KOLUMNA
Mješkovski, opozicioni poslanik, kaže da je “Poljska
već izgubila ono što je za demokratiju najvažnije, a to je razmišljanje o građanskom
društvu”. “Poljske demokrate su zaspale”, kaže Mješkovski.
“Zaboravili su da demokratiju treba odgajati.”
Piše: Alison Smale, thebosniatimes.ba
Gradonačelnik Rafael Dutkjevič upravlja Gradskom kućom u
veličanstvenom srcu grada od 2002. Posmatrajući kako politika Poljske skreće
udesno i ka nacionalizmu – kao što se događa u velikom dijelu Evrope –
gradonačelnik Dutkjevič, rani pristalica “Solidarnosti”, navodi
historiju kao dokaz da je Evropa dobra za Poljsku. “U Evropi je svako
veći”, kaže on. “Ne moramo da budemo sami – mi smo Evropa.”
U Poljskoj, najvećoj nekadašnjoj komunističkoj zemlji u
Evropskoj uniji i NATO-u, raspravlja se o tome da li su sloboda i evropski
identitet, toliko značajni onima koji su srušili komunizam, jednako važni i
danas. O tome naročito razmišljaju mladi koji ne pamte podijeljenu Evropu i
ugnjetavanje u sovjetskom bloku. Rasprava je posebno glasna u Vroclavu, gradu
od 630.000 stanovnika punom turista, domu više od 130.000 studenata.
Ove godine Vroclav je Evropska prijestolnica kulture. Taj
naslov koji dodjeljuje Brisel donosi reklamu, stotine milion eura pomoći i
brojne specijalne događaje.
Gradonačelniku su najvažnija dva. Prvi je izložba u čast
nekadašnjeg nadbiskupa Boleslava Komineka koji je 1966. pisao o tada utopijskoj
viziji federalne Evrope koja će donijeti mir i napredak a krvoprolića iz
prošlosti prepustiti zaboravu. Drugi je proglašenje Henrikovske knjige,
lokalnog srednjovjekovnog rukopisa, svjetskom kulturnom baštinom Ujedinjenih
nacija.
Historija je veoma važna za srednju Evropu, pozornicu
tolikih promjena, sudbine i vlasti tokom vijekova. Zbog toga gradonačelnik kaže
da je počast Ujedinjenih nacija slična nominaciji za Oskara starog rukopisa.
Knjigu je jedan njemački monah napisao uglavnom na latinskom, ali u njoj se
nalazi i prva zabilježena rečenica na poljskom – primjedba koju je jedan seljak
Čeh izgovorio svojoj ženi Poljakinji. Ova multikulturalnost je suština
Vroclava, do 1945. možda poznatijeg pod njemačkim nazivom Breslau. To je jedan
od najvećih gradova u kojima se posle Drugog svjetskog rata izvršila razmjena
stanovništva – Nijemci su protjerani, a dovedeni su Poljaci.
Kšištof Mješkovski, direktor vroclavskog istaknutog
avangardnog pozorišta, jasno kaže kuda Poljska ide i ko je tamo vodi. On vjeruje
da Jaroslav Kačinski, šef vladajuće stranke Pravo i pravda koja je prošle
godine pobijedila i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima, “voli
autoritarnu vlast i zaljubljen je u diktaturu.”
Kritičari tvrde da Kačinski i njegova stranka pokušavaju da
ukinu Ustavni sud, ograniče slobodu medija, otežaju abortus i raspale novi
šovinizam koji bi mogao izazvati društvene sukobe i ugroziti jednu od rijetkih
živahnih privreda Evrope.
Mješkovski, opozicioni poslanik, kaže da je “Poljska
već izgubila ono što je za demokratiju najvažnije, a to je razmišljanje o
građanskom društvu.”
Prema mišljenju brojnih pristalica Kačinskog, njegova vlada
pomaže siromašnije Poljake socijalnim davanjima i ponovo otkriva nacionalne vrijednosti.
Kao i druge zemlje širom srednje Evrope, Poljska odbija da prihvati znatan broj
izbjeglica iz Sirije i drugih siromašnih i ratom zahvaćenih zemalja.
Ponekad je nametanje novog stava Varšave obuhvatalo nagle promjene
uvjerenja. Mateuš Moravjecki, vicepremijer i rukovodilac privrednog razvoja,
osam godina bio je šef španske banke “Santander” za Poljsku.
Sada upozorava na opasnosti od globalizacije, kaže da
poljska privreda stagnira i da su Poljaci taoci neobuzdanih stranih sila koje
su ih osudile na niže pate i gore uslove rada nego što su u zapadnoj Evropi.
“Živimo tako već dvadeset sedam godina”, rekao je
Moravjecki dnevnom listu Žečpospolita smatrajući da je sve počelo još 1989.
kada je pokret “Solidarnost” pobijedio komunizam. “Zbog toga smo
upali u zamku niskog profita i sporijeg razvoja oslonjenog na
inostranstvo”, dodao je. “Mi u ogromnoj mjeri zavisimo od
stranaca.”
Slično tome, Rišard Legutko, poslanik stranke “Pravo i
pravda” u Evropskom parlamentu, tvrdi da Evropska unija nepravedno osuđuje
Poljsku jer se poljska vlada usudila da prkosi evropskim ustanovama.
“Kada ljudi danas govore o Evropi, ne misle na Sofokla
i Dekarta, na Baha i rimsko pravo”, kaže on, “nego na vrlo posebnu
grupu ustanova, tijela iskusnijih u društvenom inženjeringu nego u pionirskom
razmišljanju.
“Poljske demokrate su zaspale”, kaže Mješkovski.
“Zaboravili su da demokratiju treba odgajati.”
U srcu starog Vroclava starješina male jevrejske zajednice
grada Aleksander Glajhgeviht kaže da će se prema Poljskoj možda postupati kao
prema “drugorazrednoj zemlji” u kojoj “radikalni elementi
smatraju da ih vlast podstiče.”
Za sada, dodaje on, ovo je samo “vrijeme duhova, vrijeme
redefinisanja.”
(TBT, NYT)