CIVILIZACIJA
Spomenemo li muslimane Gujarata, slike zločina
iz 2002. krenu navirati. Kako to da muslimani, koji žive u Gujaratu i oblikuju
njegov identitet više od hiljadu godina, sada žive na marginama njegovog
društva?
FOTO: (Wikipedia)
Prije tačno 600 godina, četiri Ahmada su
stajala na obali rijeke Sabarmati s užetom u ruci polažući temelj grada
Ahmedabada. Njihovo prisustvo nije bilo slučajno; odabrani su nakon snoviđenja
novokrunisanog sultana Gujarata Ahmada Šaha I. Prema njegovoj viziji, prvi
planirani grad stare Indije trebale su osnovati četiri osobe imena Ahmad koje
nisu propustile ni jednu obaveznu molitvu. Nakon sumanute potrage za njima
širom Gujarata – Sultan Ahmad Šah I, šejh Ahmad Khattu iz Sarkheza, Qazi Ahmad
Jod iz Patana i učenjak Malik Ahmad sastali su se 7. zul ka'de 813. (2-3 mart
1411.) da osnuju grad koji je preživio mnoge uspone i padove u svojoj 600
godina staroj historiji.
Ali muslimanska prošlost Gujarata ne počinje
osnivanjem Ahmedabada. Zapravo, muslimani su već bili u Gujaratu 600 godina
prije nego što se vojska Allaudina Khiljija pojavila u ovoj regiji 1297. Baš
poput dolaska muslimana u Malabar u Keralu, čim se islam počeo širiti Arapskim
poluostrvom, muslimani su počeli ostavljati traga u priobalnoj regiji Gujarata.
Prvi muslimanski prodor u Gujarat desio se 15. godine po hidžri ili 635. g.n.e.
kada je vladar Bahreina poslao ekspediciju u Thanu i Bharuch. Veza s
muslimanima se nastavila održavati nekoliko vjekova u obliku napada, trgovine i
migracija.
Nakon Sindha, u Gujaratu je uspostavljena prva
muslimanska vladavina na Indijskom potkontinentu. Sanjan, gradić na obali
dočekao je osnivanje neovisnog distrikta. Tri vladara Fadl Ibn Mahan, Muhammad
bin Fadl i Mahan bin Fadl ibn Mahad vladali su jedan za drugim od 813. do 841.
g.n.e. Sanjan, kojeg su Arapi nazvali
Sandan, često se spominje u putopisima arapskih pisaca kao važan lučki i
industrijski grad.
Mesdžid Jama, koji je osnovala dinastija Mahan,
bio je u funkciji čak i nakon kraja dinastije. Mjesni hindu vladari su
dozvolili muslimanskom stanovništvu da živi, trguje i obavlja molitvu. Ipak,
Sanjan nije bio jedina muslimanska naseobina. Historičar Abul Hasan Ali Masudi
je došao u Cambaz 915. g.n.e. i vidio veliki broj arapskih muslimana
nastanjenih u Cambayu, Chemburu, Thani, Sopari, Sanjanu i Bharuchu. Zabilježio
je da su muslimani vodili častan život pod vladavinom hindu kraljeva te su
izgradili više džamija u kojima su se obavljale redovne molitve.
Nekoliko ovih džamija je opstalo učiniviši
tako Gujarat mjestom gdje se nalaze neke od najstarijih džamija u Indiji. U
Sanjanu se još uvijek nalazi Jama mesdžid, ali tačno vrijeme njegovog osnivanja
se ne može utvrditi. Najstarija džamija u Gujaratu je Jama mesdžid u Bharuchu
koji je dovršen 1065. Također, u Bharuchu se nalazi vjerovatno najstarija
islamska građevina medresa Maulana Ishaq izgrađena 1038. Obje građevine su
nastale dosta prije nego što su muslimani vladali Bharuchom.
Bogatstvo Gujarata privlačilo je trgovce i
migrante, ali je Gujarat također bio privlačan za Mahmooda Ghaznavija koji je
napao hram u Somnathu 1024. Nekih 150 godina kasnije, Shahabuddin Ghori je
napao Gujarat dva puta, ali neuspješno, i tek 1197. je njegov general Qutubuddin
Aibak imao nekog uspjeha.
Priča o modernom Gujaratu nije počela dok
Muzaffar Šah I nije osnovao suvereni Sultanat Gujarat i proglasio njegovu
neovisnost 1407. Četiri godine kasnije, njegov unuk ahmad Šah I, osnivač
Ahmedabada, postao je sultan i počeo raditi na regiji kakvu znamo kao današnji
Gujarat.
(TBT, W.B., Prevela Jasmina Drljević)