POLITIKA
Hrvatski član Predsjedništva Bosne i
Hercegovine Dragan Čović uputio je pismo visokom predstavniku Valentinu Inzku i
ambasadorima zemalja i organizacija članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu
mira (PIC) u BiH, koje prenosimo u cijelosti
FOTO: Čović (Agencije)
“Kao hrvatski član Predsjedništva
Bosne i Hercegovine, predsjednik Hrvatskog Narodnog Sabora Bosne i Hercegovine
i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u čije primarne obveze
spada skrb o legitimnim interesima i potrebama Hrvata, jednoga od tri
konstitutivna naroda u BiH, obraćam se vama kao ovlaštenim predstavnicima
država koje nose neporecivo najveći dio međunarodne odgovornosti za postojeće
stanje u Bosni i Hercegovini, uključujući i pitanje ustavno zajamčene
ravnopravnosti njenih konstitutivnih naroda.
Obraćam vam se u trenutku u kome su predugo
taloženi i nerješavani sustavni problemi ove zemlje, po tko zna koji put, na
dramatičan način došli do izražaja i ugrozili ne samo političku stabilnost i
budućnost BiH, nego i stabilnost cijele regije.
Zbog sustavne i povremene eskalacije
spomenutih problema, te zbog težine posljedica i rizika koje u ovom trenutku
proizvode, kako za Hrvate tako i za BiH u cjelini, osjećam potrebu i na ovaj
način ukazati na karakter i genezu tih problema, a posebice na odgovornost svih
aktera koji su doveli do njihovog nastanka, održavanja i pogoršanja.
Ozbiljnost situacije, kao najodgovornijeg
političkog predstavnika bosanskohercegovačkih Hrvata, obvezuje me da jasno i
glasno izrazim političke stavove ogromne većine moga naroda kojeg predstavljam.
Neosporna je činjenica kako su Hrvati,
unatoč Ustavom zajamčenoj punoj jednakopravnosti sva tri konstitutivna naroda
BiH, u posljednje dvije decenije sustavno lišavani svojih legitimnih prava koja
su u pravnom smislu nedvojbeno zajamčena Daytonskim, a prethodno i
Washingtonskim sporazumom.
Podsjećam vas da su države koje
predstavljate jamčile provođenje tih sporazuma kojima je prekinut razarajući
rat u BiH i koji su temelj njenog ustavnog poretka i suvereniteta.
Primjeri lišavanja Hrvata elementarnih
političkih prava čvrsto utemeljenih na ustavnoj kategoriji konstitutivnosti
naroda u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, na žalost su izrazito
brojni.
Ovdje navodim samo najdrastičnije:
-Nelegitiman izbor hrvatskog člana
Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka u dva mandata, omogućen drastičnom
zlouporabom odredaba postojećeg Ustava i Izbornog zakona kroz političke
postupke oštro suprotstavljene samom Ustavu i odredbama o ravnopravnosti
naroda. Bošnjaci, naime, mogu presudno utjecati na izbor Hrvatskog člana
Predsjedništva BiH. Faktički, mogu potpuno samostalno, bez ijednog hrvatskog
glasa izabrati Hrvatskog člana Predsjedništva BiH, dok Hrvati ne mogu na bilo
koji način bitno utjecati na izbor Bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
– Teške zlouporabe amandmana na Ustav
Federacije BiH i Izborni zakon BiH koje su donijeli inozemni dužnosnici, a koji
su rezultirali sastavljanjem vlada toga entiteta suprotno političkoj volji
legitimnih političkih predstavnika najmanje 70 % Hrvata u BiH. Podsjećam vas da
su danas i dalje na snazi sporna pravila po kojima bošnjačkim glasovima može
biti izabrana 1/3 izaslanika u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije
BiH, dok je 1/3 po klubovima dovoljna za imenovanje Predsjednika i Vlade FBiH
(podsjećam na takozvane vlade Alijanse i Platforme). Neprihvatljiv je rizik da,
ukoliko Bošnjaci tako odluče, Hrvati nemaju utjecaj na odlučivanje u Domu
naroda Parlamenta FBiH, a time niti na izbor i imenovanje Predsjednika i Vlade
FBiH.
– Nametnute izmjene Ustava FBiH kojima je
ravnopravna zastupljenost Hrvata u tijelima izvršne vlasti Federacije i njihova
mogućnost ravnopravnog odlučivanja u tim tijelima stavljena u izravnu ovisnost
o volji političkih aktera koji predstavljaju interese Bošnjaka. Ukoliko Hrvati
i uspiju imati svoje legitimne predstavnike u Vladi FBiH, kao što je to
trenutno slučaj, postojeća pravila i odnos snaga u Vladi tog entiteta stavlja
ih u inferioran položaj, jer Vlada FBiH može donositi sve odluke bez njihovih
glasova, dok, s druge strane, niti jedna njihova odluka ne može biti usvojena
bez pristanka bošnjačkih ministara u Vladi FBiH.
– Zlouporabe spomenutih institucionalnih
promjena na način koji izravno šteti egzistencijalnim interesima Hrvata, od
nepravedne raspodjele prihoda od neizravnih poreza, preko prostornog planiranja
i neravnopravnosti na razini Javnog RTV sustava, pa do uspostave neustavnih
ministarstva u Vladi Federacije BiH i općenito uzurpiranja županijskih
nadležnosti u korist entitetske razine vlasti na kojoj bošnjački politički
predstavnici mogu suvereno i samostalno odlučivati i vladati.
S obzirom da niti jedna od spomenutih
anomalija nije nastala voljom legitimnih predstavnika Hrvata, već upravo
suprotno njihovim snažnim prosvjedima i mnogo puta ponavljanim energičnim
pozivima da se pobrojane zlouporabe eliminiraju, u cijelosti odbijam bilo kakvo
pripisivanje odgovornosti Hrvatima za aktualnu krizu u FBiH i BiH. Tu krizu
nedvojbeno smatram izravnom posljedicom simultanog i sustavnog provođenja
separatističkih i unitarističkih politika koje ne ugrožavaju samo
jednakopravnost i konstitutivnost Hrvata, već i elementarnu stabilnost, pa i
opstojnost BiH kao države.
S punom odgovornošću tvrdim kako hrvatska
politika u BiH u sebi nema elemenata separatizma niti unitarizma, već čvrsto i
dosljedno zagovara kombinaciju konsocijacijskih i federalističkih načela
ustroja koji jedini mogu osigurati održivost BiH, te punu konstitutivnost i
jednakopravnost na cijelom njenom teritoriju, ne samo pripadnicima tri
konstitutivna naroda nego i svim građanima BiH koji se ne smatraju njihovim
pripadnicima.
Jednakopravnost se može ostvariti na više
načina i kroz više različitih modela. Jedan od njih je unutarnja teritorijalna
reorganizacija Federacije BiH, drugi dosljedna federalizacija cijele BiH kroz
uspostavu tri ili više federalnih jedinica u kojma bi sva tri naroda bili
konstitutivni, ali u kojima bi na simetričan način jedan od konstitutivnih
naroda imao većinsku poziciju.
Hrvatsko pitanje se može riješiti i bez
teritorijalnog preustroja. Za to je dovoljno kroz ustavne i promjene izbornog
zakona vratiti dio prava koja im je pružao Washingtonski sporazum, odnosno
tekst izvornog Ustava Federacije BiH. Pri tome, one reforme koje su bile
pozitivne i nisu kompromitirale konstitutivnost ne treba dovoditi u pitanje.
Danas Hrvati nemaju nikakve mogućnosti
utjecati na prekid političkih procesa pogubnih za opstojnost BiH (politike
podjela i unitarističko-asimilacijske politike), pa čak ni ravnopravno
odlučivati o svojoj političkoj sudbini. U sadašnjim okolnostima put kojim ide
BiH jednostavno ne ovisi o Hrvatima, čega su žrtve i oni sami i njihova država
BiH koju kao konstitutivan i državotvoran narod priznaju, poštuju, vole i
grade.
Upravo Hrvati Bosne i Hercegovine, usuđujem
se reći jedini iskreno, svoju domovinu vide isključivo kao zemlju vrijednosti
koje baštini Europa, a osobito Europska unija kojoj toliko težimo i želimo biti
dio. Upravo to i jeste bio motiv da upravo mi budemo pokretači i nositelji
ovoga zahtjevnog procesa integriranja, kao jednog od najbitnijeg čimbenika koji
će jamčiti stabilnost i opstojnost BiH.
Srdačno vas pozdravljam u nadi da ćete u
cijelosti sagledati ozbiljnost postojeće situacije u BiH, njenu ukupnu pozadinu
i rizike koje proizvodi, kao i da ćete uvažiti značaj gore navedenih načela i
institucionalnih mehanizama za trajnu stabilizaciju prilika u BiH, kako bi ova
zemlja konačno mogla dati svoj puni doprinos regionalnoj i europskoj
stabilnosti, navodi se na kraju pisma hrvatskog člana Predsjedništva BiH
Dragana Čovića upućenog visokom predstavniku i veleposlanicima zemalja i organizacija
članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) u BiH.
(TBT, Fena)