KOLUMNA
Ulice u muslimanskim zemljama su nam pokazale
da su i muškarci i žene izašli zahtijevajući demokratiju, pravdu, jednakost i
slobodu. Kad je riječ o odbrani zemlje, i muškarci i žene stoje na prvim
frontovima.
Piše: Sinem Cengiz, thebosniatimes.ba
Ove sedmice Ankara je bila domaćin važne
radionice „Uloga žena u razvoju zemalja članica OIC-a “ koju je organizirala
sama Organizacija islamske konferencije. Radionica je okupila vodeće akademske
radnike, predstavnike brojnih organizacija i službi te borce za prava žena sa
prostora od Irana do Egipta, od Palestine do Pakistana i od Turske do
Džibutija.
Cilj radionice bio je razgovarati o načinima
poboljšanja položaja i prava žena u zemljama članicama OIC-a kako bi im se
omogućilo aktivno sudjelovanje u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i društvenoj
sferi.
Ono zbog čega je ova konferencija važnija od
drugih je što će njeni zaključci biti predati na 6. Ministarsku konferenciju o
ulozi žena u razvoju zemalja članica OIC-a, koja će se održati 1. i 2. novembra
2016. u Istanbulu u Turskoj.
Nema sumnje da su ovakve konferencije značajne
za podizanje svijesti javnosti o problemima žena na narodnom i međunarodnom
nivou te bi ih trebalo svesrdno podržati, ali bismo, s druge strane, željeli
vidjeti da se zaključci s tih konferencija provode u djela u stvarnom životu.
Položaj žena i njihova uloga u društvenom
životu razlikuje se od države do države. Njihov status u javnom životu umnogome
ovisi o zemlji u kojoj žive. Budući da je radionica bila o ulozi žena u
zemljama članicama OIC-a, moj će prvi primjer biti Saudijska Arabija.
Nažalost, prava žena u Saudijskoj Arabiji su
ograničena u poređenju sa međunarodnim standardima koje uživaju mnoge zemlje i
često se dovode u pitanje. Kako je poznato svima, saudijskim ženama nije
dozvoljeno voziti ili putovati bez muškog skrbnika, ali se suočavaju i s drugim
zabranama. Ovo pak ne znači da se u Kraljevini ne dešavaju pozitivne promjene u
statusu žena.
Jedan od najvećih pomaka u vezi s pravima žena
u Saudijskoj Arabiji desio se početkom ove godine kada je OIC imenovao četiri
žene na rukovodeća mjesta u ministarstva za kulturu i društvene odnose, medije
i informiranje, žene i porodicu te političke poslove u sjedištu OIC-a u Jeddi.
Njihovo imenovanje zasigurno je označilo pozitivan pomak u osnaživanju i
podršci žena u Saudijskoj Arabiji.
Van protokolarnih aktivnosti radionice,
razgovarala sam s jednom od njih. Direktorica za medije i informiranje u OIC-u,
Maha Akeel, jedna od prvih žena imenovanih na vodeće mjesto u organizaciji,
kaže da iako još uvijek postoje određeni izazovi, saudijska vlada zadnjih
godina poduzima važne korake u vezi s pitanjima žena.
Zaista, Saudijke zadnjih godina pomjeraju granice
te postaju aktivne u politici, poslovanju čak i sportu. Imenovanje prve
saudijske žene, princeze Reeme bint Bandar bin Sultan Al Saud, na mjesto
pomoćnice predsjednika ženskog odjela Ministarstva za sport je još jedan
pozitivan primjer. Također, prošle godine je ženama dozvoljeno da prvi put
glasaju na općinskim izborima.
Navedeni primjeri mogu se smatrati malim
korakom za zemlje koje uživaju međunarodne standarde o ženskim pravima već
godinama, ali je ovo za Saudijsku Arabiju ogroman iskorak. Važno je naglasiti
da se, malo po malo, život žena u Saudijskoj Arabiji mijenja.
Registar o ženskim pravima unutar svake zemlje
bi se tako pojedinačno trebao i evaluirati. S druge strane, žene u Turskoj mogu
voziti, same putovati ili glasati još od 1930-ih, ali jedva možemo vidjeti da
je položaj žena na očekivanom nivou. Nažalost, dnevne novine u Turskoj još
uvijek su pune vijesti o napadima na žene. Prošlog mjeseca je mladu Turkinju
napao muškarac u autobusu jer je nosila šorc. Incident je doveo do masovnih javnih
protesta i žene su u pojedinim gradovima izašle na ulice. Istina je da protesti
nisu bili reakcija samo na napad na tu djevojku, nego snažan poziv na
odbacivanje diskriminacije žena.
Danas, bez obzira na to gdje žive, prisutna je
velika diskriminacija žena u društvenoj, političkoj ili poslovnoj sferi. I ovo
nije slučaj samo u muslimanskim zemljama. Prema jednom istraživanju, jedna od
tri zaposlene žene u UK priznala je da na radnom mjestu ne uživa prava kao
muške kolege kojima se pružaju bolje prilike. Ovo je još više primijetno u
privatnom sektoru. Žena koja je na istoj poziciji kao muškarac i ima iste
odgovornosti može biti plaćena manje. Žena se suočava ili sa nejednakošću ili,
da bi bila prihvaćena u političkom i poslovnom životu kojim dominiraju muškarci,
odlučuje se ponašati kao oni. Hillary Clinton i Angela Merkel su dobar primjer
ovog drugog.
Još je apsurdnija činjenica da žene nisu
uključene ni u diskusije oko njihovih pitanja kao što je pobačaj. Nekoliko je
TV emisija gdje 4-5 muškaraca sjedi i raspravlja o pravima žena u toj zemlji, a ni jednu ženu se ne pita za
mišljenje.
Ulice u muslimanskim zemljama su nam pokazale
da su i muškarci i žene izašli zahtijevajući demokratiju, pravdu, jednakost i
slobodu. Kad je riječ o odbrani zemlje, i muškarci i žene stoje na prvim
frontovima. Prema tome, sve žene zaslužuju život u kojem se mogu obrazovati, raditi
i sudjelovati u svim aspektima javnog života i trebale bi biti u mogućnosti
doći na rukovodeće pozicije baš poput muškaraca.
Suština napretka u muslimanskim zemljama leži
u ulaganju u žene, obostranom poštovanju i ne tretiranju ni jednog spola kao
slabog. Dozvolite mi da zaključim citatom Desmonda Tutua: „Ako želimo vidjeti
pravi razvoj u svijetu, onda su žene naša najbolja investicija.“
/Sinem Cengiz je turska politička analitičarka
koja se najviše bavi temama odnosa Turske i zemalja Bliskog istoka/
(TBT, Prevela Jasmina Drljević)
