zajednica na Zapadnoj obali, da njihovi stanovnici na kraju naprosto odu, naizgled svojom voljom. Izrael zatim nastavlja da preuzima zemlju i koristi je za svoje potrebe – uglavnom za izgradnju i širenje naselja.
Često praćene vojnicima i uz podršku policije, grupe naseljenika već nekoliko godina primjenjuju sistematsko nasilje protiv palestinskih zajednica, uništavaju građevine i maslinjake, kradu stoku i poljoprivrednu opremu, razbijaju rezervoare za vodu, cijevi i solarne panele. Iako ih mediji često opisuju kao samoorganizirane osvetnike, ovi naseljenici dobijaju oružje, novac, operativnu podršku, pa čak i pravnu pomoć od države: za „judaizaciju“ Zapadne obale, potrebno je otjerati Palestince.
Otkako je Hamas izvršio masakr nad više od 1300 Izraelaca na granici Gaze 7. oktobra, dinamika nasilja na Zapadnoj obali dobila je zlokobni mesijanski prizvuk. Zajednica Khirbet Zanuta, na brdima južnog Hebrona, koja je bila dom za 250 Palestinaca, pridružila se 28. oktobra grupi od osam drugih zajednica koje su bile prisiljene da napuste svoja sela u protekle tri nedjelje, dok je šest drugih djelimično evakuirano. Naseljenici su im rekli da će biti ubijeni ako odbiju da odu.
Od 7. oktobra, Izraelci su ubili 125 Palestinaca na Zapadnoj obali, od čega su 11 ubili naseljenici. Na automobile u palestinskim selima kače se flajeri sa porukom na arapskom:
„Tražil ste Nakbu sličnu 1948. Tako nam Boga, sručit ćemo se na vas… uskoro. Ovo je posljednja prilika da pobjegnete u Jordan na miran način, jer ćemo poslije uništiti svakog neprijatelja i nasilno vas protjerati iz naše svete zemlje koju nam je Bog posvetio i zapovjedio nam da se ne povlačimo.“
Ovakve poruke stižu uz snimke, koje na TikToku djele vojnici, na kojima grupe uniformiranih muškaraca, neki naoružani, plešu uz bend koji pjeva: „Ne stidimo se, hoćemo osvetu! Hoćemo osvetu!“ Ponašanje vojnika odjek je govora pojedinih poslanika u Knesetu, koji takođe pozivaju na osvetu. Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich ima plan da pripoji Zapadnu obalu i ponudi Palestincima dve opcije: da žive na Zapadnoj obali bez državljanstva ili da svoje nacionalne aspiracije ostvare „u nekoj od okolnih arapskih zemalja“. Na hiljade komada oružja, uključujući i jurišne puške, podjeljeno je naseljenicima, od kojih su mnogi već organizirani u lokalne milicije.
Dok su sve oči uprte u Gazu – gdje je broj mrtvih, prema Hamasovom ministarstvu zdravlja, premašio devet hiljada – moglo bi se dalje intenzivirati etničko čišćenje na Zapadnoj obali, gdje izraelske snage isteruju Palestince iz njihovih domova, neke i preko međunarodnih granica. Novinar Dror Etkes, koji više od dve decenije prati izraelsko otimanje zemlje, kaže:
„Ne postoji sila unutar Izraela koja može [da zaustavi] ili je zainteresirana da zaustavi etničko čišćenje koje se sprovodi na naše oči. Stoga, odgovorna i ispravna stvar koju sve izraelske organizacije za ljudska prava mogu uraditi jeste da javno pozovu međunarodnu zajednicu da stacionira multinacionalne snage na Zapadnoj obali… U Bosni su multinacionalne snage raspoređene tek nakon više godina rata i stotina hiljada mrtvih. Sada je trenutak da se na Zapadnu obalu dovedu multinacionalne snage, prije nego što se izvrši masovno etničko čišćenje, pre nego što se pokrene još opsežnije smrtonosno nasilje.“
Juče sam dobio mejl od prijatelja iz palestinskog sela Susja u brdima južnog Hebrona. Naseljenici su, piše on, „postavili prijeteći ultimatum: ako seljani ne odu u roku od 24 sata, zaklinju se da će se vratiti i početi da ubijaju“.
(TBT, London Review of Books)
