Piše: Hanine Hassan, thebosniatimes.ba
U zapanjujućem preokretu događaja, palestinski borci su za vikend pokrenuli razornu ofanzivu protiv svog izraelskog okupatora, probijajući se kroz oko 80 proboja u ogradu koja okružuje Gazu i gađajući više od 20 naselja, gradova i sela.
Pogodili su baze izraelske vojske, ubili stotine ljudi i priveli desetine talaca u Gazu. Razvoj događaja ostavio je zapadne mainstream medije i samozvane „eksperte za Bliski istok“ u stanju zbunjenosti i čuđenja.
Godinama su mnogi zapadni analitičari i političari posvetili svoje karijere složenom „palestinsko-izraelskom sukobu“, dajući nam jedan za drugim orijentalistički narativ, ne uspijevajući precizno uokviriti realnost naseljeničkog kolonijalizma.
Danas, suočeni s najnovijim razvojem događaja, oni se nalaze zaprepašteni, boreći se da razaznaju putanju događaja i potencijalne ishode. Ova iznenadna neizvjesnost naglašava ograničenja zapadne perspektive kada je riječ o razumijevanju težnji naroda koji je podvrgnut ugnjetavanju.
Čini se da je borba za slobodu i oslobođenje neuhvatljiv pojam koji ostaje izvan okvira uobičajenog zapadnog shvaćanja. Pa ipak, ovo je jasna i jednostavna stvar.
Napadi palestinskih boraca tokom vikenda pokazali su izuzetan napredak u njihovoj borbenoj sposobnosti, obavještajnim sposobnostima i strateškoj koordinaciji. Sve je to kulminiralo njihovom sposobnošću da osujeti jednu od najjačih armija u regionu, koju podržavaju SAD, najmoćnija vojna sila svijeta.
To je postignuto uprkos decenijama izraelske okupacije i 16-godišnjoj opsadi Gaze, naglašavajući moć otpora. I u danima koji su uslijedili, pojavilo se pravo lice zapadnog fašizma.
Fasada otpala
U trenu je neviđeni napad palestinskih boraca na Izrael zgulio fasadu višegodišnjeg zapadnog zalaganja za ljudska prava, demokratiju i moralno uzvišenje na Bliskom istoku. Naizgled preko noći, zapadne vlade su se udružile u podršci masovnom nasilju nad palestinskim civilima, a neke su ga čak s entuzijazmom podržavale.
Decenijama su zapadne vlade šutile na snimke tijela palestinske djece ubijene od ruke izraelske vojske. Danas se čini da su odlučili da svi Palestinci i njihova djeca zaslužuju genocid jer su Palestinci odlučili uzvratiti.
Perspektiva Frantza Fanona o dekolonizaciji naglašava složeno pitanje nekih boraca koji počine zločine u toku antikolonijalnog otpora.
Fanon, energični pobornik alžirskog rata za nezavisnost od Francuske, nije opravdao takve akcije, već ih je kontekstualizirao u pozadini kolonijalizma, psiholoških faktora i inherentne neravnoteže moći.
Evropljani su dobro svjesni koncepta otpora, pošto su slavili vlastite pokrete otpora u Drugom svjetskom ratu i drugim historijskim sukobima. Oni koji su se borili u takvim bitkama se spominju kao heroji u evropskim historijskim knjigama.
Stoga nema razloga zašto zapadni političari, novinari i analitičari ne mogu shvatiti, a kamoli saosjećati, palestinsku potragu za slobodom.
Dehumaniziranje ‘Drugog’
Jedno fundamentalno pitanje leži u srcu svega ovoga: kada će Zapad prestati sa oružjem i oslobađanjem svog rasizma protiv arapskog svijeta?
Brutalno, neselektivno bombardiranje Gaze, uz podršku zapadnih sila, nalazi svoje korijene u historijskom kontekstu kolonijalizma zapadnih naseljenika. Tek 2020. godine Francuzi su Alžiru predali 24 lobanje alžirskih boraca otpora, koje su bile pohranjene u jednom pariškom muzeju.
Prije samo nedjelju dana, holandska vlada je vratila čast heroju otpora Curacao, Tuli, više od dva stoljeća nakon što je predvodio pobunu robova i bio javno pogubljen. Ranije ove godine, kralj Holandije se izvinio za ulogu svoje zemlje u brutalno eksploatatorskoj trgovini robljem; naravno, ovo je malo više od fusnote, jer se u školskim udžbenicima ne spominje nijedna okrutna kolonijalna historija zemlje.
Belgijski kralj Filip je 2022. godine ponovo potvrdio svoje duboko žaljenje zbog eksploatacije, rasizma i nasilja koji su se dogodili tokom kolonizacije Konga od strane njegove zemlje, ali je prestao da se izvinjava. Tokom belgijske kolonijalne vladavine, ruke Konga su „sistematski amputirane“ kada porobljeni Afrikanci nisu ispunili kvote za vađenje gume; ruke su tada sačuvane kako bi se mogle prebrojati i dokumentirati.
I sve do 1990., Britanija, Francuska i SAD bile su najžešći branioci južnoafričkog režima aparthejda, uspješno razvodnjavajući sve prijedloge međunarodne zajednice da se okonča institucionalizirani sistem rasne segregacije. To su iste zemlje koje danas u potpunosti podržavaju, diplomatski i vojno, izraelski režim aparthejda.
Kako nam je rekao Edward Said, pojam “Orijent” stvorio je Zapad, a sam koncept Zapada se vrti oko pojma “Drugi”. Mobilizacije straha, mržnje, gađenja, ponosa i arogancije – koje se mnogo odnose na islam i Arape s jedne strane, i “mi” zapadnjaci s druge – imaju za cilj da prikriju duboko ukorijenjen rasizam unutar kulturnog tkiva naseljeničko-kolonijalnih društava, kao primjer Izraela.
Nadalje, nedvosmislena podrška Evrope izraelskom režimu aparthejda služi kao podsjetnik da sam kontinent tek treba u potpunosti riješiti vlastite rasne predrasude prema koloniziranim narodima.
Ovo je razotkriveno u proteklih nekoliko dana dok su zapadni novinari, političari, akademici i analitičari otvoreno izražavali svoj rasistički, naseljeničko-kolonijalni mentalitet sistemskim dehumaniziranjem palestinskih žrtava i veličanjem kolonijalnog nasilja nad nedužnim civilima u Gazi.
Izraelske zastave su istaknute u zapadnim prestonicama; SAD su poslale svoju udarnu grupu nosača Forda u istočni Mediteran; a runde finansijske i vojne pomoći su letjele sa šaltera. Izrael je posljednja kolonija naseljenika u Aziji i Africi, a njegov opstanak je ključan za američki i evropski križarski rat protiv “hordi” neevropskih “varvara” koji insistiraju na otporu kolonijalnoj vlasti.
Dok je Izrael prolijevao palestinsku krv od svog početka, zapadna publika i vlade su imune na to. Masovni pokolj koji je u toku u Gazi odražava osnovni rasizam koji preovladava u zapadnim društvima – mržnju od koje Palestinci žele da se oslobode.
(TBT, MEE)