KOLUMNA
Lobističkim
naporima i poslovnim dogovorima Moskva novači političare, biznismene, novinare
i savjetnike da podrže ruske vanjskopolitičke ciljeve
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Američki
obavještajni dužnosnici su gotovo sigurni da su ruske službe hakirale mailove
Demokratske stranke i web stranice za registraciju za izbore. Moskovska
kibernetička krađa dio je rastuće ofenzive protiv zapadnih vlada i institucija,
dizajnirana da delegitimira i razoruža svoje ključne protivnike, a glavni je
cilj Washington.
Sveobuhvatni cilj
vanjske politike Vladimira Putina jest obnoviti Rusiju kao veliku silu s globalnim
utjecajem. Kako bi ostvario tu ambiciju, mora se obuzdati dominacija SAD-a,
posebno u Europi i Euroaziji, i to ne izravnim ratom, nego kontinuiranom
kampanjom penetracije i subverzije. Moskva koristi različite metode
dezinformacija kako bi potkopala međunarodni upliv Washingtona kroz
tradicionalne medije ili društvene mreže. Kako bi izgradila podršku kampanji,
Moskva je oživila priču o sebi kao geopolitičkoj žrtvi Zapada izmišljenu u
sovjetsko doba: u njoj se Zapad oslikava opasnim i nepredvidivim, a Rusija je
navodna žrtva širenja NATO-a. Ističu se i podržavaju zapadni političari koji
dovode u pitanje raison d'être NATO-a, dvoje o obrani novih članica ili su
skloni ruskoj sferi utjecaja.
Republikanski
predsjednički kandidat Donald Trump i njegovi savjetnici trebali bi imati na
umu da bilo kakvim percipiranjem slabljenja NATO-a propitujući njegovu
opravdanost povećavaju neoimperijalističke apetite Kremlja i mogli bi
prouzročiti nasilne regionalne sukobe. U toj antiameričkoj kampanji Zapad u
cjelini i posebno SAD oslikavaju se kao dekadentne i propadajuće civilizacije.
Ali iako se navodno raspada, Amerika se optužuje za promicanje
“demokratskog mesijanizma” u kojemu se perverzne zapadne liberalne
vrijednosti i politički sustavi silom nameću državama poput Rusije.
Za Moskvu je
bivša državna tajnica Hillary Clinton jedan od glavnih vinovnika tog
mesijanizma jer je kritizirala ruske namještene izbore. Osim toga, sadašnja
američka administracija je optužena za mnogo drugih opakih djela, uključujući
potkopavanje neovisnosti država, rušenje vlada i slamanje suverenih država kao
što je Jugoslavija. Moskva u svojim propagandnim napadima također nastoji
zabiti klin između SAD-a i Europe. Američka arogancija navodno ograničava
suverenitet svih članica EU i prisiljava ih na konflikt s Moskvom duž granica s
Rusijom, uključujući i Ukrajinu. Cilj je Kremlja narušiti transatlantsku
solidarnost bilo u podršci ukrajinskoj vladi ili održavanju financijskih
sankcija Rusiji. Iskušana i provjerena metoda ostvarivanja utjecaja je
ohrabrivanje i financiranje korisnih zapadnjaka da prihvate političke stavove
koji pomažu ruskoj verziji globalizma. Lobističkim naporima i poslovnim
dogovorima Moskva novači političare, biznismene, novinare i savjetnike da
podrže ruske vanjskopolitičke ciljeve.
U prošla dva
desetljeća više je političara bilo doslovno kupljeno kako bi zastupali
moskovski međunarodni projekt. Primjer koji iskače je njemački kancelar Gerhard
Schröder koji je 2005. zaposlen kao čelnik Sjevernog toka, plinovoda koji plin
iz Rusije prebacuje u Njemačku i dio je Gazpromova lanca koji kombinira
ekonomsku ovisnost s političkom manipulacijom. Moskva također na svom
međunarodnom kanalu RT osigurava nastupe uglednim kritičarima SAD-a i EU.
Britancu Nigelu Farageu, bivšem čelniku Stranke za neovisnost Ujedinjenog
Kraljevstva (UKIP) i jednom od glavnih predlagača Brexita, nedavno je bila
ponuđena stalna emisija. Kremlju bliske organizacije i medijske skupine
dodvoravaju se širokoj paleti stranaka, pokreta i utjecajnih pojedinaca na Zapadu
te im se pruža potpora. Moskva nastoji ostvariti koristi od
antiestablishmentskog raspoloženja bilo među ultraljevičarima, radikalnim
desničarima ili militantnim populistima. Usredotočuje se na utjecajne pojedince
i radikalne skupine koje se zalažu za antiliberalizam, antiglobalizam,
religijsku i etničku netoleranciju i islamofobiju.
Gdje, pak, Moskva
ne može utjecati na zapadne politike, ondje nastoji destruirati njihove
aktivnosti i minimizirati utjecaj. Sigurnosne službe Moskve pokrenule su rat u
kibernetičkom prostoru uz pomoć hakera kojima upravlja Kremlj kako bi potkopale
zapadne ciljeve, uključujući sustavne prijetnje i napade na vladine siteove
koji onemogućavaju pružanje usluga. Hakiranje mailova američke Demokratske
stranke i objavljivanje potencijalno kontroverznih tekstova u pogodnom trenutku
usmjereno je na stvaranje konfuzije i sukoba među neprijateljima. Operacija
WikiLeaksa također je bila vrijedan saveznik u tom protuzapadnom jurišu. Cilj
je izložiti SAD kao lažnu ili manjkavu demokraciju u kojoj se izbori kupuju ili
su lažirani. Kremlj tako može umanjiti legitimitet i vjerodostojnost sljedeće
američke vlade, posebno ako H. Clinton uspije postati predsjednica.
Višestruki su
ciljevi Moskve oslabiti legitimitet američkog Ustava, potkopati američku
vanjsku politiku, diskvalificirati američku kampanju za ljudska prava i ojačati
izolacionizam SAD-a smanjenjem političkog angažmana i povlačenjem vojske.
Republikanski kandidat za predsjednika očito nije svjestan da pada u zamku
Vladimira Putina i nehotično slabi američki globalni položaj. Negativističkom
usporedbom demokratski izabranog američkog predsjednika Baracka Obame s
autokratom u Kremlju, kojega Trump smatra “velikim vođom”,
legitimizira korumpiranu i ekspanzionističku diktaturu.
(TBT, Washington
mail)