GEOPOLITIKA
Kako su Sirija i
Jemen privukli svu pažnju, još jedna, treća bitka prošla je prilično
nezapaženo, iako bi mogla dalje da destabilizira jedno od ključnih strateških
uporišta NATO
FOTO: Ilustracija
(shutterstock)
Proksi I sukob
Saudijske Arabije i Irana na Bliskom istoku traje već godinama i nikada nije
predugo van udarnih naslova. Rivalitet dvije zemlje pokrenuo je i intenzivirao
čitav niz konflikta u regionu, između ostalog i građanske ratove u Siriji i
Jemenu.
Kako su ova dva
rata, zbog nivoa razaranja i složenosti privukla svu pažnju, još jedna, treća
bitka prošla je prilično nezapaženo, iako bi mogla dalje da destabilizujue
jedno od ključnih strateških uporišta NATO-Afganistan.
Od kada su prije
15 godina ušli u Avganistan, NATO je potrošio milijarde dolara na operacije,
vojnu infrastrukturu i hiljade vojnika stacioniranih u zemlji. Danas, ostalo je
oko 13.000 vojnika, iako se NATO obavezao da će pomagati afganistanskim snagama
do 2020. godine.
Uprkos svim
naporima, Afganistan je i dalje veoma nestabilna zemlja, sa slabom vladom i
bezbroj pobunjeničkih grupa koje već imaju dugu historiju saradnje sa Teheranom
ili Rijadom, u zavisnosti od toga da li su grupe šiitske ili sunitske.
Iako obje zemlje
finansiraju islamske centre i razne grupe u Afganistanu, njihove strategije i
namjere za region, veoma se razlikuju.
Iran vidi
Afganistan kao svoju zonu uticaja, gotovo isto kao i što gleda na Irak. Porozna
granica između dvije zemlje, kao i kulturne, lingvističke, etničke i ekonomske
veze, drži Teheran i Kabul u čvrstom zajedništvu već decenijama. Iran je, osim
toga, dom za sve veći broj afganistanskih izbjeglica, zbog čega je svaka
nestabilnost u Afganistanu prijetnja i za sam Iran.
Iz tih razloga,
Teheran je već bio na terenu kada su NATO trupe uletjele 2001. godine. Tada,
Iran je u NATO-u vidio potencijalnog saveznika u borbi protiv talibana i
stabilizaciji zemlje. Politički uticaj Irana bio je presudan i za formiranje
jedinstvene nacionalne vlade u Kabulu kojoj su iz Teherana stigle stotine
miliona dolara pomoći.
Saudijska Arabija
također ima dugu historiju u Afganistanu. Rijad je utrošio značajne sume novca
na pomoć Afganistanu od kada je zemlja zaratila sa Sovjetskim Savezom. Saudijci
su tada bili direktno odgovorni za promovisanje ideje afganistanskog džihadizma
i njegovo finansiranje.
Ipak, iako ima
značajne interese, Rijad ne vidi Afganistan kao prioritetnu zonu uticaja. U
stvari, Afganistan je za Saudijsku Arabiju ono što je Jemen za Iran – glavni
prioritet najvećeg neprijatelja, u kojem postoji dobra prilika za projektovanje
moći. Rezultat toga jeste da pustinjsko kraljevstvo koristi Afganistan kako bi
bockalo Iran, isto što i Teheran čini sa Jemenom.
Ključna prednost
Saudijske Arabije u Afganistanu, međutim, jeste to što je zemlja veoma važna za
SAD. Kako su odnosi Rijada I Washingtona sve hladniji, Afganistan predstavlja priliku
za Saudijce da se ponovo nametnu Washingtonu.
Saudijska Arabija
vrlo lako može da odluči da – kao odgovor na američki zakon o 11. septembru – pokrene
pojačano finansiranje pobunjeničkih grupa u ruralnim dijelovima zemlje i tako
dalje destabilizuje zemlju i centralnu vladu, koja je neophodna NATO-u da bi
izvršio svoju misiju u zemlji.
Osim toga, Afganistan
je uvijek dobar pregovarački čip za Saudijce, kako za pregovore sa Washingtonom,
tako i sa Teheranom. Rijad lako može tražiti od SAD veću vojnu pomoć ili od
Irana povlačenje iz Jemena, u zamjenu za smanjenje aktivnosti u Afganistanu.
Deceniju i po
nakon NATO intervencije u Avganistanu, saudijsko-iranski proksi sukob nanio je
još jedan sloj na i ovako već složenu bezbednosnu situaciju u Afganistanu.
Ukoliko žele da očuvaju svoju poziciju na Bliskom istoku, SAD će morati dobro
da analiziraju kako saudijsko-iransko rivalstvo destabilizuje zemlju i naprave
strategiju kojom će primorati Teheran i Rijad da pređu za pregovarački sto prije
nego što ne bude prekasno.
(TBT, FA)
