RELIGIJA
Više od 200 muslimanskih intelektualaca okupilo se u Groznom
u Čečeniji na konferenciji o problemima u islamskom svijetu
FOTO: (Agencije)
Više od 200 muslimanskih intelektualaca okupilo se u Groznom
u Čečeniji na konferenciji o problemima u islamskom svijetu. Došli su iz
Rusije, Sirije, Turske, Indije, UK, Libana, Južnoafričke Republike, Jordana, te
znatan dio iz Egipta.
Ako se pitate šta je tu posebno… Ovo je možda prvi put da
su se sunitski intelektualci današnjice tako jasno udaljili od vehabija i svi
su primijetili… Ipak, da bi se značaj bolje shvatio, važno je na umu imati
širi kontekst.
Dio konteksta
U islamu postoje dva ideološka ogranka, sunnije i šiije, uz
sufijsku školu koju nalazimo u oba ogranka, a predstavlja više bihevioristički
pogled na život nego ideološku školu. Sunnitski islam ima dvije velike teološke
škole (Ešarije i Maturidije) kao i četiri velike pravne škole (Hanefije,
Malikije, Šafije i Hanbelije). Konferenciju su organizirali sunitski
intelektualci za sunitske intelektualce.
U sunitskom svijetu, dva su glavna centra vjerskog
autoriteta: Saudijska Arabija i Egipat. U Egiptu se nalazi Al Azhar, jedan od
najstarijih islamskih univerziteta u svijetu, a osnovali su ga Fatimidi oko
970. Godine (Iako je status univerziteta po modernim standardima stekao 1961.,
od svog osnivanja 970. studenti su neprekidno pohađali nastavu i diplomirali
čime je stekao ime jednog od današnjih najstarijih univerziteta u svijetu.)
Saudijska Arabija (kako danas nosi ime po porodici Saud koja
je zapravo dobila državu da vlada njome u zamjenu za njihovo savezništvo sa
SAD-om) dom je dvama najsvetijim mjestima u islamu: Mekki, gdje se godišnje na
10-ak dana okupi oko 3 miliona muslimana kako bi obavili hodočašće, i Medini
(ili Medina El-Munevvera, „sjajan, obasjan grad“) u kojoj je sahranjen
Poslanik.
Egipat, sa svojih oko 92 miliona stanovnika, nosi veliki
politički i religijski teret jer sunnije općenito s velikim uvažavanjem gledaju
na Al Azhar i njegovog imama, kao i vrhovnog muftiju Egipta, kao na vrhovne
religijske autoritete u svijetu. Egipat posjeduje izuzetno bogatu historiju,
kulturu, umjetnost, ličnosti, a što se tiče političke, vojne i ekonomske moći u
regiji, njegovo prisustvo se snažno osjeti. Egipat se tako smatra centrom
sunitskog islama u svijetu.
Saudijska Arabija, iako je skoro dvostruko veća površinom, s
brojem stanovima od oko 30 miliona, ne posjeduje skoro ništa od raznolikosti i
bogatstva kojima Egipat obiluje. Od 1940-ih, kada je otkrivena nafta, čini sve
što može kako bi se uspostavila kao centar moći u regiji, a danas je najveći
svjetski uvoznik oružja, a često je otvoreno i izravno uključena u unutrašnje
poslove susjednih zemalja. Saudijska Arabija je dom vehabizma (koji sebe više
vole zvati selefijama i „istinskim sljedbenicima Svetog teksta“)
ultrakonzervativnog ogranka sunnitskog islama koji djeluje u sklopu hanbelijske
pravne škole. Općenito govoreći, poštovanje koje muslimani imaju prema
saudijskim intelektualcima proizlazi iz činjenice o simboličkom značaju dvaju
najsvetijih mjesta u islamu, a koja se nalaze u Saudijskoj Arabiji, kao i
besprimjernom finansiranju koje Saudijska Arabija koristi za propagandu svoje
ideologije i političku promociju.
FOTO: (public)
Korijeni porodice Saud sežu još do židova Mordakhaija bin
Ibhrahim bin Moshe, koji je prvo živio u južnom Iraku pa se pridružio karavani
obmanuvši ih te tako stigao na Arabijsko poluostrvo 851. S vremenom je uspio
eliminirati neistomišljenike i one koji su propitivali njegove historijske
montaže, sklapati paktove i saveze te dobiti mnogo djece kako bi svoje ime
raširio na sve strane. (Ovo, naravno, nije službena verzija njihove biografije
te su mnogi historičari i novinari u Saudijskoj Arabiji izgubili svoje živote u
težnji za otkrivanjem njihove prošlosti. Službeno porodično stablo dinastije
Saud sada je direktno povezano s Poslanikom Muhammedom…)
1744, jedan od potomaka tog čovjeka, Muhammad ibn Saud ibn
Muhammad ibn Muqrin (preminuo 1765), [očevo ime je Saud, te ime po kojem je
nazvana današnja Saudijska Arabija], napravio je pakt sa strogim vjerskim
učenjakom ibn Abdom al-Wahhabom (d. 1792), osnivačem vehabijskog pokreta.
Potonji je bježao od bijesa mnogih islamskih učenjaka,
uključujući oca i brata, kojima je ponestalo strpljenja oko njegovih
ne-islamskih i neprihvatljivih ideja, a koji su smatrali da je skrenuo s pravog
puta religijskog učenja. Tražeći zaštitu, došao je do malog mjesta pod nazivom
Ad-Diriyyah gdje je postao neophodna religijska i ideološka fasada porodice
Saud, a zauzvrat je dobio političku i vojnu zaštitu te bogatstvo. Zakletva na
odanost je ozvaničena vjenčanjem Ibn Saudovog sina (Abdul Azizaa d.1803) i
kćeri ibn Abd al Wahhaba.
Danas, oko 300 godina kasnije, dvije porodice su još uvijek
snažno isprepletene, a potomci Abd al Wahhaba drže prestiž sličan onom porodice
Saud (potomci ibn Abd al Wahhaba nose prezime Al ash-Sheikh te čine većinu
imama u Saudijskoj Arabiji).
Konferencija
Trodnevna konferencija koju je organizovao čečenski
predsjednik Ramzan Kadyrov i koja se održala prošle sedmice, nazvana je „Ko su
ehlus-sunne vel-džemaa?“ Ahl as sunnah wal-jama'ah je puno ime koje su sunnije
dale svojoj školi. Drugim riječima, naziv konferencije je „Ko su pravi
Sunnije?“
Ova konferencija je pokrenula veliku lavinu komentara. Za
ovo vrijeme, internet bruji tvitovima i člancima, naročito od vehabijskih i
saudijskih učenjaka u nadi da će svjetsku pažnju usmjeriti na „ustanak“ koji su
protiv njih, sirotih žrtava, u svojoj uroti podigli zlobni lažni intelektualci.
Razlog za ove napade? Vehabije su izignorirane. Niti jedan
saudijski ili vehabijski učenjak nije pozvan na konferenciju! (osim jednog
relativno poznatog, Hatema al'Awnija). Ovo, bez obzira što je konferencija
međunarodna, a pozivi su upućeni brojnim uvaženim ličnostima različitih škola
sunnitskog islama, osim vehabijama. Zašto, pitate se? Jednostavno jer je
konferencija željela zauzeti stav protiv ideologije onih koji ohrabruju
terorizam, mržnju i koji sve one koji se ne slažu s njihovim izvitoperenim,
nazadnim i ograničenim mentalitetom, nazivaju „hereticima“.
Umjesto toga, konferencija je pozvala na učešće Ahmeda
el-Tayeba, sadašnjeg vrhovnog imama Al-Azhara, i prethodnog rektora Al-Azhar
Univerziteta, kao i prošlog vrhovnog muftije Egipta.
Zaključak konferencije je bio dati odgovor na pitanje: „Ko
su sunnije?“ Uslijedilo je:
„Ehlus-sunne vel-džemaa su Ešarije, Maturidije u pitanjima
vjere, i sljedbenici četiriju pravnih škola, kao i sljedbenici izvornog sufizma
u znanju, ponašanju i praktikovanju čiste vjere.“
Sudionici smatraju da je ova konferencija bila:
„važna i neophodna prekretnica kako bi se ispravila opasna i
oštra devijacija koja je zauzela mjesto u definiciji ehlus-sunne vel-džemaa,
kao rezultat pokušaja ekstremista da preuzmu kontrolu nad ovim plemenitim
imenom i čuvaju ga isključivo za sebe, izuzimajući njegove istinske
sljedbenike.“ U sklopu zaključka, preporučili su osnivanje nacionalnog tv
kanala na nivou Rusije, a čiji bi cilj bio „prenošenje prave slike islama“.
Zaključak, preporuka i izbor sudionika razbjesnili su
saudijske i vehabijske učenjake, zajedno sa novinarima i prinčevima. Vrhovni
organ vjerskih učenjaka u Saudijskoj Arabiji, Vijeće visokih vjerskih učenjaka,
izdalo je saopćenje u kojem indirektno kritizira konferenciju gdje
„upozoravaju na bilo kakav pokušaj razjedinjavanja unutar
islamskih grupa.“
Saudijski politički analitičari i novinari pišu da je:
„el-Tayebovo učešće na konferenciji koja je izuzela
Kraljevinu iz naslova o sunnijama dovodi do toga da moramo promijeniti naš
odnos prema Egiptu. Naša zemlja je važnija. Neka Sisijev Egipat padne u
propast.“
Drugi piše:
„Konferencija u Čečeniji održala se pod nadzorom ruskih i
iranskih tajnih službi kako bi isključili Kraljevinu iz zajednice sunnija. Pa
opet se Imam Al Azhara ponaša glupavo i nedužno. Najjadniji među saveznicima!“
Mnogi su vidjeli konferenciju kao veliku izdaju. Poznati
vehabijski učenjak, Adil Al Kalbani, napisao je tvit:
„neka nam čečenska konferencija posluži kao upozorenje da
svijet skuplja drva da nas zapali.“
Jedan akademski analitičar piše:
„Način na koji je Imam Al Azhara nagradio Saudijsku Arabiju
za njene nemjerljive usluge Al Azharu, kako se udružio s Putinom da izbaci
Saudijsku Arabiju iz islamskog svijeta… potreban mu je psihoterapeut.“
Među ostalim velikim imenima, svjesno izostavljenim, je i
Yusuf al-Qaradawi, egipatski intelektualac koji je aktivno promovirao
ideologiju i politiku Saudijske Arabije i njenih saveznika, a koji trenutno
živi u Kataru.
Na svojoj stranici je izdao saopćenje:
„Uznemirila me ova konferencija zbog svojih ciljeva i
naziva, kao i profilom onih koji su pozvani na učešće, kao što bi trebao biti
uznemiren svaki islamski učenjak, odan i iskren prema svojoj zajednici…
Zaključci konferencije, umjesto da su imali za cilj ujedinjavanje sljedbenika
ehlus-sunne vel-džemaa protiv izvitoperenih grupa u islamu, a koje svijet
politički podržava te pomaže novcem i oružjem, odbija korist ehlus-sunne
vel-džemaa na „istinske sljedbenike Svetog teksta“ među vehabijama koji su
važan sastavni dio sunnija. […] Nismo čuli ni riječ prigovora od onih koji su
se nazvali predstavnicima u ime ehlus-sunne vel-džemaa na ono što Iran i oni
koji obavljaju njihove prljave poslove – poput milicija Hezbollaha u Siriji i
Hutu plemena u Jemenu – rade kad je riječ o ubijanju, pljačkanju i uništenju,
kao i slanju misionara u Afriku da sunnije skreću s pravog puta. A ni riječ
nije upućena protiv onoga što Rusija i svi u njenoj orbiti rade.“
Al Azhar je izdao priopćenje u kojem stoji da el-Tayeb nije
isključio „istinske sljedbenike Svetog teksta“ te da uvijek nastoji biti
otvoren u svim svojim nastupima jer vjeruje u važnost ujedninjavanja razlika
među sunnijama, bez izuzimanja ikoga. Ipak, čini se da je ovo prioćenje bilo
uzalud.
Što se tiče Hassana Farhana al Malikija, čuvenog učenjaka
umjerenih shvatanja, napisao je da:
„isključivanje ogranka Ibn Taymyje nije izuzeće cijelog
selefizma. Međutim, ogranak Ibn Taymyje se dosta proširio te druge sunnitske
škole smatra zabranjenim novotarijama. Žanješ što siješ. […] konferencija
ostaje sektaška, ali naglašava važnost suprotstavljanja ekstremistima i
izlaganja njihove upotrebe islama kao izgovor i instrument za prolijevanje krvi
muslimana i miroljubivih/nedužnih.“
Neće biti nikakvo iznenađenje vidimo li uskoro prestižnu
međunarodnu konferenciju, u organizaciji saudijskih petrodolara, kao odgovor na
zaključke konferencije u Čečeniji a s ciljem ponovne uspostave njihovog
„islamskog vodstva“, kako često sami sebe nazivaju.
Nadam se da će vam ovaj članak pomoći u snalaženju kroz
kompleksan skup stranih imena, fragmentiranih grupa i historijski neobjašnjenih
događaja u pokušaju razumijevanja tenzija današnjeg vremena…
(TBT)