KOLUMNA
Međutim, uz
hronični izostanak liderstva, o kojem je nedavno tako ispravno pisao Nedžad
Latić, posebna opasnost za ovu zemlju vreba iza izostanka ikakve Izetbegovićeve
smislene vizije za izlazak iz tunela u koji smo, pod njegovim apsolutizmom,
duboko zalutali
Piše: Bakir
Hadžiomerović, thebosniatimes.ba
Jučer je SDA od
Centralne izborne komisije BiH zatražila da u Srebrenici poništi, a u Stocu što
prije održi lokalne izbore. Zahtjev za novo glasanje u Srebrenici obrazložili
su “brojnim uočenim nepravilnostima s glasačkim listićima” u koje su, kako,
eto, tvrde u stranci Bakira Izetbegovića, bili uključeni i pripadnici MUP-a RS.
U međuvremenu je
izborni materijal iz Srebrenice prebačen u centralu CIK-a u Sarajevu, gdje će
se svi glasovi iz vreća još jednom prebrojati kako bi se uklonile eventualne (a
realno nepostojeće) sumnje u regularnost rezultata. Nema nikakve dileme da će
novo brojanje opet pokazati da je kandidat Mladen Grujičić osvojio znatno više
glasova od Ćamila Durakovića. I to u SDA nikako da priznaju i preuzmu vlastitu
odgovornost za “gubitak Srebrenice”. Zato valjda na sve načine pokušavaju
zamagliti istinu, a ultimatum o novim izborima predstavlja im samo posljednju
stepenicu na putu svjesne obmane bosanskohercegovačke javnosti.
U posljednja tri
mjeseca razgovarao sam s mnogim ljudima iz Srebrenice. I svi su oni redom
najavljivali da će Duraković sigurno izgubiti izbore jer, kako su tada tvrdili,
“SDA nije učinila dovoljno da bi se što više glasača rasutih širom Federacije
BiH registriralo u tom gradu”. Govorili su mi da su na kraju Izetbegoviću
upućivali i izaslanstva s molbama za odgodu izbora. Međutim, vrh SDA te molbe
nije uslišio. Više su vjerovali Durakoviću koji je nekako uspio ubijediti šefa
stranke i njegove saradnike da nema razloga za brigu i da “stvari na terenu
stoje odlično”. Te procjene su se, naravno, pokazale kao potpuno pogrešne i
toga su sada itekako svjesni u SDA. Zato ovako očajnički i na sve moguće načine
pokušavaju stanje u Srebrenici vratiti na proljeće ove godine. Međutim, teško
je vjerovati da će im to poći za rukom. Šanse su zapravo nikakve…
Ima ona Oliverova
pjesma koja kaže: “Sad je kasno da se kajem, nema nazad s ovog puta…” Tu se
nekako može smjestiti i ova zaista tragikomična situacija u kojoj se našla
najveća bošnjačka stranka. Ne samo po pitanju Srebrenice, već općenito u smislu
uticaja na kreiranje bosanskohercegovačke političke stvarnosti. Vlast koju SDA
predvodi raspada se po svim šavovima i na svim nivoima. Atrofija
Izetbegovićevog liderstva zrcali se jednako i u Srebrenici, i u Stocu, i na Uni
i na Drini, na koncu, i u dvogodišnjim rezultatima predizbornih ekonomskih
ubleha o 100 hiljada radnih mjesta, cestogradnji, stranim ulaganjima, dok se uz
njegov nalog i blagoslov budzašto rasprodaje sve što u ovoj državi vrijedi, od
zemljišnog grunta do rijetkih profitabilnih preduzeća što su uspjela preživjeti
SDA-ov privatizacijski tsunami s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća.
Međutim, uz
hronični izostanak liderstva, o kojem je nedavno tako ispravno pisao Nedžad
Latić, posebna opasnost za ovu zemlju vreba iza izostanka ikakve Izetbegovićeve
smislene vizije za izlazak iz tunela u koji smo, pod njegovim apsolutizmom,
duboko zalutali. Prema nedavno izrečenim tvrdnjama Fahrudina Radončića (a to će
u još dramatičnijoj verziji potvrditi i treći član federalne koalicije Dragan
Čović), komunikacija između šefova vladajućih stranaka svodi se na rijetke
službene sastanke na kojim se možda ponešto i dogovori, ali se u praksi
uglavnom ne provede. “Ja neću biti ničiji međed kojeg će vodati po političkim
vašarima. Mi smo otvorili radove na hidrocentrali, a ja sam danas prošao pored
nje i vidio da tri bagera stoje i da dva radnika sjede. To znači da ako SBB i
ja, kao neko ko je nešto napravio u životu i kome se vjeruje, prisustvujemo
jednom događaju početka stvaranja novih vrijednosti, onda ću ja prvi upozoriti
građane i direktora Elektroprivrede, čovjeka iz SDA, neka izvoli, neka omogući
da radovi teku onako kako smo obećali građanima. A ja građane neću lagati. Eto,
to je taj novi odnos između SDA i nas”, rekao je za FACE TV šef SBB-a.
Ako Radončić
javno tvrdi da ne laže građane, onda, je l’ tako, ispada da ih Izetbegović
laže. Ili, da parafraziramo poznatu narodnu mudrost, ako laže Bakir, ne laže
Fahro. Ipak, nije intencija ovog teksta da izigrava poligraf već je njegova
namjena da skrene pažnju kako Bosna i Hercegovina zaista u svojoj recentnoj
povijesti nije bila u opasnijoj i bezizlaznijoj političkoj situaciji. S
Dodikovim referendumom na vratu, općim ekonomskim beznađem, duboko podijeljenim
društvom i, k’o biber po pilavu, bošnjačkim liderom koji očigledno nije
kapacitiran za posao koji radi. Ovo zadnje u velikoj mjeri generira sve ostale
negativnosti i zato je barem deset puta važnije. To vam dođe nešto kao Općina
Centar…
(TBT, Novi.ba)