PROFIL
Salahuddin Ayyubi, borac koji je oslobodio Jeruzalem
od krstaša, bio je živi primjer tolerantne, napredne i inkluzivne vjere, toliko
mile njegovom srcu. Demonstrirajući samokontrolu i miroljubivo ophođenje,
Salahuddin je potvrđivao temeljne principe islama kao što su sloboda
vjeroispovijesti i zaštita nemuslimana.
FOTO: Ayyubi (Wikipedia)
Kao vojskovođu, vladara i ljudsko biće,
sultana Salahuddina Ayyubija krasile su izvanredne osobine. Junak stotina
bitaka je 20 godina neustrašivo prkosio krstašima i na kraju ih prisilio na
povlačenje. Teško da je svijet vidio plemenitijeg i humanijeg osvajača od
njega. Zbog svoje neprikosnovene taktike i hrabrosti u ratovanju, galantnosti u
odnosima s drugima i čvrstine karaktera uživao je poštovanje čak i svojih protivnika.
Čuven je i po oslobođenju svetog grada Jeruzalema od krstaša. Njegovo viteško
držanje primijetili su i hrišćanski hroničari, naročito za vrijeme opsade
Karaka, i bez obzira na to što je za krstaše bio noćna mora, dobio je
uvažavanje mnogih među njima, uključujući i Rikarda Lavljeg srca; u Evropi nije
postao omražena ličnost, baš naprotiv, postao je slavljen primjer istinskog
vojskovođe. Krstaški ratovi predstavljaju najluđi i najduži rat u historiji
čovječanstva, u kojem je oluja svirepog fanatizma hrišćanskog Zapada bezočno
harala zapadnom Azijom. Na vrhuncu svoje moći, vladao je Egiptom, Sirijom,
Mezopotamijom, Hidžazom i Jemenom. Povijest je puna njegovih sjajnih poduhvata,
ali ovdje posebnu pažnju pridajemo njegovim dvama najvećim dostignućima
priznatim u islamskom svijetu, ali i među njegovim neprijateljima: ratu protiv
krstaša i osvajanju Jeruzalema.
Rani period
Sultan Salahuddin Ayyubi rođen je 532. g. po
hidžri/1137. g.n.e. u Tikritu, na zapadnoj obali Tigrisa, između Mosula i
Bagdada, mnogo voljen od oca Ayyuba. Njegova porodica bila je kurdskog
porijekla. Njegov otac, Najm ad-Din Ayyub, protjeran je iz Tikrita i 1139., on
i njegov brat Asad ad-Din Shirkuh, preselili su se u Mosul. Kasnije se
priključio vojsci Imada ad-Dina Zangija koji ga je imenovao zapovjednikom
tvrđave u Baalbeku. Nakon Zangijeve smrti 1146., njegov sin Nur ad-Din, postao
je vladar Aleppa i vođa Zengida.
Rat protiv krstaša i opsada Jeruzalema
Sultan Salahuddin Ayyubi, junak stotina bitaka
koji je 20 godina neustrašivo prkosio krstašima i na kraju prisilio na
povlačenje ujedinjene evropske snage koje su pohrlile u Svetu zemlju. Teško da
je svijet vidio većeg vojskovođu i humanijeg osvajača. Krstaški ratovi
predstavljaju najluđi i najduži rat u historiji čovječanstva, u kojem je oluja
svirepog fanatizma hrišćanskog Zapada bezočno harala zapadnom Azijom.
Hrišćanstvo je skoro tri vijeka udaralo na
muslimane u kontinuiranim napadima sve dok neuspjeh nije doveo do
iscrpljenosti, a vlastiti strah slomio svaki napor. Evropa je ostala bez
ljudstva i novca, prijetio joj je društveni bankrot, ako ne i krajnje
uništenje. Milioni su iščezli u bitkama, gladi ili bolestima, a svaka zamisliva
pošast je pogađala ratnike krsta. Hrišćanski zapad postao je zaluđen
religijskom opsesijom Petra Pustinjaka i njegovih sljedbenika koji su imali za
cilj osloboditi Svetu zemlju od muslimana. „Svako sredstvo“, kazao je Halam,
„bilo je iskorišteno da se pobudi na zarazno ludilo“. U vrijeme kada su krstaši
nosili krst, on je bio pod protekcijom Crkve, oslobođen plaćanja svih poreza
kao i odgovornosti za bilo kakav počinjeni grijeh.
29. septembra Salahuddin je prešao rijeku
Jordan, presreo krstaške snage iz Karaka i Shaubaka duž puta za Nablus i uzeo
nekoliko zatvorenika. Za to vrijeme, glavne krstaške snage pod vodstvom Guya de
Lusignana prešle su iz Sepphorisa u al-Fulu. Salahuddin je poslao 500 ratnika
da uznemire njihove snage te je sam krenuo na Ain Jalut. Kad je krstaška vojska
– za koju se pretpostavlja da je najbrojnija koju je kraljevstvo ikad sačinilo
od vlastitog ljudstva, ali su je muslimani ipak nadmašili – krenula naprijed,
Ayyubidi su neočekivano krenuli nizvodno od Ain Jaluta. Međutim, Raynald od Châtillona
presjekao je trgovačke i hodočasničke puteve flotom na Crvenom moru, vodenom
rutom koju je Salahuddin trebao držati otvorenom. Zauzvrat, Salahuddin je
oformio flotu od 30 galija za napad na Beirut 1182. Raynald je zaprijetio
napadom na svete gradove Mekku i Medinu te je odgovorio pljačkom karavane hodočasnika
koji su krenuli obaviti hadž 1185.
Osvajanje Jeruzalema
U julu 1187. Salahuddin je osvojio većinu
Kraljevstva Jeruzalema. 4. jula 1187., u bici kod Hittina, suprotstavio se
ujedinjenim snagama Guya de Lusignana, kralja Jeruzalema i Raymonda III od
Tripolija. U samo ovoj bici krstašku vojsku su u velikoj mjeri uništile motivirane
Salahuddinove snage. Za krstaše je to bio debakl i prekretnica u Krstaškim
ratovima. Salahuddin je zarobio Raynalda od Châtillona i bio je lično odgovoran
za njegovu egzekuciju kao osvetu za napad na karavane hadžija. Hodočasnici iz
ove karavane su uzalud molili za njegovu milost pozivajući na primirje između muslimana
i krstaša, ali on je sve odbacio i uvrijedio njihovog Poslanika Muhammeda,
potom ih ubio, a nekolicinu njih i zvjerski mučio. Čuvši ovo, Salahuddin se
zakleo da će lično pogubiti Raynalda.
Osobine i ostavština Salahuddina Ayyubija
Salah-ud-Din Yusuf ibn Ayyub, na Zapadu poznat
kao Saladin, veliki muslimanski sultan je nadaleko cijenjen kao ideal ratnika
koji je žestok u borbi i velikodušan prema svojim protivnicima.
Saladin je redovno obavljao pet dnevnih
molitvi, ali i neobavezne molitve. Uvijek je klanjao u džematu (zajednici) i
nikad nije odlagao namaz. Kraj sebe je uvijek imao imama, ali ako on nije bio
prisutan, klanjao bi za bilo kojim skrušenim, pobožnim učenjakom koji se našao
u njegovom društvu. Nikada nije propustio molitvu osim kada je pao u komu tri
dana prije smrti.
Većinu svog imetka davao je u sadaku
(dobrovoljno izdvajanje milodara) i nikad nije posjedovao toliko bogatstva na
koje bi morao davati zekat (obavezno izdvajanje). Iako je oduvijek želio
obaviti hadž, bio je stalno u džihadu te nije imao dovoljno novca, preminuo je
ne obavivši ga.
Veliki sultan mora biti hrabar,
autorititativan i odlučan, a opet milostiv, pošten i srdačan. Svakog
ponedjeljka i četvrtka, Saladin je imao običaj sjediti i slušati potrebe svog
naroda u velikom vijeću na koje su dolazili predstavnici vlasti, sudije i
učenjaci. Zatim bi sat vremena, danju ili noću, pisao svoje komentare i
mišljenja u vezi svake molbe. Nikad nije iznevjerio nikoga ko bi ga upitao za
pomoć.
Nikad nije govorio loše ni o kome i nikad nije
dozvoljavao da se to radi u njegovom prisustvu. Nikad nije izgovorio ružnu
riječ niti je pismeno ponizio ni jednog muslimana.
Ibn Shaddad također bilježi
Kada se engleski kralj Rikard Lavljeg srcea,
Saladinov veliki neprijatelj, razbolio, Saladin je pitao za njegovo zdravlje i
poslao mu voće i led. Krstaši, izgladnjeli i osiromašeni, ostali su zapanjeni
plemenitim gestom i milošću njihovog protivnika.
Saladin je preminuo u 57. godini. Njegov
imetak je iznosio samo 47 dirhema i 1 dinar. Iza sebe nije ostavio nikakvu
nekretninu niti bilo kakvo nasljedstvo. Neka ga Gospodar počasti na Onom
svijetu, učini mu boravak u kaburu ugodnim i povisi stepen u Džennetu. Amin.
(TBT, hamariweb.com, Prevela Jasmina Drljević)